Mislim da je bitno s vremena na vrijeme preispitati samoga sebe. To sam nedavno i učinila. Kao što sam vam pisala u prošlom postu, ja trenutno živim u Vortexu. Ali da li to znači i da su svi moji snovi sada ispunjeni? Naravno da ne! I kada nam se jedni snovi ispune mi opet imamo nove snove, nove želje. To i jest smisao života! Da se vratim na temu...kopkala me jedna stvar i to me dovelo do toga da preispitam sebe. Već i univerzum zna da imam super posao sada, međutim primjetila sam da mi se preko vikenda (kada sam slobodna) ponekad zna javiti osjećaj da mi se ne da raditi. I tu sam se zapitala: Da li je ovo posao koji ja želim raditi? Da li je to posao ili poziv? Došla sam do spoznaje da je to ipak samo posao. Naime sjetila sam se kako je Ana rekla u više navrata nešto tipa "Kada radite ono što volite onda ne radite ni jednog dana!" i "Znate da volite ono što radite kada jedva čekate da se ujutro probudite kako bi to radili!" i još ono najbitnije "Da dobijete na lutriji, što biste radili?" I sjetim se kako sam u jednom postu napisala da me strah igrati Loto da slučajno ne bi dobila jer onda možda nebi više htjela raditi taj posao. I tu su mi se upalile lampice! To ne znači da ću sada dati otkaz, ne! Meni se i dalje sviđa taj posao i radit ću to dokle god se u tome budem osjećala ugodno.
Ali nije to sve...mislim i da sam konačno shvatila, i priznala sebi, što je to što ja uistinu želim raditi i što bi radila da imam sav novac ovoga svijeta. A To je...pisanje! Ja sam pisac u duši! Pa zaboga miloga pišem ovaj blog iako ne dobivam lipe za to! Pišem zato što mi se to sviđa i ispunjava me. Isto tako sam primjetila da kada gledam neki film u kojem se pojavljuje neki pisac da se toj osobi divim i mislim si... i ja bi tako. I onda shvatim, pa ja to već radim hahaha. Sad ozbiljno, zaista vjerujem da je to ono što želim raditi. Ne samo blog, vjerujem i da ću knjige pisati, ideja imam nekoliko. Jednu sam čak prije par mjeseci i počela. Nije mi čak ni bitno hoće li to što pišem ikada biti objavljeno, samo mi je bitno da ono što mi je na umu pretočim u tekst. Ima i jedan prigodan citat koji sam prije nekoliko mjeseci čula u seriji "Zločinački umovi" i tek sam nedavno uspjela naći tko je to rekao, a glasi ovako:
"Better to write for yourself and have no public than write for the public and have no self." Cyril Connolly, pisac
U prijevodu ovo znači: Bolje pisati za sebe i nemati publiku nego pisati za publiku i nemati sebe.
Ovaj citat me toliko oduševio zato što potpuno rezonira samnom.
Zašto vam ovo sve pišem? Želim da shvatite da je bitno biti iskren prema sebi. Tako se jedino može doći do spoznaja o tome tko uistinu jesmo. Mogla sam se ja zavaravati i praviti kako je ovaj posao koji radim moj posao iz snova. Ali što bi dobila time? Da li mi to služi? Ne služi mi nikako! Puno mi je lijepše sada kada znam na čemu sam sama sa sobom! Zato želim i vama da budete potpuno iskreni prema sebi. To vam može donjeti samo dobroga. :-)
nedjelja, 18. prosinca 2016.
nedjelja, 27. studenoga 2016.
Pozdrav iz Vortexa!!!
Dugo nisam ništa pisala, ali to ne znači da sam zaboravila na svoj blog. Jednostavno nisam imala vremena da u miru napišem sve što mi je na umu, a na silu nisam htjela pisati, niti ću ikad na silu pisati!
Ne znam ni otkud bi počela...već mjesec dana vrtim misli u glavi koje želim zapisati. Možda najbolje od početka hehe.
Zadnjih nekoliko mjeseci se osjećam kao da živim u jednoj potpuno drugoj realnosti. Nedavno sam se čak sjetila da sam jedan dan točno osjetila da sam ukročila u neku paralelnu realnost. Tada sam sestrični napisala poruku. Nije mi vrag dao mira pa sam je išla potražiti da je mogu iskoristiti kao dokaz 😁 Iiii evo dokaza:
Ne znam ni otkud bi počela...već mjesec dana vrtim misli u glavi koje želim zapisati. Možda najbolje od početka hehe.
Zadnjih nekoliko mjeseci se osjećam kao da živim u jednoj potpuno drugoj realnosti. Nedavno sam se čak sjetila da sam jedan dan točno osjetila da sam ukročila u neku paralelnu realnost. Tada sam sestrični napisala poruku. Nije mi vrag dao mira pa sam je išla potražiti da je mogu iskoristiti kao dokaz 😁 Iiii evo dokaza:
To je znači bilo 05.08.2016. Ubrzo poslije toga se moj život počeo mjenjati. To ste mogli pročitati u mojih zadnjih nekoliko postova. Ali hajde da malo ponovimo gradivo jer neke stvari želim detaljnije objasniti.
Prvo su krenuli oni kontrasti, gdje je djedu bilo loše i on odlazi u dom. Baka isto odlazi i mi ostajemo sami. Sjećate se kako sam se na trenutak zabrinula kako ćemo i što ćemo iako mi je bila želja da živimo sami. Sada nako skoro 3 mjeseca nam je super. Uživamo biti sami i baš nam je lijepo! Baka dođe svaki vikend, i njoj je lijepo. Djedu se zadnjih mjesec stanje drastično popravilo, samo je upitno koliko će trajati. Nadamo se da će duže biti dobro.
A sada moj posao. Sjećate se kako sam došla do posla....on je našao mene! Krenulo je honorarno sa prijevodima. A sada...sada se mogu pohvaliti da sam od 02.11.2016. službeno zaposlena! Radim od kuće, sama si biram kada ću raditi (mada sam ja sebi odredila od 8 do 16h jer mi tako najbolje odgovara). E sada ću tu malo dodati...Pisala sam već kako je divan čovjek moj šef pa neću ponavljati. Želim podijeliti s vama kako sam munjevito brzo napredovala. Znači krenulo je s prijevodima, a sada, i to otkad sam službeno zaposlena (čak i prije) sam asistentica direktora i prevoditeljica!! Znate da ja niti imam nekakvu strukovnu školu niti radnog iskustva. Zamislite koliko je ovo čudo za mene! Ali to nije sve...moja POČETNA plaća je 1000 €!!!! Ovo je za hrvatske standarde debelo iznad prosjeka! Nije mi cilj hvaliti se nego dočarati kako se čuda događaju. Iskreno sam prezadovoljna poslom. Kako i nebi bila...doma sam s djecom i radim i još sam za to odlično plaćena! Ovako nečemu se nisam ni u najluđim snovima nadala...na pamet mi nije palo da je ovako nešto moguće.
Hajmo na slijedeći segment mog života. Moj brak i djeca. Brak mi nikad nije bio bolji. Taman kad pomislim ne može bolje ono bude još bolje. Ja vam to ne mogu riječima opisati...tu ljubav koju osjećam, tu sreću, tu slogu...sve to raste iz dana u dan. Jednostavno uživam u suprugovom prisustvu! A djeca? I oni se mijenjaju. Mislim da sam već napisala kako ih učim da budu samostalniji i da sami pišu zadaću. I naravno uspjela sam u tome! Ja sam tu samo da im pripomognem. Ono što je novo, a na što sam jaaaaako ponosna, je da su počeli čitati knjige!! I to prva pa Nadina "Priče za buđenje mudrosti". Kćer ju je već pročitala i sve meditacije odradila, sada je i sin na redu. Njemu ja čitam (a kćer usput utvrđuje gradivo 😆) i on isto meditira!I ja sam knjigu pročitala (sama za sebe) i moram reći da sam oduševljena!! Preporučila bi je svakome, bilo djetetu ili odraslom!!
Na temu zdravlja neću ništa pisati jer srećom nemam iskustva sa nekakvim bolestima. Vjerovatno zato što se nikad nisam bojala da ću se razboliti kao što se boji velika većina u mojoj okolini. I nikad me nisu doticali komentari tipa "Nemoj to jesti/piti, to ti nije dobro/zravo!" ili "Moraš više jesti, premršava si.", "Vidjet ćeš kad ostariš, onda ćeš osjetiti poslijedice toga i toga!". Na takve izjave se jednostavno samo nasmijem i ne vjerujem u njih. Ja sam osoba koja jede i pije što i kad hoće i osjećam se odlično, nikad od ničega nisam bolovala osim od od običnih prehlada tu i tamo koje kako dođu tako i prođu.
Što se tiče financijske situacije, mislim da je tu sada jasno da ide na bolje. Trenutno se još uvijek zna desiti da ostanemo bez lipe i da ne znamo kako ćemo sutra, ali nas to ne brine i ne zamaramo se time. Jednostavno vjerujemo da će već nekako biti i da će novci već doći i oni uvijek dođu u pravo vrijeme!
A sada malo o meni 😎. Kako se sada osjećam? Što se promjenilo? Mogu vam reći da sam sada potpuno drugačija osoba nego prije godinu dana. Osjećam se potpuno brobuđeno. Na svijet gledam drugim očima, imam puno više razumijevanja i puno sam sretnija. Za to sve sam sama zaslužna jer sam odlučila učiti i promjeniti sebe i jednostavno biti sretna što više mogu. I prvo sam bila sretna i onda su uslijedile promjene! Bila sam zahvalna (i još uvijek sam!) na svemu što imam. Istina je da se zahvalnost nauči. I ja sam jednom tek učila biti zahvalna, a danas ne mogu na večer zaspati bez da se prvo zahvalim za sve što imam. I uvjerena sam da je upravo zbog zahvalnosti moj život tako drastično krenuo na bolje!
Ima nešto što je sada novo. Prije kada bi gledala Anina videa upijala bi svaku riječ, učila. Sada kada ih gledam ja se cijeli video ježim od glave do pete i samo klimam glavom. Jer ono što ona govori ja sam veliku većinu iskusila na vlastitoj koži i znam da je istina. Mene totalno obuzmu emocije radosti, sreće i zahvalnosti kada gledam njena videa da vam ja to riječima ne mogu opisati. Isto tako je i sa Nadinim objavama, sada i videima. Imam osjećaj kao da ih sada gledam/slušam/čitam dušom a ne umom. Nevjerovatan osjećaj! Do neba sam zahvalna što postoje takve osobe!
Eto to bi bilo to za sada. Nadam se da neće proći dugo vremena do slijedećeg posta. Pozivam vas još jednom da slobodno komentirate ili pošaljete mail. Radujem se svakom komentaru/mailu!
Lijep pozdravi iz Vortexa!! 😍
Na temu zdravlja neću ništa pisati jer srećom nemam iskustva sa nekakvim bolestima. Vjerovatno zato što se nikad nisam bojala da ću se razboliti kao što se boji velika većina u mojoj okolini. I nikad me nisu doticali komentari tipa "Nemoj to jesti/piti, to ti nije dobro/zravo!" ili "Moraš više jesti, premršava si.", "Vidjet ćeš kad ostariš, onda ćeš osjetiti poslijedice toga i toga!". Na takve izjave se jednostavno samo nasmijem i ne vjerujem u njih. Ja sam osoba koja jede i pije što i kad hoće i osjećam se odlično, nikad od ničega nisam bolovala osim od od običnih prehlada tu i tamo koje kako dođu tako i prođu.
Što se tiče financijske situacije, mislim da je tu sada jasno da ide na bolje. Trenutno se još uvijek zna desiti da ostanemo bez lipe i da ne znamo kako ćemo sutra, ali nas to ne brine i ne zamaramo se time. Jednostavno vjerujemo da će već nekako biti i da će novci već doći i oni uvijek dođu u pravo vrijeme!
A sada malo o meni 😎. Kako se sada osjećam? Što se promjenilo? Mogu vam reći da sam sada potpuno drugačija osoba nego prije godinu dana. Osjećam se potpuno brobuđeno. Na svijet gledam drugim očima, imam puno više razumijevanja i puno sam sretnija. Za to sve sam sama zaslužna jer sam odlučila učiti i promjeniti sebe i jednostavno biti sretna što više mogu. I prvo sam bila sretna i onda su uslijedile promjene! Bila sam zahvalna (i još uvijek sam!) na svemu što imam. Istina je da se zahvalnost nauči. I ja sam jednom tek učila biti zahvalna, a danas ne mogu na večer zaspati bez da se prvo zahvalim za sve što imam. I uvjerena sam da je upravo zbog zahvalnosti moj život tako drastično krenuo na bolje!
Ima nešto što je sada novo. Prije kada bi gledala Anina videa upijala bi svaku riječ, učila. Sada kada ih gledam ja se cijeli video ježim od glave do pete i samo klimam glavom. Jer ono što ona govori ja sam veliku većinu iskusila na vlastitoj koži i znam da je istina. Mene totalno obuzmu emocije radosti, sreće i zahvalnosti kada gledam njena videa da vam ja to riječima ne mogu opisati. Isto tako je i sa Nadinim objavama, sada i videima. Imam osjećaj kao da ih sada gledam/slušam/čitam dušom a ne umom. Nevjerovatan osjećaj! Do neba sam zahvalna što postoje takve osobe!
Eto to bi bilo to za sada. Nadam se da neće proći dugo vremena do slijedećeg posta. Pozivam vas još jednom da slobodno komentirate ili pošaljete mail. Radujem se svakom komentaru/mailu!
Lijep pozdravi iz Vortexa!! 😍
četvrtak, 13. listopada 2016.
Što mi mislimo da želimo i što zaista želimo
Sinoć sam baš razmišljala o ovoj temi i sada maloprije upalim Anin najnoviji video u kojem govori "Nema tog Lota, nema tog Jackpota, nema tog nasljedstva i ne znam čega, od osjećaja da sve stvoriš sam!" . Ta rečenica me izula iz cipela i inspirirala da napišem ovaj post. Već sam o ovome pisala ali htjela bi sada ući malo dublje.
Već znate kako mi je godinama bila želja osvojiti Loto/Eurojackpot. Nisam htjela raditi nego sam htjela imati hrpu novca da si mogu priuštiti što god želim. Ali kao što i sam naslov kaže, to je ono što sam ja mislila da želim, što sam mislila da bi me ispunilo. Dali je to ono što ja zaista želim? Nije! I to sada i znam. Kao što Ana kaže "Nema tog osjećaja do osjećaja da sve stvoriš sam!" I zaista je tako! Sada se "bojim" igrati Loto nebili slučajno dobila.
Isto je zanimljivo kako sam došla do svega toga. Veći dio već znate. Nisam baš imala pretjeranu volju nešto raditi jer mi se sviđala moja sloboda, sviđalo mi se to što ujutro imam vremena za sebe kada muž ode na posao i kada djeca odu u školu. I onda mi je došla ponuda za ovaj posao. Tu sam malo zastala i premišljala se...da li da odgovorim na ovu ponudu ili ne? Znala sam da ako prihvatim da će mi to oduzeti veći dio moje slobode. Ipak sam se odlučila prihvatiti pa šta bude bude. I wow...kuda me to odvelo! Moram reći da početak nije bio tako lak. Ja sam imala dobar osjećaj u vezi tog posla ali suprug je imao svoje sumnje (jer je sve zvučalo predobro da bi bilo istinito). Kada sam se trebala naći s tim čovjekom suprug je glasno "protestirao". Bojao se za mene, govorio kako šta ja znam što mi se može dogoditi, ja tog čovjeka ni ne poznam, mogao bi mi ubaciti nešto u piće, oteti me, svašta mi napraviti... Mnogi bi ovdje potvrdili njegove strahove, ali ja to nisam napravila. Ja to nisam vidjela tako. Moja intuicija je govorila drugačije, i ja sam ju poslušala! Suprugu sam rekla "Ok. To je tvoje mišljenje. Ja tako ne mislim." I otišla sam naći se s tim čovjekom. Od tada je sve krenulo još na bolje! Što je onda bilo slijedeće...Sada dolazi do toga da ću ja otvoriti svoj obrt (bez ikakvih troškova, sve troškove snosi moj šef, meni će ići čista zarada). Opet zvuči predobro da bi bilo istinito, zar ne? Suprug opet ima svoje sumnje...što ako te zezne, ako te uvali u dugove, kako ćeš i šta ćeš onda? Ali ja mu ne odgovaram ništa, jer ja znam da će sve biti u redu, moja intuicija mi govori da je to pravi put i da će sve biti dobro. Nemam potrebe se s njim prepirati oko toga niti biti u pravu, on ne zna ono što ja znam. Zato rađe šutim. Uvidjeti će poslije i sam da je ovo odličan potez za sve nas.
Što sam s ovim svime htjela reći? Kao prvo, mislila sam da želim nešto ali dobila sam ono što ni u najluđim snovima nisam mogla zamisliti, ono što zaista želim i ono što me ispunjava! Druga stvar, iako suprug ne vjeruje u mene (trenutno) i ima sumnje, ja vjerujem u sebe i usklađena sam sa svojim odlukama. I sigurna sam da ću vam uskoro pisati o tome kako mi je nakon svih ovih odluka još bolje!
Zato ljudi ne odustajte kada drugi ne vjeruju u vas, najbitnije je da vi vjerujete u sebe i da vjerujete da će svemir sve posložiti najbolje za vas. I budite sigurni da ako samo održavate što češće visoku vibraciju da ćete dobiti ono što zaista želite, makar vi u ovom trenutku ne znali što je to što zaista želite!
Već znate kako mi je godinama bila želja osvojiti Loto/Eurojackpot. Nisam htjela raditi nego sam htjela imati hrpu novca da si mogu priuštiti što god želim. Ali kao što i sam naslov kaže, to je ono što sam ja mislila da želim, što sam mislila da bi me ispunilo. Dali je to ono što ja zaista želim? Nije! I to sada i znam. Kao što Ana kaže "Nema tog osjećaja do osjećaja da sve stvoriš sam!" I zaista je tako! Sada se "bojim" igrati Loto nebili slučajno dobila.
Isto je zanimljivo kako sam došla do svega toga. Veći dio već znate. Nisam baš imala pretjeranu volju nešto raditi jer mi se sviđala moja sloboda, sviđalo mi se to što ujutro imam vremena za sebe kada muž ode na posao i kada djeca odu u školu. I onda mi je došla ponuda za ovaj posao. Tu sam malo zastala i premišljala se...da li da odgovorim na ovu ponudu ili ne? Znala sam da ako prihvatim da će mi to oduzeti veći dio moje slobode. Ipak sam se odlučila prihvatiti pa šta bude bude. I wow...kuda me to odvelo! Moram reći da početak nije bio tako lak. Ja sam imala dobar osjećaj u vezi tog posla ali suprug je imao svoje sumnje (jer je sve zvučalo predobro da bi bilo istinito). Kada sam se trebala naći s tim čovjekom suprug je glasno "protestirao". Bojao se za mene, govorio kako šta ja znam što mi se može dogoditi, ja tog čovjeka ni ne poznam, mogao bi mi ubaciti nešto u piće, oteti me, svašta mi napraviti... Mnogi bi ovdje potvrdili njegove strahove, ali ja to nisam napravila. Ja to nisam vidjela tako. Moja intuicija je govorila drugačije, i ja sam ju poslušala! Suprugu sam rekla "Ok. To je tvoje mišljenje. Ja tako ne mislim." I otišla sam naći se s tim čovjekom. Od tada je sve krenulo još na bolje! Što je onda bilo slijedeće...Sada dolazi do toga da ću ja otvoriti svoj obrt (bez ikakvih troškova, sve troškove snosi moj šef, meni će ići čista zarada). Opet zvuči predobro da bi bilo istinito, zar ne? Suprug opet ima svoje sumnje...što ako te zezne, ako te uvali u dugove, kako ćeš i šta ćeš onda? Ali ja mu ne odgovaram ništa, jer ja znam da će sve biti u redu, moja intuicija mi govori da je to pravi put i da će sve biti dobro. Nemam potrebe se s njim prepirati oko toga niti biti u pravu, on ne zna ono što ja znam. Zato rađe šutim. Uvidjeti će poslije i sam da je ovo odličan potez za sve nas.
Što sam s ovim svime htjela reći? Kao prvo, mislila sam da želim nešto ali dobila sam ono što ni u najluđim snovima nisam mogla zamisliti, ono što zaista želim i ono što me ispunjava! Druga stvar, iako suprug ne vjeruje u mene (trenutno) i ima sumnje, ja vjerujem u sebe i usklađena sam sa svojim odlukama. I sigurna sam da ću vam uskoro pisati o tome kako mi je nakon svih ovih odluka još bolje!
Zato ljudi ne odustajte kada drugi ne vjeruju u vas, najbitnije je da vi vjerujete u sebe i da vjerujete da će svemir sve posložiti najbolje za vas. I budite sigurni da ako samo održavate što češće visoku vibraciju da ćete dobiti ono što zaista želite, makar vi u ovom trenutku ne znali što je to što zaista želite!
srijeda, 5. listopada 2016.
Razvoj ekspanzije
Kao što već znate, prije mjesec dana sam nakon nekoliko kontrasta imala manifestaciju nakon koje je uslijedila ekspanzija (za one koji nisu upućeni evo linkovi: Manifestacija i Ekspanzija ). U ovom postu želim s vama podijeliti razvoj moje ekspanzije.
Već mjesec dana živimo sami, i mogu vam reći da uživamo. Je da sad imamo više obaveza i veće odgovornosti ali ništa od toga nam nije teško. Imamo svoj mir. Djedu je u staračkom domu lijepo. Dobro se brinu o njemu i kaže da mu se tamo sviđa. Bilo mu je opet malo pozlilo pa je opet bio u bolnici ali sada je bolje, čak je bolje nego što je bio kada je otišao u dom. Baka živi malo kod jedne kćeri malo kod druge, i njoj je lijepo. Svaki vikend dođe k nama da vidi djecu i prespava jednu noć tu. Eto...ispalo je najbolje moguće za sve nas!
Ajmo sad malo o meni hehe...Moj novi posao! Oni prijevodi o kojima sam pisala. E tu je ekspanzija u petoj brzini! Krenuli smo lagano sa par sitnih prijevoda. Zatim smo se jedan dan našli da dogovorimo sve detalje. Dogovorili smo razne poslove, ne samo prijevodi. Posla ima preko glave i ja mu toliko toga mogu obaviti. U jednom postu sam pisala kako nemam nikakve struke pošto sam završila gimnaziju, i to je tako, ali imam ja nekih znanja koje sam sama stekla i koje sada konačno u potpunosti mogu koristiti. Uživam u poslu, uopće nemam dojam kao da radim. To je ono o čemu je Ana pričala...kada radiš ono što voliš nemaš osjećaj da radiš. Sada to tek shvaćam! Moj šef je samnom oduševljen. Svaki dan mi govori koliko sam pametna i inteligentna i svaki dan se čudi koliko toga znam i koliko toga mogu napraviti. Ja sebe i inače smatram inteligentom osobom, ali kada ti to drugi počnu govoriti i potvrđivati i to još svaki dan, to je poseban osjećaj, neopisiv. Taj čovjek me toliko poštuje i cijeni da točno ne mogu vjerovati da postoje tako dobri poslodavci. Do sada, kad bi povremeno obavljala tako neke poslove mi je uvijek bila važna zarada. Ali sada, sa ovim čovjekom mi to nekako uopće nije bitno, radim to jer mi se sviđa. I moram li ovdje reći da je zarada izvrsna, i ne samo to nego i raste i rasti će još i više. Stalno mi ponavlja kako ima hrpu posla za mene, kako će mi kad krene jedan veći projekt povisiti moju cijenu (on je odlučio da će mi dignuti cijenu!). Ja naprosto ne mogu vjerovat! Ne mogu vam opisati koliko sam zahvalna na ovom poslu i na ovom čovjeku! Kome ne bi bio užitak raditi za ovakvog poslodavca! Ta njegova dobrota i njeovo poštenje me tjeraju da budem još bolja, da se još više potrudim. Kako je krenulo čeka me odlična karijera, i to mi nagovještava.
Mislim da sam u jednom postu pisala kako mi planiramo emigrirati u Ameriku ili Kanadu. Zbog nekih prepreka to nije bilo moguće, ali od druge polovine slijedeće godine neće više biti niti jedne prepreke i onda krećemo u akciju! Jučer su krenule opet prijave za lutriju za Zelenu kartu za SAD i naravno da smo se opet prijavili. Izvlačenje je u 5. mjesecu iduće godine pa ćemo vidjeti dalje. Ako opet ne budemo izvučeni nema veze, onda gledamo za Kanadu.
Svom šefu sam naravno rekla kako planiramo iduće godine pokrenuti proces odlaska, čisto da čovjek bude upućen i da si zna planirati. Svako malo me pita pa zašto baš morate u Kanadu, pa znate li vi koji bi mi posao mogli pokrenuti... Ajme, osjećam se kao Eruojackpot hahahaha.
A kad sam već spomenula Eruojackpot...ajmo malo o toj temi. Već godinama imam snažnu želju osvojiti Eurojackpot (tko to ne želi hahahahaha), baš onako snažnu želju! Konstantno sam sanjarila o tome što bih sve radila kada bi ga osvojila, kako bi živjeli...Godinama me ta želja baš onako držala. A sada...ne mogu vjerovati da to osjećam...ali sada nekako mi to više nije bitno. Nekako si razmišljam: Kada bi sada dobila te novce onda sigurno više nebi radila, a onda moj šef gubi mene kao radnika, i to mi se ne sviđa, jer želim raditi za njega, pomoći koliko god mogu. Čudan neki osjećaj...nikad nisam mislila da ću se tako osjećati. Eto što ti napravi buđenje, visoka vibracija...potpuno te preokrene, na dobro naravno!
Ali to nije sve! I suprugu se otvaraju vrata. Ima prilika otići van (unutar EU) raditi i to preko firme u kojoj i ovdje radi. Tamo bi mu plaća bila četverostruko veća (4x veća!). Je da će nam biti ružno razdvojenima, ali na taj način možemo uštediti dosta novaca za emigraciju! Što znači da nebi za to morali dizati kredit kao što smo planirali. Nije li to super!
I još jedna onako usputna manifestacija za kraj ovog posta. Do nedavno sam svaki dan morala sjediti sa djecom i pisati s njima zadaće (oni su sada 2. i 3. razred osnovne). Nije mi se to sviđalo jer sam ih htjela naučiti da budu samostalni i da znaju sami pisati zadaću. U jednom trenutku sam shvatila kako se previše opterećujem s time, prihvatila da je to tako i otpustila. Jednostavno sam si rekla: Ok, tako je kako je. Nema veze. Pomagat ću im sada, pa kad malo porastu već će znati sami pisati zadaću. I šta se onda desilo? Nije prošlo dan/dva od te misli i moja djeca sada sama pišu zadaću! Sve naprave sami, jedino ako nešto baš nikako ne razumiju onda me pitaju za pomoć. Ja ne mogu vjerovat! A još neki dan nisu znali ništa sami u vezi zadaće hahaha. Sada mi još i znaju reći: Odi ti tamo, ne moraš biti tu, mi to znamo sve sami. Wow!
Baš sam se raspisala...Ali tako je to kada te uhvati ekspanzija, toliko toga se u tako kratkom vremenu izdogađa. Ne prođe dan a da ne kažem: Wow! Ne mogu vjerovat! HVALA!!!
Već mjesec dana živimo sami, i mogu vam reći da uživamo. Je da sad imamo više obaveza i veće odgovornosti ali ništa od toga nam nije teško. Imamo svoj mir. Djedu je u staračkom domu lijepo. Dobro se brinu o njemu i kaže da mu se tamo sviđa. Bilo mu je opet malo pozlilo pa je opet bio u bolnici ali sada je bolje, čak je bolje nego što je bio kada je otišao u dom. Baka živi malo kod jedne kćeri malo kod druge, i njoj je lijepo. Svaki vikend dođe k nama da vidi djecu i prespava jednu noć tu. Eto...ispalo je najbolje moguće za sve nas!
Ajmo sad malo o meni hehe...Moj novi posao! Oni prijevodi o kojima sam pisala. E tu je ekspanzija u petoj brzini! Krenuli smo lagano sa par sitnih prijevoda. Zatim smo se jedan dan našli da dogovorimo sve detalje. Dogovorili smo razne poslove, ne samo prijevodi. Posla ima preko glave i ja mu toliko toga mogu obaviti. U jednom postu sam pisala kako nemam nikakve struke pošto sam završila gimnaziju, i to je tako, ali imam ja nekih znanja koje sam sama stekla i koje sada konačno u potpunosti mogu koristiti. Uživam u poslu, uopće nemam dojam kao da radim. To je ono o čemu je Ana pričala...kada radiš ono što voliš nemaš osjećaj da radiš. Sada to tek shvaćam! Moj šef je samnom oduševljen. Svaki dan mi govori koliko sam pametna i inteligentna i svaki dan se čudi koliko toga znam i koliko toga mogu napraviti. Ja sebe i inače smatram inteligentom osobom, ali kada ti to drugi počnu govoriti i potvrđivati i to još svaki dan, to je poseban osjećaj, neopisiv. Taj čovjek me toliko poštuje i cijeni da točno ne mogu vjerovati da postoje tako dobri poslodavci. Do sada, kad bi povremeno obavljala tako neke poslove mi je uvijek bila važna zarada. Ali sada, sa ovim čovjekom mi to nekako uopće nije bitno, radim to jer mi se sviđa. I moram li ovdje reći da je zarada izvrsna, i ne samo to nego i raste i rasti će još i više. Stalno mi ponavlja kako ima hrpu posla za mene, kako će mi kad krene jedan veći projekt povisiti moju cijenu (on je odlučio da će mi dignuti cijenu!). Ja naprosto ne mogu vjerovat! Ne mogu vam opisati koliko sam zahvalna na ovom poslu i na ovom čovjeku! Kome ne bi bio užitak raditi za ovakvog poslodavca! Ta njegova dobrota i njeovo poštenje me tjeraju da budem još bolja, da se još više potrudim. Kako je krenulo čeka me odlična karijera, i to mi nagovještava.
Mislim da sam u jednom postu pisala kako mi planiramo emigrirati u Ameriku ili Kanadu. Zbog nekih prepreka to nije bilo moguće, ali od druge polovine slijedeće godine neće više biti niti jedne prepreke i onda krećemo u akciju! Jučer su krenule opet prijave za lutriju za Zelenu kartu za SAD i naravno da smo se opet prijavili. Izvlačenje je u 5. mjesecu iduće godine pa ćemo vidjeti dalje. Ako opet ne budemo izvučeni nema veze, onda gledamo za Kanadu.
Svom šefu sam naravno rekla kako planiramo iduće godine pokrenuti proces odlaska, čisto da čovjek bude upućen i da si zna planirati. Svako malo me pita pa zašto baš morate u Kanadu, pa znate li vi koji bi mi posao mogli pokrenuti... Ajme, osjećam se kao Eruojackpot hahahaha.
A kad sam već spomenula Eruojackpot...ajmo malo o toj temi. Već godinama imam snažnu želju osvojiti Eurojackpot (tko to ne želi hahahahaha), baš onako snažnu želju! Konstantno sam sanjarila o tome što bih sve radila kada bi ga osvojila, kako bi živjeli...Godinama me ta želja baš onako držala. A sada...ne mogu vjerovati da to osjećam...ali sada nekako mi to više nije bitno. Nekako si razmišljam: Kada bi sada dobila te novce onda sigurno više nebi radila, a onda moj šef gubi mene kao radnika, i to mi se ne sviđa, jer želim raditi za njega, pomoći koliko god mogu. Čudan neki osjećaj...nikad nisam mislila da ću se tako osjećati. Eto što ti napravi buđenje, visoka vibracija...potpuno te preokrene, na dobro naravno!
Ali to nije sve! I suprugu se otvaraju vrata. Ima prilika otići van (unutar EU) raditi i to preko firme u kojoj i ovdje radi. Tamo bi mu plaća bila četverostruko veća (4x veća!). Je da će nam biti ružno razdvojenima, ali na taj način možemo uštediti dosta novaca za emigraciju! Što znači da nebi za to morali dizati kredit kao što smo planirali. Nije li to super!
I još jedna onako usputna manifestacija za kraj ovog posta. Do nedavno sam svaki dan morala sjediti sa djecom i pisati s njima zadaće (oni su sada 2. i 3. razred osnovne). Nije mi se to sviđalo jer sam ih htjela naučiti da budu samostalni i da znaju sami pisati zadaću. U jednom trenutku sam shvatila kako se previše opterećujem s time, prihvatila da je to tako i otpustila. Jednostavno sam si rekla: Ok, tako je kako je. Nema veze. Pomagat ću im sada, pa kad malo porastu već će znati sami pisati zadaću. I šta se onda desilo? Nije prošlo dan/dva od te misli i moja djeca sada sama pišu zadaću! Sve naprave sami, jedino ako nešto baš nikako ne razumiju onda me pitaju za pomoć. Ja ne mogu vjerovat! A još neki dan nisu znali ništa sami u vezi zadaće hahaha. Sada mi još i znaju reći: Odi ti tamo, ne moraš biti tu, mi to znamo sve sami. Wow!
Baš sam se raspisala...Ali tako je to kada te uhvati ekspanzija, toliko toga se u tako kratkom vremenu izdogađa. Ne prođe dan a da ne kažem: Wow! Ne mogu vjerovat! HVALA!!!
četvrtak, 29. rujna 2016.
Danas je jedan poseban dan...
Na današnji dan prije 29 godina na svijet je došla moja sestrična, moja srodna duša! Ja sam došla 3 mjeseca kasnije za njom. Od rođenja smo zajedno i nerazdvojne. Svih ovih 29 godina smo jako povezane iako su nas kroz godine dijelili kilometri. Ali nema toga što može razvojiti srodne duše! Ona zna sve o meni, svaku moju tajnu, svaku sitnicu u mom životu. Ona je uvijek tu da me sasluša i ona me razumije u potpunosti. Ona je jedina osoba na ovom svijetu kojoj mogu SVE reći! Ne mogu zamisliti svoj život bez nje! I upravo zato što je tako posebna zaslužuje i poseban post na ovom mom blogu. Draga moja sekice, SRETAN TI ROĐENDAN!
Ali to nije sve na ovaj dan...Danas mi je 9. godišnjica braka. Zanimljivo je i kako sam odabrala baš ovaj datum za sklapanje braka. Bilo je to "slučajno". Kada sam planirala vjenčanje htjela sam da to bude 22.09. (ne znam zašto, nije bilo posebnog razloga). Ali na taj datum je sala u kojoj smo trebali biti bila zauzeta (a ja sam htjela baš tu). Slijedeći slobodan datum je bio 29.09. i naravno da sam pristala. Danas znam da slučajnosti ne postoje pa tako sada znam da ni to nije bila slučajnost da se udam na rođendan moje sestrične.
Ne znam dali ste primjetili....29.09. moja sestrična puni 29 godina (i ja za manje od 3 mjeseca isto punim 29) i uz to mi je 9. godišnjica braka. Nevjerovatno kako su se ove godine brojevi posložili...s time da kad zbrojite 2+0+1+6 dobijete opet broj 9. A nije ni slučajnost da je u numerologiji moj životni put put broj 9. I inače jako volim taj broj a sad se vidi i zašto :-)
Ali to nije sve na ovaj dan...Danas mi je 9. godišnjica braka. Zanimljivo je i kako sam odabrala baš ovaj datum za sklapanje braka. Bilo je to "slučajno". Kada sam planirala vjenčanje htjela sam da to bude 22.09. (ne znam zašto, nije bilo posebnog razloga). Ali na taj datum je sala u kojoj smo trebali biti bila zauzeta (a ja sam htjela baš tu). Slijedeći slobodan datum je bio 29.09. i naravno da sam pristala. Danas znam da slučajnosti ne postoje pa tako sada znam da ni to nije bila slučajnost da se udam na rođendan moje sestrične.
Ne znam dali ste primjetili....29.09. moja sestrična puni 29 godina (i ja za manje od 3 mjeseca isto punim 29) i uz to mi je 9. godišnjica braka. Nevjerovatno kako su se ove godine brojevi posložili...s time da kad zbrojite 2+0+1+6 dobijete opet broj 9. A nije ni slučajnost da je u numerologiji moj životni put put broj 9. I inače jako volim taj broj a sad se vidi i zašto :-)
petak, 16. rujna 2016.
Sretna sam...
Moram danas napisati još i ovo...
Sad kako živimo sami naravno da je sam posao po kući spao na mene (pošto suprug radi pa ga pola dana nema doma). Znači kuhanje, spremanje, pranje, pisanje zadaće s dvoje klinaca, poslovi oko kuće (kad suprug dođe s posla uvijek još nešto i po vani napravi, lagano krčimo sve što se nakupilo a što nam sada ne treba pa mu naravno pomažem) i uz to sve sada još i prevodim. Znači ja po cijeli dan imam šta raditi i navečer budem iscrpljena (fizički) ali ja vama ne mogu opisati kako se ja na kraju dana osjećam...Tolika sreća me obuzme, toliko sam zadovoljna i zahvalna. Kad pripremim ručak ili večeru pa kad svi sjednemo zajedno za stol meni dođe da plaćem od sreće, ja taj osjećaj ne mogu opisati, totalno me preplavi.
Prije mi se nije previše dalo obavljati te kućanske poslove. Obavljala sam ja njih ali ne sa voljom. A sada to sve i još i više obavljam sa osmjehom na licu. Zaista uživam u svakom trenutku.
Eto...morala sam ove misli pretočiti u pisanu riječ jer mi se još od sinoć motaju po glavi. A ono što mi se tako mota po glavi mi je znak da to moram zabilježiti :-)
Sad kako živimo sami naravno da je sam posao po kući spao na mene (pošto suprug radi pa ga pola dana nema doma). Znači kuhanje, spremanje, pranje, pisanje zadaće s dvoje klinaca, poslovi oko kuće (kad suprug dođe s posla uvijek još nešto i po vani napravi, lagano krčimo sve što se nakupilo a što nam sada ne treba pa mu naravno pomažem) i uz to sve sada još i prevodim. Znači ja po cijeli dan imam šta raditi i navečer budem iscrpljena (fizički) ali ja vama ne mogu opisati kako se ja na kraju dana osjećam...Tolika sreća me obuzme, toliko sam zadovoljna i zahvalna. Kad pripremim ručak ili večeru pa kad svi sjednemo zajedno za stol meni dođe da plaćem od sreće, ja taj osjećaj ne mogu opisati, totalno me preplavi.
Prije mi se nije previše dalo obavljati te kućanske poslove. Obavljala sam ja njih ali ne sa voljom. A sada to sve i još i više obavljam sa osmjehom na licu. Zaista uživam u svakom trenutku.
Eto...morala sam ove misli pretočiti u pisanu riječ jer mi se još od sinoć motaju po glavi. A ono što mi se tako mota po glavi mi je znak da to moram zabilježiti :-)
Visoka vibracija kao magnet
Znate ono kako motivacijski govornici i duhovne osobe govore kako pozitivna misao privlači još pozitivnih misli? E pa tako je i u stvarnosti, u životu. Ono...kad te krene onda te ide. Pa da napišem mali update moje nedavne manifestacije i ekspanzije koja se i dalje širi.
Rekla sam kako mi se javio jedan čovijek za svakodnevno prevođenje. Taj dan smo odmah dogovorili sve uvijete i ja sam odmah krenula s poslom. Već sam navela da taj posao za mene nije ništa novo, već sam to radila, samo ovaj put je ipak drugačije. Do sada sam sa svim osobama s kojima sam surađivala imala onako strogo poslovni odnos...mislim više na komunikaciju pošto se s nikim nikad nisam osobno upoznala. Sva komunikacija je tekla preko poziva ili maila. Ovaj put je drugačije. Ovaj čovijek mi se čini tako drag i topao, nije onaj tip "odradi posao do tad i tad" nego se točno vidi da čovijek poštuje i uvažava svoje radnike i suradnike. Morate uzeti u obzir da je rad preko interneta uvijek riskantan jer nikad ne možete biti sigurni da će vam platiti, a niti druga strana ne može biti sigurna da će dobiti traženo ako je platila. Moja suradnja s ovim gospodinom je odmah u startu krenula super. Brzo smo sve dogovorili i odmah mi je rekao kako on svojim radnicima ne želi izazivati stres te da se sve možemo lijepo i na vrijeme dogovoriti. Ponudio se i da plati onaj prvi testni prijevod (što nitko ne plaća!). Već sam mu nekoliko prijevoda u ovih tjedan i pol odradila i on je sve uredno platio (čak mrvu i više nego sam rekla). Također je rekao da mu se moj rad jako sviđa i da bi volio da se i osobno upoznamo. On živi u Austriji pa kad bude dolazio u HR trebali bi se naći. Već smo mogli prošli vikend, jer je dolazio u Zg, ali ja nisam mogla pa smo to prebacili za neki drugi put. Čak se i ponudio da mi plati putne troškove do Zagreba!
Jučer je primjetio da prevodim i engleski pored njemačkog te mi rekao da mu pošaljem svoj CV i da će mi poslati testni prijevod za engleski (koji će mi isto platiti!) te da mi sada može dati i još više posla.
Ja sam zaista oduševljena ovim čovijekom! On je meni takoreći šef ali se prema meni odnosi s toliko poštovanja i ljubaznosti. To je poslovni odnos koji bi svakome poželjela! Užitak mi je raditi za takvu osobu!
Što je pisac htjeo reći? Vidite kako je visoka vibracija kao magnet? I kada sam doživjela kontrast trudila sam se ne padati na niže vibracije, trudila sam se da dignem vibraciju. Uslijedila je manifestacija, ekspanzija koja se širi. Kada je krenula ekspanzija ja sam znala da sam dobila što sam tražila, ali sam isto tako znala da ću sada imati neke nove izazove i prihvatila ih, i dalje sam držala visoku vibraciju. I šta se onda desi? Ta visoka vibracija kao magnet privlači još pozitivnih stvari u moj život tako da neki izazovi, za koje sam mislila da ću ih imati, će me izgleda ipak zaobići. Ma i ako dođu dobrodošli su. Ja volim izazove :-)
Rekla sam kako mi se javio jedan čovijek za svakodnevno prevođenje. Taj dan smo odmah dogovorili sve uvijete i ja sam odmah krenula s poslom. Već sam navela da taj posao za mene nije ništa novo, već sam to radila, samo ovaj put je ipak drugačije. Do sada sam sa svim osobama s kojima sam surađivala imala onako strogo poslovni odnos...mislim više na komunikaciju pošto se s nikim nikad nisam osobno upoznala. Sva komunikacija je tekla preko poziva ili maila. Ovaj put je drugačije. Ovaj čovijek mi se čini tako drag i topao, nije onaj tip "odradi posao do tad i tad" nego se točno vidi da čovijek poštuje i uvažava svoje radnike i suradnike. Morate uzeti u obzir da je rad preko interneta uvijek riskantan jer nikad ne možete biti sigurni da će vam platiti, a niti druga strana ne može biti sigurna da će dobiti traženo ako je platila. Moja suradnja s ovim gospodinom je odmah u startu krenula super. Brzo smo sve dogovorili i odmah mi je rekao kako on svojim radnicima ne želi izazivati stres te da se sve možemo lijepo i na vrijeme dogovoriti. Ponudio se i da plati onaj prvi testni prijevod (što nitko ne plaća!). Već sam mu nekoliko prijevoda u ovih tjedan i pol odradila i on je sve uredno platio (čak mrvu i više nego sam rekla). Također je rekao da mu se moj rad jako sviđa i da bi volio da se i osobno upoznamo. On živi u Austriji pa kad bude dolazio u HR trebali bi se naći. Već smo mogli prošli vikend, jer je dolazio u Zg, ali ja nisam mogla pa smo to prebacili za neki drugi put. Čak se i ponudio da mi plati putne troškove do Zagreba!
Jučer je primjetio da prevodim i engleski pored njemačkog te mi rekao da mu pošaljem svoj CV i da će mi poslati testni prijevod za engleski (koji će mi isto platiti!) te da mi sada može dati i još više posla.
Ja sam zaista oduševljena ovim čovijekom! On je meni takoreći šef ali se prema meni odnosi s toliko poštovanja i ljubaznosti. To je poslovni odnos koji bi svakome poželjela! Užitak mi je raditi za takvu osobu!
Što je pisac htjeo reći? Vidite kako je visoka vibracija kao magnet? I kada sam doživjela kontrast trudila sam se ne padati na niže vibracije, trudila sam se da dignem vibraciju. Uslijedila je manifestacija, ekspanzija koja se širi. Kada je krenula ekspanzija ja sam znala da sam dobila što sam tražila, ali sam isto tako znala da ću sada imati neke nove izazove i prihvatila ih, i dalje sam držala visoku vibraciju. I šta se onda desi? Ta visoka vibracija kao magnet privlači još pozitivnih stvari u moj život tako da neki izazovi, za koje sam mislila da ću ih imati, će me izgleda ipak zaobići. Ma i ako dođu dobrodošli su. Ja volim izazove :-)
ponedjeljak, 12. rujna 2016.
Paralelne realnosti
Ovu temu još nisam obradila a vjerujem da je vrlo značajna. Možda baš na ovaj način nekome bude jasniji zakon privlačenja.
Što su to paralelne realnosti? Mi ljudi pretežno smatramo vrijeme linearnim pa tako i život. Međutim to nije tako. Polako se budimo i počinjemo shvaćati da postoji nešto više. Mi kao duše dolazimo na zemlju po iskustva, ključna riječ je ovdje istkustva (množina). Dok smo na zemlji želimo iskusiti što je više moguće i želimo sagledati život iz raznih perspektiva. Ali kako to napraviti? Tu dolazimo do paralelnih realnosti. Možete na to gledati i kao na različite životne puteve. Naša duša se ne inkarnira cijela u naše fizičko tijelo, samo jedan mali dio duše je sadržan u tijelu (odnosno obavija tijelo). Veći dio naše duše ostaje u duhovnom svijetu, to nazimao naše Nefizičko Ja. Također inkarnacijom dobivamo i ego i slobodnu volju, što nas čini ljudima. Kako bi doživjeli što više iskustava, naša duša se "inkarnira" u više realnosti. Što to znači? Mi živimo život u više realnosti, više verzija. Kako će te realnosti izgledati ovisi o našim odlukama. Evo i jedan banalan primjer: Recimo u ovoj realnosti su vas prijatelji pozvali na kavu. Vi ste odbili jer vam se nije dalo ići nikuda i ostali ste doma (odluka). Ali pošto duša želi iskusiti sve opcije vi ste u drugoj realnosti prihvatili poziv i otišli ste na tu kavu (drugačija odluka). Vidite kako se sada te dvije opcije granaju dalje? Recimo u prvom primjeru gdje ste odlučili odbiti poziv postoje dve mogućnosti: Prijatelji su se naljutili jer ste odbili poziv, ili prijatelji su prihvatili vaše odbijanje bez ljutnje (=dva moguća ishoda, dvije drugačije realnosti). Onda u drugom primjeru gdje odlazite s prijateljima na kavu postoji opet više mogućnosti, recimo provedete lijepo vrijeme s prijateljima, ili se poriječkate/posvađate, ili možda sretnete nekoga koga nebi sreli da ste ostali doma, odete na neko mjesto na koje nebi otišli da ste ostali doma idt. Vidite koliko je tu mogućnosti na temelju samo jedne banalne odluke? Na koliko se paralelnih realnosti vaš život grana? Duša, naše Nefizičko Ja proživljava svaku od tih realnosti jer želi iskusiti sve to.
E sad kakve veze ima zakon privlačenja s tim? Vratimo se opet na onaj primjer. To što ste vi u tom trenutku recimo odlučili ostati doma ne znači na vam je ova druga realnost nedostupna. Recimo da je ta druga realnost izgledala ovako: Otišli ste s prijateljima na kavu. Upoznali ste novu osobu s kojom ste ste poslije sprijateljili i iz tog prijateljstva je recimo izrasla nekakva poslovna suradnja. Zahvaljujući toj poslovnoj suradnji vi sada u toj realnosti jako dobro zarađujete i živite. Vi sada iz ove prve realnosti možete komotno ukročiti u tu drugu kasnije. Možete kasnije opet donjeti nekakvu odluku i otići na neko mjesto gdje opet upoznajete tu osobu i dolazi do poslovne suradnje. Nadam se da nisam previše zakomplicirala.
Da pojednostavim. Vama je u svakom trenutku dostupna svaka realnost. Na vama je koju ćete odabrati. A kako odabrati realnost? Vibracijom! Svaka realnost ima svoju vibraciju. Kako vibrirate u takvu realnost čete kročiti. To je ta poveznica sa zakonom privlačenja. U biti vi ništa ne privlačite k sebi nego ovisno o vašoj vibraciji kročite u realnost iste te vibracije. Zato je toliko bitno shvatiti vibraciju ukoliko želite kreirati svoj život. Ne možete vibrirati nedostatkom novca a očekivati da ćete biti bogati. To su dve potpuno različite vibracije. A što vibrira? Naše emocije! Zato je bitno dovesti se do te istinske emocije onoga što želimo kako bi mogli ukročiti u realnost u kojoj to imamo. Sve one metode za kreiranje koje su nam dostupne nam služe da bi došli do te određene vibracije. Te metode nisu ono tipa: napravi to i to, izgovori to i to i dobit ćeš to što želiš. Ne! One nam služe kao pomoć da dosegnemo tu emociju koju želimo i time postignemo određenu vibraciju koja će nas prebaciti u realnost iste vibracije. Imate recimo onu metodu Video iz paralelne realnosti (Anin video na Youtube-u), gdje snimate sebe kao da ste u drugoj realnosti. Znači govorite ono što želite živjeti kao da to već živite u toj paralelnoj realnosti. Ja osobno sam isprobala ovu metodu ali meni još uvijek nije sjela, možda zato što mi je čudno gledati sebe na videu, tako da sam za sada odustala od te metode jer vidim da mi ne pomaže. Ali recimo moja sestrična ima potpuno drugačije iskustvo s tom metodom. Ona je na taj način u vrlo kratkom roku dobila posao koji je željela (o kojem je govorila u tom svom videu iz paralelne realnosti).
Poanta je da nađete ono što rezonira sa vama. Nekome će ovo što sam napisala pomoći a nekome ne. Uvijek se ravnajte po sebi. Radite ono što vama odgovara i pomaže.
Što su to paralelne realnosti? Mi ljudi pretežno smatramo vrijeme linearnim pa tako i život. Međutim to nije tako. Polako se budimo i počinjemo shvaćati da postoji nešto više. Mi kao duše dolazimo na zemlju po iskustva, ključna riječ je ovdje istkustva (množina). Dok smo na zemlji želimo iskusiti što je više moguće i želimo sagledati život iz raznih perspektiva. Ali kako to napraviti? Tu dolazimo do paralelnih realnosti. Možete na to gledati i kao na različite životne puteve. Naša duša se ne inkarnira cijela u naše fizičko tijelo, samo jedan mali dio duše je sadržan u tijelu (odnosno obavija tijelo). Veći dio naše duše ostaje u duhovnom svijetu, to nazimao naše Nefizičko Ja. Također inkarnacijom dobivamo i ego i slobodnu volju, što nas čini ljudima. Kako bi doživjeli što više iskustava, naša duša se "inkarnira" u više realnosti. Što to znači? Mi živimo život u više realnosti, više verzija. Kako će te realnosti izgledati ovisi o našim odlukama. Evo i jedan banalan primjer: Recimo u ovoj realnosti su vas prijatelji pozvali na kavu. Vi ste odbili jer vam se nije dalo ići nikuda i ostali ste doma (odluka). Ali pošto duša želi iskusiti sve opcije vi ste u drugoj realnosti prihvatili poziv i otišli ste na tu kavu (drugačija odluka). Vidite kako se sada te dvije opcije granaju dalje? Recimo u prvom primjeru gdje ste odlučili odbiti poziv postoje dve mogućnosti: Prijatelji su se naljutili jer ste odbili poziv, ili prijatelji su prihvatili vaše odbijanje bez ljutnje (=dva moguća ishoda, dvije drugačije realnosti). Onda u drugom primjeru gdje odlazite s prijateljima na kavu postoji opet više mogućnosti, recimo provedete lijepo vrijeme s prijateljima, ili se poriječkate/posvađate, ili možda sretnete nekoga koga nebi sreli da ste ostali doma, odete na neko mjesto na koje nebi otišli da ste ostali doma idt. Vidite koliko je tu mogućnosti na temelju samo jedne banalne odluke? Na koliko se paralelnih realnosti vaš život grana? Duša, naše Nefizičko Ja proživljava svaku od tih realnosti jer želi iskusiti sve to.
E sad kakve veze ima zakon privlačenja s tim? Vratimo se opet na onaj primjer. To što ste vi u tom trenutku recimo odlučili ostati doma ne znači na vam je ova druga realnost nedostupna. Recimo da je ta druga realnost izgledala ovako: Otišli ste s prijateljima na kavu. Upoznali ste novu osobu s kojom ste ste poslije sprijateljili i iz tog prijateljstva je recimo izrasla nekakva poslovna suradnja. Zahvaljujući toj poslovnoj suradnji vi sada u toj realnosti jako dobro zarađujete i živite. Vi sada iz ove prve realnosti možete komotno ukročiti u tu drugu kasnije. Možete kasnije opet donjeti nekakvu odluku i otići na neko mjesto gdje opet upoznajete tu osobu i dolazi do poslovne suradnje. Nadam se da nisam previše zakomplicirala.
Da pojednostavim. Vama je u svakom trenutku dostupna svaka realnost. Na vama je koju ćete odabrati. A kako odabrati realnost? Vibracijom! Svaka realnost ima svoju vibraciju. Kako vibrirate u takvu realnost čete kročiti. To je ta poveznica sa zakonom privlačenja. U biti vi ništa ne privlačite k sebi nego ovisno o vašoj vibraciji kročite u realnost iste te vibracije. Zato je toliko bitno shvatiti vibraciju ukoliko želite kreirati svoj život. Ne možete vibrirati nedostatkom novca a očekivati da ćete biti bogati. To su dve potpuno različite vibracije. A što vibrira? Naše emocije! Zato je bitno dovesti se do te istinske emocije onoga što želimo kako bi mogli ukročiti u realnost u kojoj to imamo. Sve one metode za kreiranje koje su nam dostupne nam služe da bi došli do te određene vibracije. Te metode nisu ono tipa: napravi to i to, izgovori to i to i dobit ćeš to što želiš. Ne! One nam služe kao pomoć da dosegnemo tu emociju koju želimo i time postignemo određenu vibraciju koja će nas prebaciti u realnost iste vibracije. Imate recimo onu metodu Video iz paralelne realnosti (Anin video na Youtube-u), gdje snimate sebe kao da ste u drugoj realnosti. Znači govorite ono što želite živjeti kao da to već živite u toj paralelnoj realnosti. Ja osobno sam isprobala ovu metodu ali meni još uvijek nije sjela, možda zato što mi je čudno gledati sebe na videu, tako da sam za sada odustala od te metode jer vidim da mi ne pomaže. Ali recimo moja sestrična ima potpuno drugačije iskustvo s tom metodom. Ona je na taj način u vrlo kratkom roku dobila posao koji je željela (o kojem je govorila u tom svom videu iz paralelne realnosti).
Poanta je da nađete ono što rezonira sa vama. Nekome će ovo što sam napisala pomoći a nekome ne. Uvijek se ravnajte po sebi. Radite ono što vama odgovara i pomaže.
srijeda, 7. rujna 2016.
Moja trenutna ekspanzija
Kada si u vortexu ekspanzija te neće zaobići. Ne mogu vjerovati što mi se događa! Nakon što sam jučer objavila na Facebooku u jednoj grupi moj blog, on sada ima preko 3000 pregleda!
Ljudi su mi se počeli javljati. To me toliko ispunjava da vam ne mogu opisati! Kada vjeruješ da će tvoje riječi možda nekome pomoći to je jako lijep osjećaj, ali kada ti se ljudi jave i kažu da su im tvoji postovi pomogli to je tek izvanredan osjećaj! Ovo je iznad svih mojih očekivanja! E to je taj vortex koji čuda čini! Od srca se zahvaljujem svima koji čitaju ovaj blog!
Ali nije to sve! Što mi se još događa...počela su mi se otvarati nova vrata. Pa da pojasnim prvo...
Pošto sam 8 godina živjela u Švicarskoj znam jako dobro njemački. Ovdje u Hrvatskoj sam završila jezičnu Gimnaziju te nemam nikakvu struku. Jedino što znam je prevoditi. Imala sam preko nekoliko honorarnih prevoditeljskih poslova. Međutim prošle godine je to stalo. Tada sam odlučila otvoriti profil na freelance.hr nebi li dobila kakav prijevod. Međutim godinu dana mi se nitko nije javio. I sad odjednom je krenulo, nakon godinu dana! Prije mjesec dana mi se javio jedan čovjek i za njega trenutno radim jedan kraći prijevod. Jučer mi se javio još jedan koji mi nudi svakodnevno prevođenje s mogućnošću poslovne ekspanzije. Upravo pregovaramo o detaljima.
Eto...nakon što sam jučer napisala kako će nam sada financijski biti malo teže meni su se počela otvarati vrata!
Još uvijek sam pod dojmom jučerašnjeg dana! Imala sam do sada hrpu manifestacija i osjećala sam polaganu ekspanziju ali ovo je sada novo za mene, i sviđa mi se to novo, ta brza ekspanzija. Život je zaista čudo!
Ali nije to sve! Što mi se još događa...počela su mi se otvarati nova vrata. Pa da pojasnim prvo...
Pošto sam 8 godina živjela u Švicarskoj znam jako dobro njemački. Ovdje u Hrvatskoj sam završila jezičnu Gimnaziju te nemam nikakvu struku. Jedino što znam je prevoditi. Imala sam preko nekoliko honorarnih prevoditeljskih poslova. Međutim prošle godine je to stalo. Tada sam odlučila otvoriti profil na freelance.hr nebi li dobila kakav prijevod. Međutim godinu dana mi se nitko nije javio. I sad odjednom je krenulo, nakon godinu dana! Prije mjesec dana mi se javio jedan čovjek i za njega trenutno radim jedan kraći prijevod. Jučer mi se javio još jedan koji mi nudi svakodnevno prevođenje s mogućnošću poslovne ekspanzije. Upravo pregovaramo o detaljima.
Eto...nakon što sam jučer napisala kako će nam sada financijski biti malo teže meni su se počela otvarati vrata!
Još uvijek sam pod dojmom jučerašnjeg dana! Imala sam do sada hrpu manifestacija i osjećala sam polaganu ekspanziju ali ovo je sada novo za mene, i sviđa mi se to novo, ta brza ekspanzija. Život je zaista čudo!
utorak, 6. rujna 2016.
Pazi što želiš, moglo bi se ostvariti...
Želim podijeliti svoju najnoviju manifestaciju sa vama. I moram naglasiti kako primjećujem da mi što više radim na sebi manifestacije sve brže stižu. Vidjet ćete dalje u tekstu kako je tu i onaj kontrast iz prošlog posta odigrao veliku ulogu.
Pa da krenem ispočetka. Ja sam u braku već evo skoro 9 godina. I svo to vrijeme suprug i ja smo živjeli u kući zajedno sa njegovim bakom i dedom i naravno dijelili troškove stanovanja (kuća je od njegovog dede i suprug tu živi od malena). Naravno da sam u tih 9 godina milijun puta pomislila kako bi rado da živimo sami sa naše dvoje djece ali to iz financijskih razloga nije bilo moguće a i suprug je jako vezan uz ovu kuću pošto je tu odrastao. Obično bi me nešto naživciralo od strane njegove bake ili dede pa bi pomislila "da bar živimo sami" ili "kad bi živjeli sami do toga i toga sada nebi došlo i ja se nebi živcirala". Naravno s takvim mislima nisam ništa postizala (toga tada naravno nisam bila svjesna). Ali sada kad sam se probudila situacija je drugačija. Sada bi znala pomisliti "nebi li bilo lijepo kada bi mogli sami živjeti kao obitelj, to bi bilo dobro i za nas i za baku i dedu jer i oni su već stari i voljeli bi imati svoj mir". Vidite i samo kako je ovo drugo puno pozitivnija misao. I što se onda počelo događati? Prije 6 mjeseci se djed razbolio, nije ništa bilo strašno, funkcionirao je normalno. međutim prije dva tjedna mu se stanje naglo pogoršalo i nije više mogao ustati iz kreveta. Naglo je došlo do toga da su ga njegove kćeri smjestile u starački dom. To je bio kontrast iz prošlog posta. Znali smo mi da je to jedna mogućnost, ali nismo mislili da će ga se tako brzo smjestiti u dom, to je došlo zaista naglo i kao šok. Šok zato jer su u sekundi svi troškovi spali na nas pošto je djedova penzija cijela otišla na dom. Jedina primanja koja mi imamo je suprugova plaća a škola je evo počela i potrošili smo dosta novaca za opremanje dvoje školaraca. A tu je još bila i baka koja je sada isto ostala bez ikakvih primanja (ona nema penzije). Mislili smo naravno da ćemo sada nju uzdržavati. Ali kako nakon kontrasta slijedi ekspanzija stvari su se preokrenule. Naime baka se odlučila preseliti kod jedne od svojih kćeri jer se sada osjeća usamljeno (a vjerovatno isto i iz financijskih razloga jer je svjesna da mi to financijski nebi mogli podnjeti). I eto...na kraju mi sada živimo sami. Znam da će biti sad malo financijski teže ali vjerujem u nas i vjerujem da će svemir sve to riješiti. Ne brinem se ni najmanje.
Pa da krenem ispočetka. Ja sam u braku već evo skoro 9 godina. I svo to vrijeme suprug i ja smo živjeli u kući zajedno sa njegovim bakom i dedom i naravno dijelili troškove stanovanja (kuća je od njegovog dede i suprug tu živi od malena). Naravno da sam u tih 9 godina milijun puta pomislila kako bi rado da živimo sami sa naše dvoje djece ali to iz financijskih razloga nije bilo moguće a i suprug je jako vezan uz ovu kuću pošto je tu odrastao. Obično bi me nešto naživciralo od strane njegove bake ili dede pa bi pomislila "da bar živimo sami" ili "kad bi živjeli sami do toga i toga sada nebi došlo i ja se nebi živcirala". Naravno s takvim mislima nisam ništa postizala (toga tada naravno nisam bila svjesna). Ali sada kad sam se probudila situacija je drugačija. Sada bi znala pomisliti "nebi li bilo lijepo kada bi mogli sami živjeti kao obitelj, to bi bilo dobro i za nas i za baku i dedu jer i oni su već stari i voljeli bi imati svoj mir". Vidite i samo kako je ovo drugo puno pozitivnija misao. I što se onda počelo događati? Prije 6 mjeseci se djed razbolio, nije ništa bilo strašno, funkcionirao je normalno. međutim prije dva tjedna mu se stanje naglo pogoršalo i nije više mogao ustati iz kreveta. Naglo je došlo do toga da su ga njegove kćeri smjestile u starački dom. To je bio kontrast iz prošlog posta. Znali smo mi da je to jedna mogućnost, ali nismo mislili da će ga se tako brzo smjestiti u dom, to je došlo zaista naglo i kao šok. Šok zato jer su u sekundi svi troškovi spali na nas pošto je djedova penzija cijela otišla na dom. Jedina primanja koja mi imamo je suprugova plaća a škola je evo počela i potrošili smo dosta novaca za opremanje dvoje školaraca. A tu je još bila i baka koja je sada isto ostala bez ikakvih primanja (ona nema penzije). Mislili smo naravno da ćemo sada nju uzdržavati. Ali kako nakon kontrasta slijedi ekspanzija stvari su se preokrenule. Naime baka se odlučila preseliti kod jedne od svojih kćeri jer se sada osjeća usamljeno (a vjerovatno isto i iz financijskih razloga jer je svjesna da mi to financijski nebi mogli podnjeti). I eto...na kraju mi sada živimo sami. Znam da će biti sad malo financijski teže ali vjerujem u nas i vjerujem da će svemir sve to riješiti. Ne brinem se ni najmanje.
srijeda, 31. kolovoza 2016.
Kako si pomoći u teškim trenutcima?
Kada se nađete u situaciji u kojoj se ne osjećate dobro, u kojoj se osjećate ljuto, tužno, u kojoj brinete o budućnosti itd., osvijestite je. Nemojte se boriti protiv tih osjećaja, nemojte ih zaustavljati niti si govoriti da se nebi trebali tako osjećati. Jer na taj način ćete samo pogoršati situaciju. Umjesto toga prihvatite te osjećaje, zaista ih prihvatite, prepustite im se. Recite sebi: U redu je što se osjećam ovako. Prirodno je osjećati se ovako u ovakvoj situaciji. Ova situacija sada trenutno izgleda loše, ali znam da mi se ovo dešava s razlogom iako ja sada ne znam koji je to razlog. Ako osvjestite da brinete oko nečega upitajte se: Zašto ja sada brinem oko toga? Ima li kakve koristi od te moje brige? Mogu li ja sada išta promjeniti ako brinem? Zapitajte se zašto se tako osjećate. Slobodno prepustite svoje brige svemiru ili zatražite pomoć od anđela ili svojih duhovnih vodića. Vidjet ćete da ćete vrlo brzo dobiti potvrdu da su oni tu za vas.
Upravo ovakva jedna situacija mi se dogodila jutros. I primjenila sam upravo ovo što sam gore navela. Rekla sam u sebi da nema smisla da ja brinem i prepustila sam svemiru da riješi moje probleme na za mene najbolji način. Također sam zamolila anđele i duhovne vodiće da mi se obrate i da mi pomognu, da me malo utješe i savjetuju. Prepustila sam se osjećajima i jednostavno zaustavila misli...i što se tada dogodilo? Obratili su mi se putem misli i osjećaja...osjetila sam da su tu za mene, da mi žele pomoći i da me jako vole. Nevjerovatan osjećaj! Onaj od kojeg se ježiš! Čula sam da je sve u redu, da tako trenutno treba biti i da će se sve riješiti. Čula sam da sam i dalje na pravom putu. Rekli su mi da će mi pomoći, da su zato tu. Preplavila me ogromna zahvalnost i ljubav! Tu je lošim osjećajima bio kraj i počela sam se penjati prema višim vibracijama. Nastupila je jasnoća i vjera da će sve biti onako kako treba biti.
Da još jednom ponovim. Prihvatite svoje osjećaje, zamolite za pomoć, prepustite se, zaustavite sve svoje misli i pričekajte na odgovor! Ako zamolite za pomoć i vodstvo to ćete zasigurno i dobiti, samo trebate slušati!
Upravo ovakva jedna situacija mi se dogodila jutros. I primjenila sam upravo ovo što sam gore navela. Rekla sam u sebi da nema smisla da ja brinem i prepustila sam svemiru da riješi moje probleme na za mene najbolji način. Također sam zamolila anđele i duhovne vodiće da mi se obrate i da mi pomognu, da me malo utješe i savjetuju. Prepustila sam se osjećajima i jednostavno zaustavila misli...i što se tada dogodilo? Obratili su mi se putem misli i osjećaja...osjetila sam da su tu za mene, da mi žele pomoći i da me jako vole. Nevjerovatan osjećaj! Onaj od kojeg se ježiš! Čula sam da je sve u redu, da tako trenutno treba biti i da će se sve riješiti. Čula sam da sam i dalje na pravom putu. Rekli su mi da će mi pomoći, da su zato tu. Preplavila me ogromna zahvalnost i ljubav! Tu je lošim osjećajima bio kraj i počela sam se penjati prema višim vibracijama. Nastupila je jasnoća i vjera da će sve biti onako kako treba biti.
Da još jednom ponovim. Prihvatite svoje osjećaje, zamolite za pomoć, prepustite se, zaustavite sve svoje misli i pričekajte na odgovor! Ako zamolite za pomoć i vodstvo to ćete zasigurno i dobiti, samo trebate slušati!
utorak, 23. kolovoza 2016.
Preuzimanje odgovornosti
Mislim da ovo ljudima jako teško pada. I knjige i motivacijski govornici nam govore da moramo preuzeti odgovornost za sve što nam se dešava u životu. Ali to nije baš tako lako. Evo ja na primjer...čula sam to, pročitala sam to i reko ok, preuzet ću odgovornost za sve što mi se dešava. Lako je to kad se desi nešto dobro, ali što je sa lošim događajima? Tu stvar postaje malo teža. Pokušavala sam si i u takvim situacijama govoriti da sam ja odgovorna za to, međutim tada mi to nije baš imalo smisla i počela sam se pitati zašto sam ja to odgovorna za to? Kako je došlo do toga?
Ono što je meni pomoglo da shvatim je knjiga o kojoj sam pisala u prošlom postu (tko nije pročitao prošli post, obavezno neka ga pročita kako bi mu ovo što ću napisati slijedeće imalo smisla). U prošlom postu sam napisala kako sam tek počela čitati knjigu, a sada sam već pri kraju. Puno stvari mi je jasnije. Naime mi planiramo naš život prije nego se rodimo, planiramo i ono dobro i ono loše. A pogotovo ono loše. Jer mi dolazimo ovamo po iskustvo, po kontraste kojih u duhovnom svijetu nema. Kontrasti nam služe da nešto naučimo i ekspandiramo. Znači mi kao naše Više Ja sebi sami određujemo kontraste kroz koje trebamo proći kako bi iskusili ono po što smo došli, kako bi rasli i ekspandirali. To nije ništa loše, naprotiv. Mi sebe ne kažnjavamo niti nas itko drugi kažnjava. Mi to želimo za naše dobro.
I tako sam shvatila šta to znaći preuzeti ogdovornost. Kada mi se desi nešto loše, kontrast, sjetim se da sam si sama to izabrala kako bi nešto naučila, savladala i kako bi nakon toga ekspandirala. I nakon ovakve misli to loše više uopće ne izgleda tako loše nego izgleda kao prilika za nešto bolje. Znači, sada mogu preuzeti odgovornost s razumjevanjem i izabrati što ću učinit, kako ću reagirati (to se zove slobodna volja). O mom izboru reakcije ovisi hoće li se taj kontrast morati ponoviti ili ne.
Više nije tako teško preuzeti odgovornost, zar ne?
Ono što je meni pomoglo da shvatim je knjiga o kojoj sam pisala u prošlom postu (tko nije pročitao prošli post, obavezno neka ga pročita kako bi mu ovo što ću napisati slijedeće imalo smisla). U prošlom postu sam napisala kako sam tek počela čitati knjigu, a sada sam već pri kraju. Puno stvari mi je jasnije. Naime mi planiramo naš život prije nego se rodimo, planiramo i ono dobro i ono loše. A pogotovo ono loše. Jer mi dolazimo ovamo po iskustvo, po kontraste kojih u duhovnom svijetu nema. Kontrasti nam služe da nešto naučimo i ekspandiramo. Znači mi kao naše Više Ja sebi sami određujemo kontraste kroz koje trebamo proći kako bi iskusili ono po što smo došli, kako bi rasli i ekspandirali. To nije ništa loše, naprotiv. Mi sebe ne kažnjavamo niti nas itko drugi kažnjava. Mi to želimo za naše dobro.
I tako sam shvatila šta to znaći preuzeti ogdovornost. Kada mi se desi nešto loše, kontrast, sjetim se da sam si sama to izabrala kako bi nešto naučila, savladala i kako bi nakon toga ekspandirala. I nakon ovakve misli to loše više uopće ne izgleda tako loše nego izgleda kao prilika za nešto bolje. Znači, sada mogu preuzeti odgovornost s razumjevanjem i izabrati što ću učinit, kako ću reagirati (to se zove slobodna volja). O mom izboru reakcije ovisi hoće li se taj kontrast morati ponoviti ili ne.
Više nije tako teško preuzeti odgovornost, zar ne?
ponedjeljak, 8. kolovoza 2016.
Plan duše
Ja sam jako znatiželjna osoba i volim istraživati ono što me zanima. Tako da zakon privlačenja nije jedino polje koje ja proučavam. Međutim što god istraživala, zakon privlačenja se povezuje s tom temom. Tako sam prije ne znam ni sama koliko naišla na knjigu Roberta Schwartza Plan vaše duše, koju sam počela čitati međutim nisam je još dovršila. Tada sam i pogledala jedan interview s njim u kojem govori o toj knjizi. Govori o tome kako mi svoje živote planiramo prije rođenja, planiramo i ono dobro i ono loše. Ja sam počela čitati knjigu, međutim stalno me "mučilo" pitanje: Ali ako smo sve isplanirali kako onda možemo išta promijeniti? To bi značilo da je sve zacrtano i da smo tu samo da živimo po tom planu. Što kada obavimo to po što smo došli? Dali odmah umremo nakon obavljenog plana? Takva pitanja su me tu malo zaustavila i nakratko sam napustila tu temu. Međutim kako sam znatiželjna to me kopkalo i htjela sam ući malo dublje u tu temu. Neki dan sam se sjetila da je u tom interviewu spomenuo i svoju drugu knigu Dar vaše duše te sam opet krenula u istraživanje i pronašla opet interviewu u kojem govori o toj drugoj knjizi i gdje objašnjava štošta, između ostalog sam tu dobila i odgovore na sva ova gore navedena pitanja, i više od toga! Zato sada želim podijeliti s vama što sam to novo saznala, jer meni osobno je sada život puuuno jasniji i način na koji sve funkcionira. Pa krenimo...
Mi prije rođenja planiramo naš život u dogovoru sa našim duhovnim vodičem i grupom starijih duša (tako on to naziva, tako bi ja to prevela). U taj dogovor su uključene i duše s kojima ćemo se susretati u životu. Mi dolazimo kako bi nešto naučili, savladali, iskusili. To može biti recimo kako bi naučili voljeti, oprostiti, ili recimo kako bi pomagali drugima (da sada ne nabrajam sve) itd. Da bi to naučili/savladali/iskusili potrebni su nam kontrasti, znači potrebne su nam sve nedače, svi izazovi koje doživljavamo i upravo te izazove planiramo. Isto tako planiramo i način na koji ćemo umrijeti i to ne samo jedan način nego više njih, on to naziva izlazne točke. Sada se vjerovatno pitate isto što sam se i ja pitala - kako onda možemo išta promijeniti ako je sve već isplanirano? Odgovor je Slobodna volja! To nije plan gdje je točno zacrtano: napravit ću to i to, tada i tada, na jedan određeni način. Postoji mogućnost da nešto naučimo/savladamo prije nego smo planirali i na potpuno drugačiji način. Zato imamo slobodnu volju i u svakom trenutku možemo odlučiti što želimo. Kako ćemo znati dali smo na pravom putu? Po emocijama! Emocije su naš sustav navođenja, to je način na koji naše nefizičko ja komunicira s nama. Ovdje bi samo kratko objasnila pojam nefizičko ja kako bi bolje razumjeli. Mi smo duša, sastavni dio svega što jest ili ako vam je lakše shvatiti, dio Boga. Međutim nije cijela duša sadržana u našem fizičkom obliku (tijelu) nego samo jedan dio naše duše, tako da smo cijelo vrijeme povezani s tim dijelom koje nije u fizičkom obliku, dakle naše nefizičko ja. Nadam se da je sada jasnije, pa da se vratimo na temu. Dakle po emocijama znamo dali smo na pravom putu. Ukoliko su nam emocije pretežno dobre, tipa radost, sreća, osjećaj da smo upravo tamo gdje trebamo biti, to znači da smo na pravom putu. To ne znači da nekada nećemo imati i negativne emocije, upravo suprotno, imat ćemo ih, jer zahvaljujući njima ćemo bolje upoznati ove pozitivne emocije (to su kontrasti po koje smo došli). Međutim ako se konstanto osjećamo loše, znači kroz cijeli život ili veliku većinu života, ako osjećamo da to nije to, da ne pripadamo tu, to je znak da smo se udaljili od plana i da trebamo pronaći put nazad ili ako nikako ne ide napustiti ovaj život. Znam, ovo sad zvuči surovo i strašno ali nije tako. Tu se ne misli da bi mi sad trebali odlučiti da je gotovo i recimo ubiti se, ne to nikako. Nego se ta odluka donosi nesvjesno, odnosno naše nefizičko ja u dogovoru sa duhovnim vodičem i starijim dušama donosi tu odluku u slučaju da se stvarno odluta daleko od plana i u slučaju da sve što se dešava nema nikakvog smisla niti donosi išta dobro. Ukoliko skrenemo s puta totalno i napustimo ovaj život zbog toga, nitko nas neće osuđivati! Znači sve je u redu, još jedanput da ponovim, nema nikakve osude! Imamo priliku u slijedećem životu pokušati ponovo, naravno ukoliko to želimo. Da sada ovdje ne duljim i ne ulazim previše u detalje prebacit ću se na ono što nas najviše zanima u trenutnom životu. A to je kako si učiniti život boljim i kako se tu onda uklapa zakon privlačenja? Zakon privlačenja je stvaran i zaista funkcionira, i mi jesmo kreatori vlastitih života jer imamo slobodnu volju. Mi smo zaista vibracijska bića i privlačimo ono što vibriramo, odnosno odašiljemo. On je to objasnio jednim dobrim primjerom. Recimo ako se duša odluči roditi u hendikepiranom tjelu i onda tokom svog života odluči se iscijeliti pomoću zakona privlačenja, ona u tome može uspijeti ukoliko u tom vremenskom razdoblju u kojem živi je recimo medicina toliko napredovala da može toj osobi pomoći u tome. Ovdje opet napominje da je ista ta duša opet sama izabrala roditi se baš u tom vremenskom razdoblju u kojem je to ili moguće ili nemoguće. Nadam se da me razumijete. Ali evo da vam dam i moj primjer kako sam ja to shvatila. Znači ja sad u ovom životu recimo mogu poželjeti da letim, vizualizirati, osjećati, koristiti sve moguće metode zakona privlačenja. Ali to mi se neće ostvariti jer ljudi ne mogu letjeti (bar ne samostalno), i ja sam sama odgovorna za to jer sam se odlučila roditi u ovom vremenskom razdoblju u kojem ljudi ne mogu letjeti.
Kao dve najsnažnije metode kreiranja, odnosno dizanja vibracije, navodi molitvu i meditaciju (pod molitvom se ovdje ne misli isključivo na neku određenu religijsku molitvu, zapisanu, koju većina koristi, nego na onu osobnu molitvu koja vama najbolje odgovara).
Htjela bi još za kraj ovog posta odgovoriti na moje zadnje pitanje, a to je: Što kada obavimo to po što smo došli? Dali odmah umremo nakon obavljenog plana? Ne! Ukoliko recimo obavimo to po što smo došli u sred našeg života, ostatak života služimo drugima, pomažemo drugima da i oni uspiju u svojim naumima. Jer mi smo svi jedno i pomaganje služi da veće dobro, jer pomažući drugima pomažemo i sebi jer, opet ponavljam, mi smo svi jedno!
Ovo je stvarno baš onako ukratko jer kada bi išla objašnjavati sve što je on rekao to bi ispala cijela knjiga, a to nema smisla jer takva knjiga već postoji, odnosno dve, hehe. Na kraju ovog posta ću vam postaviti linkove tih interviewa s Robertom Schwartzom. Interviewi su na engleskom. A njegove knjige su prevedene i na naše jezike tako da sam sigurna da ćete ih bez problema moći naći.
Isto tako vas pozivam ako imate bilo kakva pitanja stojim vam na raspolaganju. Ukoliko znam odgovor ili vam ikako drugačije mogu pomoći rado ću to napraviti jer zaista volim informacije i saznanja dijeliti s drugima. Možete mi pisati na zivotnavisokojvibraciji@gmail.com
https://www.youtube.com/watch?v=WEOugRfLVus
https://www.youtube.com/watch?v=Xwn0CoA0aHU
https://www.youtube.com/watch?v=fyJigICUIxE
Mi prije rođenja planiramo naš život u dogovoru sa našim duhovnim vodičem i grupom starijih duša (tako on to naziva, tako bi ja to prevela). U taj dogovor su uključene i duše s kojima ćemo se susretati u životu. Mi dolazimo kako bi nešto naučili, savladali, iskusili. To može biti recimo kako bi naučili voljeti, oprostiti, ili recimo kako bi pomagali drugima (da sada ne nabrajam sve) itd. Da bi to naučili/savladali/iskusili potrebni su nam kontrasti, znači potrebne su nam sve nedače, svi izazovi koje doživljavamo i upravo te izazove planiramo. Isto tako planiramo i način na koji ćemo umrijeti i to ne samo jedan način nego više njih, on to naziva izlazne točke. Sada se vjerovatno pitate isto što sam se i ja pitala - kako onda možemo išta promijeniti ako je sve već isplanirano? Odgovor je Slobodna volja! To nije plan gdje je točno zacrtano: napravit ću to i to, tada i tada, na jedan određeni način. Postoji mogućnost da nešto naučimo/savladamo prije nego smo planirali i na potpuno drugačiji način. Zato imamo slobodnu volju i u svakom trenutku možemo odlučiti što želimo. Kako ćemo znati dali smo na pravom putu? Po emocijama! Emocije su naš sustav navođenja, to je način na koji naše nefizičko ja komunicira s nama. Ovdje bi samo kratko objasnila pojam nefizičko ja kako bi bolje razumjeli. Mi smo duša, sastavni dio svega što jest ili ako vam je lakše shvatiti, dio Boga. Međutim nije cijela duša sadržana u našem fizičkom obliku (tijelu) nego samo jedan dio naše duše, tako da smo cijelo vrijeme povezani s tim dijelom koje nije u fizičkom obliku, dakle naše nefizičko ja. Nadam se da je sada jasnije, pa da se vratimo na temu. Dakle po emocijama znamo dali smo na pravom putu. Ukoliko su nam emocije pretežno dobre, tipa radost, sreća, osjećaj da smo upravo tamo gdje trebamo biti, to znači da smo na pravom putu. To ne znači da nekada nećemo imati i negativne emocije, upravo suprotno, imat ćemo ih, jer zahvaljujući njima ćemo bolje upoznati ove pozitivne emocije (to su kontrasti po koje smo došli). Međutim ako se konstanto osjećamo loše, znači kroz cijeli život ili veliku većinu života, ako osjećamo da to nije to, da ne pripadamo tu, to je znak da smo se udaljili od plana i da trebamo pronaći put nazad ili ako nikako ne ide napustiti ovaj život. Znam, ovo sad zvuči surovo i strašno ali nije tako. Tu se ne misli da bi mi sad trebali odlučiti da je gotovo i recimo ubiti se, ne to nikako. Nego se ta odluka donosi nesvjesno, odnosno naše nefizičko ja u dogovoru sa duhovnim vodičem i starijim dušama donosi tu odluku u slučaju da se stvarno odluta daleko od plana i u slučaju da sve što se dešava nema nikakvog smisla niti donosi išta dobro. Ukoliko skrenemo s puta totalno i napustimo ovaj život zbog toga, nitko nas neće osuđivati! Znači sve je u redu, još jedanput da ponovim, nema nikakve osude! Imamo priliku u slijedećem životu pokušati ponovo, naravno ukoliko to želimo. Da sada ovdje ne duljim i ne ulazim previše u detalje prebacit ću se na ono što nas najviše zanima u trenutnom životu. A to je kako si učiniti život boljim i kako se tu onda uklapa zakon privlačenja? Zakon privlačenja je stvaran i zaista funkcionira, i mi jesmo kreatori vlastitih života jer imamo slobodnu volju. Mi smo zaista vibracijska bića i privlačimo ono što vibriramo, odnosno odašiljemo. On je to objasnio jednim dobrim primjerom. Recimo ako se duša odluči roditi u hendikepiranom tjelu i onda tokom svog života odluči se iscijeliti pomoću zakona privlačenja, ona u tome može uspijeti ukoliko u tom vremenskom razdoblju u kojem živi je recimo medicina toliko napredovala da može toj osobi pomoći u tome. Ovdje opet napominje da je ista ta duša opet sama izabrala roditi se baš u tom vremenskom razdoblju u kojem je to ili moguće ili nemoguće. Nadam se da me razumijete. Ali evo da vam dam i moj primjer kako sam ja to shvatila. Znači ja sad u ovom životu recimo mogu poželjeti da letim, vizualizirati, osjećati, koristiti sve moguće metode zakona privlačenja. Ali to mi se neće ostvariti jer ljudi ne mogu letjeti (bar ne samostalno), i ja sam sama odgovorna za to jer sam se odlučila roditi u ovom vremenskom razdoblju u kojem ljudi ne mogu letjeti.
Kao dve najsnažnije metode kreiranja, odnosno dizanja vibracije, navodi molitvu i meditaciju (pod molitvom se ovdje ne misli isključivo na neku određenu religijsku molitvu, zapisanu, koju većina koristi, nego na onu osobnu molitvu koja vama najbolje odgovara).
Htjela bi još za kraj ovog posta odgovoriti na moje zadnje pitanje, a to je: Što kada obavimo to po što smo došli? Dali odmah umremo nakon obavljenog plana? Ne! Ukoliko recimo obavimo to po što smo došli u sred našeg života, ostatak života služimo drugima, pomažemo drugima da i oni uspiju u svojim naumima. Jer mi smo svi jedno i pomaganje služi da veće dobro, jer pomažući drugima pomažemo i sebi jer, opet ponavljam, mi smo svi jedno!
Ovo je stvarno baš onako ukratko jer kada bi išla objašnjavati sve što je on rekao to bi ispala cijela knjiga, a to nema smisla jer takva knjiga već postoji, odnosno dve, hehe. Na kraju ovog posta ću vam postaviti linkove tih interviewa s Robertom Schwartzom. Interviewi su na engleskom. A njegove knjige su prevedene i na naše jezike tako da sam sigurna da ćete ih bez problema moći naći.
Isto tako vas pozivam ako imate bilo kakva pitanja stojim vam na raspolaganju. Ukoliko znam odgovor ili vam ikako drugačije mogu pomoći rado ću to napraviti jer zaista volim informacije i saznanja dijeliti s drugima. Možete mi pisati na zivotnavisokojvibraciji@gmail.com
https://www.youtube.com/watch?v=WEOugRfLVus
https://www.youtube.com/watch?v=Xwn0CoA0aHU
https://www.youtube.com/watch?v=fyJigICUIxE
utorak, 19. srpnja 2016.
Živciranje, svađe, brige...
Prije sam bila osoba koja se dosta živcirala i to oko gluposti. Svašta mi je moglo dignuti tlak. Ali opet se nisam baš voljela previše svađati, nego sam uvijek tu ljutnju zadržavala u sebi dok se ne nakupi i onda kada bi pukla rekla bi sve što imam. Također sam i brinula oko svega i svačega, brinula bi oko djece, novaca, budućnosti...Dok je moj suprug recimo bio potpuna suprotnost. On nikad nije previše brinuo o budućnosti, više je bio osoba koja živi iz dana u dan i ono...nekako će već biti. Mene je to strašno živciralo, jer ja sam bila ta koja je voljela uvijek sve imati isplanirano, sve moguće scenarije.
A sada? Sada sam potpuno druga osoba. Sada se skoro pa i ne živciram više. Kažem skoro jer sada, čim me nešto naživcira, ja odmah primjetim i upale mi se alarmi i onda se brže bolje idem smiriti. Kako sam došla do toga? Pa čitanjem, proučavanjem, gledanjem videa sam jednostavno shvatila da to sve skupa zaista nema smisla. Time samo sebi štetim. Zaista dođete do trenutka kada se uhvatite da se živcirate ili brinete oko nečeg i u tom trenutku se zapitate: Zašto ja ovo sad radim? Što imam od toga? Ima li to svrhu? I tu dođete do odgovora koji vam otvori oči.
Što se tiče svađa...ovdje bi sada ponajviše govorila o svađama u braku. Naravno da u svakom braku dođe do svađe, i to je u redu, to je kontrast, poslije toga obično slijedi ekspanzija (ovdje ne govorim o onim brakovima gdje se partneri svađaju non stop zbog svake sitnice, nego govorim o onim konstruktivnim svađama). Meni je nekada zaista gušt onako lijepo i argumentirano se posvađati sa suprugom. Ali svađati se bezveze...e to mi se ne da, stvarno mi se ne da. Evo i primjer kako sam neki dan vrlo ležerno izbjegla upravo jednu takvu bezveznu svađu, sama sebe sam tu iznenadila i vrlo sam ponosna na sebe. Suprug mi je počeo nešto dobacivati, počeo je prepirati se, malo i ton povisio. Odmah sam shvatila da ta svađa nema smisla i ne vodi nikuda. Prvo sam pokušala ga izbjegavati, pustiti ga da se malo ispuše ali on me pozivao na raspravu. Tu sam stala i mirnim tonom mu rekla: Ne želim na takav način razgovarati. Kada se malo smiriš onda možemo lijepo razgovarati o tome. Okrenula sam se i otišla raditi nešto. I na tome je završilo. Dok sam ja napravila svoje što sam imala i on se fino smirio i više mu nije bilo do svađe. Sve je bilo u najboljem redu. Ponosna sam na sebe jer sam u tom trenutku ostala smirena i mudro sam reagirala (prije to tako nebi napravila nego bi se odmah upustila u tu svađu).
Još jedna stvar...Sada kada sam u društvu ljudi koji su živčani, svađaju se bespotrebno, brinu, kukaju (a svaki dan sam u takvom društvu, skoro pa cijela obitelj mi je takva, kao i vjerovatno velika većina ljudi), ja sam tu promatrač. Gledam ih i slušam kako se živciraju, svađaju i mislim si u sebi: kad bi bar shvatili kako to nema smisla...Naravno sjetim se i sebe, pa i ja sam bila takva, i onda mi dođe da se nasmijem i svojoj prijašnjoj sebi i njima sada. Zaista mi to sada već postaje smiješno o čemu ljudi sve raspravljaju i vode brigu. Prije bi se i ja priključila njima i njihovim raspravama, a sada samo sjedim i promatram ih.
Ljudi moji, ja se zaista nadam da ste se i vi kao i ja uspjeli riješiti tih okova. Kako mi je život sada drugačiji. Puuuunooo mi je lakše i lijepše kada se ne živciram i ne brinem. Ja sada zaista imam povjerenja u život, vjerujem da sam tu gdje trebam biti i da će sve biti onako kako treba biti. Ako sam ja uspjela doći do ovakvog stanja svijesti, bez previše muke, onda može svatko. Ja recimo ne meditiram svaki dan, ja meditiram svake prijestupne, kad mi se hoće, nekad češće nekad rijeđe, a pretežno rijeđe. Ne koristim baš previše neke metode tipa afirmacije ili tapkanje (EFT). Koristim ih onda kada mi se da, kada mi dođe da tako nešto odradim. Što ja to onda radim? Velikom većinom pratim svoje misli i upravljam s njima. E tu sam se malo jače potrudila. To mi se nekako čini najbitnijim. Bitno je znati što mislimo, o čemu razmišljamo, bitno je birati svoje misli, zaista! To i nije tako ni teško ni komplicirano. Možda u početku i je, ali s vremenom to postane navika. Ja sada kada mi krene negativna misao ja nju vrlo lako okrenem na pozitivnu, ili ako ne mogu to onda tražim nešto sasvim drugo o čemu ću razmišljati.
Znači: Bitno je osvjestiti svoje misli i početi upravljati njima i vježbati zahvalnost, biti zahvalan! To je po mom mišljenju dovoljno za početak i vrlo brzo donosi rezultate. Život vam postaje puno lakši.
Udri brigu na veselje! :-D
A sada? Sada sam potpuno druga osoba. Sada se skoro pa i ne živciram više. Kažem skoro jer sada, čim me nešto naživcira, ja odmah primjetim i upale mi se alarmi i onda se brže bolje idem smiriti. Kako sam došla do toga? Pa čitanjem, proučavanjem, gledanjem videa sam jednostavno shvatila da to sve skupa zaista nema smisla. Time samo sebi štetim. Zaista dođete do trenutka kada se uhvatite da se živcirate ili brinete oko nečeg i u tom trenutku se zapitate: Zašto ja ovo sad radim? Što imam od toga? Ima li to svrhu? I tu dođete do odgovora koji vam otvori oči.
Što se tiče svađa...ovdje bi sada ponajviše govorila o svađama u braku. Naravno da u svakom braku dođe do svađe, i to je u redu, to je kontrast, poslije toga obično slijedi ekspanzija (ovdje ne govorim o onim brakovima gdje se partneri svađaju non stop zbog svake sitnice, nego govorim o onim konstruktivnim svađama). Meni je nekada zaista gušt onako lijepo i argumentirano se posvađati sa suprugom. Ali svađati se bezveze...e to mi se ne da, stvarno mi se ne da. Evo i primjer kako sam neki dan vrlo ležerno izbjegla upravo jednu takvu bezveznu svađu, sama sebe sam tu iznenadila i vrlo sam ponosna na sebe. Suprug mi je počeo nešto dobacivati, počeo je prepirati se, malo i ton povisio. Odmah sam shvatila da ta svađa nema smisla i ne vodi nikuda. Prvo sam pokušala ga izbjegavati, pustiti ga da se malo ispuše ali on me pozivao na raspravu. Tu sam stala i mirnim tonom mu rekla: Ne želim na takav način razgovarati. Kada se malo smiriš onda možemo lijepo razgovarati o tome. Okrenula sam se i otišla raditi nešto. I na tome je završilo. Dok sam ja napravila svoje što sam imala i on se fino smirio i više mu nije bilo do svađe. Sve je bilo u najboljem redu. Ponosna sam na sebe jer sam u tom trenutku ostala smirena i mudro sam reagirala (prije to tako nebi napravila nego bi se odmah upustila u tu svađu).
Još jedna stvar...Sada kada sam u društvu ljudi koji su živčani, svađaju se bespotrebno, brinu, kukaju (a svaki dan sam u takvom društvu, skoro pa cijela obitelj mi je takva, kao i vjerovatno velika većina ljudi), ja sam tu promatrač. Gledam ih i slušam kako se živciraju, svađaju i mislim si u sebi: kad bi bar shvatili kako to nema smisla...Naravno sjetim se i sebe, pa i ja sam bila takva, i onda mi dođe da se nasmijem i svojoj prijašnjoj sebi i njima sada. Zaista mi to sada već postaje smiješno o čemu ljudi sve raspravljaju i vode brigu. Prije bi se i ja priključila njima i njihovim raspravama, a sada samo sjedim i promatram ih.
Ljudi moji, ja se zaista nadam da ste se i vi kao i ja uspjeli riješiti tih okova. Kako mi je život sada drugačiji. Puuuunooo mi je lakše i lijepše kada se ne živciram i ne brinem. Ja sada zaista imam povjerenja u život, vjerujem da sam tu gdje trebam biti i da će sve biti onako kako treba biti. Ako sam ja uspjela doći do ovakvog stanja svijesti, bez previše muke, onda može svatko. Ja recimo ne meditiram svaki dan, ja meditiram svake prijestupne, kad mi se hoće, nekad češće nekad rijeđe, a pretežno rijeđe. Ne koristim baš previše neke metode tipa afirmacije ili tapkanje (EFT). Koristim ih onda kada mi se da, kada mi dođe da tako nešto odradim. Što ja to onda radim? Velikom većinom pratim svoje misli i upravljam s njima. E tu sam se malo jače potrudila. To mi se nekako čini najbitnijim. Bitno je znati što mislimo, o čemu razmišljamo, bitno je birati svoje misli, zaista! To i nije tako ni teško ni komplicirano. Možda u početku i je, ali s vremenom to postane navika. Ja sada kada mi krene negativna misao ja nju vrlo lako okrenem na pozitivnu, ili ako ne mogu to onda tražim nešto sasvim drugo o čemu ću razmišljati.
Znači: Bitno je osvjestiti svoje misli i početi upravljati njima i vježbati zahvalnost, biti zahvalan! To je po mom mišljenju dovoljno za početak i vrlo brzo donosi rezultate. Život vam postaje puno lakši.
Udri brigu na veselje! :-D
ponedjeljak, 18. srpnja 2016.
Darivajući druge darujemo sebe
U ovo sam se upravo danas uvjerila.
Naime prošli tjedan sam na njuškalo stavila da darujem udžbenike za 2. razred osnovne škole. Nisam ih htjela prodati nego baš darovati. Javila mi se žena koja živi dosta dalje od mene i pitala dali bi joj ih htjela poslati. Naravno da sam pristala. Paket sam slala tiskom i kada se šalje mora se napisati vrijednost paketa. Ja sam onako bezveze napisala da vrijede 300 kn. Bila sam toliko sretna što poklanjam knjige, onako zaista dubinski sretna, oči su mi bile pune suza. Žena se meni od srca zahvaljuje za knjige a ja si u sebi mislim "Hvala vama što ih uzimate" . Zaista se ne mogu sjetiti kada sam zadnji put nešto istinski od srca darovala nekome bez da sam očekivala nešto zauzvrat. Divan osjećaj!
I što se onda desilo...Probudi me danas poziv od jedne službe za dostavu. Pitaju me dali sam kod kuće da imaju dostavu za mene. Kažem da jesam onako sva u čudu jer nisam ništa naručila. Nakon par minuta eto njih nose mi kuvertu sa poklon karticom Zagrebačke banke od Optime. (Samo da objasnim...Prije par mjeseci smo uzeli od Optime telefon i internet. I kao novi korisnik sam od njih dobila poklon karticu sa 200 kn, 200 kn zato što sam uzela 2 usluge. To se dobije samo jednom...) Kada sam otvorila kuvertu vidim poklon karticu sa iznosom od 300 kn! Wow! Totalno sam iznenađena! Mora da su mi zabunom poslali ponovo ali su baš potrefili i vrijeme i iznos! Još uvijek ne mogu vjerovati!
Naime prošli tjedan sam na njuškalo stavila da darujem udžbenike za 2. razred osnovne škole. Nisam ih htjela prodati nego baš darovati. Javila mi se žena koja živi dosta dalje od mene i pitala dali bi joj ih htjela poslati. Naravno da sam pristala. Paket sam slala tiskom i kada se šalje mora se napisati vrijednost paketa. Ja sam onako bezveze napisala da vrijede 300 kn. Bila sam toliko sretna što poklanjam knjige, onako zaista dubinski sretna, oči su mi bile pune suza. Žena se meni od srca zahvaljuje za knjige a ja si u sebi mislim "Hvala vama što ih uzimate" . Zaista se ne mogu sjetiti kada sam zadnji put nešto istinski od srca darovala nekome bez da sam očekivala nešto zauzvrat. Divan osjećaj!
I što se onda desilo...Probudi me danas poziv od jedne službe za dostavu. Pitaju me dali sam kod kuće da imaju dostavu za mene. Kažem da jesam onako sva u čudu jer nisam ništa naručila. Nakon par minuta eto njih nose mi kuvertu sa poklon karticom Zagrebačke banke od Optime. (Samo da objasnim...Prije par mjeseci smo uzeli od Optime telefon i internet. I kao novi korisnik sam od njih dobila poklon karticu sa 200 kn, 200 kn zato što sam uzela 2 usluge. To se dobije samo jednom...) Kada sam otvorila kuvertu vidim poklon karticu sa iznosom od 300 kn! Wow! Totalno sam iznenađena! Mora da su mi zabunom poslali ponovo ali su baš potrefili i vrijeme i iznos! Još uvijek ne mogu vjerovati!
srijeda, 6. srpnja 2016.
Budite uporni
Napravila sam screenshot ove Nadine objave. To je objavila 21.06.2016. Zašto mi je to toliko bitno? Zato što ima veze sa mojom najvećom željom...
Već godinama (Da! Godinama!) imam jednu želju. I već godinama vizualiziram manifestaciju te moje želje (s vizualiziranjem sam počela i prije nego sam čula za zakon privlačenja, samo sam to tada nazivala maštom :-) ). Još uvijek mi se nije ostvarila ali ja znam da hoće. Kao što je Nada napisala neki odustanu i padnu do samog dna jer nisu dobili željeno. Ja nisam ta, moja želja je jaka kao i prvog dana. U početku je to bilo samo maštanje, ono kako bi bilo lijepo kad bi se to ostvarilo. Zatim je to preraslo u vjeru, vjerovala sam da postoji mogućnost da se ostvari. A onda je to postalo moje uvjerenje, sada sam uvjerena da će mi se moja želja ostvariti. Ja to znam, i ne mogu objasniti kako znam, jednostavno duboko u sebi znam da će mi se manifestirati u za mene najbolje vrijeme. Pa kad god došlo, dobrodošlo je! Sad sam se sjetila i one Anine metode otpuštanja (nedavno je objavila taj video) gdje govori o tome, što da znate da se vaša želja nikada neće ostvariti? Što bi radili? Kako bi vaš život izgledao? Moj odgovor na to je da bi nastavila živjeti kao i do sada jer mi je i ovako lijepo. S tim odgovorom sam sama sebi potvrdila da nisam vezana za tu želju, da vizualiziram zato da bi se dobro osjećala, zato jer mi je lijepo to vizualizirati. A svi znamo da je velika razlika između vizualizacije da bi se nešto kreiralo i vizualizacije da bi se ojećali dobro. S ovom prvom nećemo postići apsolutno ništa.
Kako ja to radim? Ja vizualiziram kad mi se hoće. Znači jednostavno kad mi dođe da želim o tome razmišljati. Nikada nisam na silu vizualizirala jer mi to nema smisla i ne osjećam se ugodno. I te spontane vizualizacije su za mene veliki užitak! Ja se tada doista osjećam kao da sam tamo, kao da sam u toj drugoj realnosti gdje živim to što želim. S godinama je taj osjećaj sve jači i jači, i vjerovatno zbog toga sam došla do te točke da sada znam da će se ostvariti, samo ne znam kako ni kada, ali srećom pa to ne moram ni znati :-)
Ljudi ne odustajte od svojih snova! Vjerujte u njih i vjerujte u sebe! Jer svi smo mi kreatori i sve je moguće! :-)
ponedjeljak, 4. srpnja 2016.
Kontrast
Što je kontrast? Kontrast je kad se osjećamo loše, kad osjećamo negativne emocije, to je niska vibracija. Mi sami sebi izazivamo kontraste, i to je bitno shvatiti. Znači nije kriva situacija ili događaj, niti su drugi krivi, sami sebi svojim mislima izazivamo negativne emocije. Ovo se može shvatiti samo radom na sebi. Tako sam i ja shvatila. Prije bi krivila druge, krivila bi životnu situaciju ali sada shvaćam da je do mene i mojih misli i reakcija. Ponosna sam na sebe jer u trenutku kada mi dođe negativna emocija ja ju isti tren prepoznam. Znači potpuno sam u tom trenutku svjesna kako se osjećam i zašto se tako osjećam. Ne borim se protiv toga niti ignoriram te osjećaje, jednostavno ih prihvatim i onda polako pokušavam pronalaziti misli od kojih se bar malo bolje osjećam. Ovdje moram napomenuti da mi jako pomaže knjiga koju trenutno čitam a to je: Novac i zakon privlačenja od Esther i Jerry Hicks. Zaista odlična knjiga i može se primjeniti za sve ne samo za novac. U toj knjizi imate primjere misli koje nam bolje služe kada dođe do kontrasta. Evo da navedem i primjer: Kada se osjećate loše, umjesto da pomislite "Ne osjećam se dobro" ili " Osjećam se loše" više će vam služiti misao "Želim se osjećati dobro" ili "Želim biti sretna/sretan" . To bi bila znači ta početna misao od koje možete krenuti prema gore, prema većoj vibraciji, ali postepeno, jer je nemoguće napraviti veliki skok. Nemoguće je kad se osjećate loše pomisliti nešto tipa "Ja sam sretna/sretan" ili "Osjećam se odlično" kada to nije tako i vi znate da to nije tako, stoga u to nećete povjerovati i to vam neće nikako pomoći. Evo još jedan primjer: Kada vam se dogodi nešto loše ili svjedočite nečemu što vam se ne sviđa možete izabrati ovakav slijed misli: "Ovo mi se ne sviđa" - "Ok, sada znam što ne želim" - "Što je to onda što želim?" - I tu ćete onda doći do odgovora što želite i onda dolazite opet do misli iz prvog primjera - "Želim ......."
Ovo meni jako pomaže, nadam se da će i vama pomoći. I toplo vam preporučujem knjigu jer zaista nije isključivo vezana za novac. Ja sam dosada metode iz knjige primjenjivala za sasvim druge stvari koje nemaju veze sa novcem tako da mislim da se mogu primjeniti u bilo kojoj situaciji.
I evo još par misli za kraj ovog posta. Kontrast je sastavni dio života, sastavni dio Vortexa. Zahvaljujući kontrastu ekspandiramo. Po to smo došli, jer tamo odkud dolazimo kontrasta nema, tamo je sve sreća, ljubav, radost i mir. Zato smo izabrali doći ovdje na Zemlju kako bi kroz kontraste mogli spoznati što je to sreća, ljubav, radost i mir. Jer ako nema lošeg kako ćemo znati što je dobro, ako nema tame kako ćemo znati što je svijetlo? Ne borite se protiv kontrasta, prihvatite ga i budite zahvalni na njemu. Ovo kada shvatite život će vam biti puno lakši, bar je meni tako. Kada god se loše osjećate sjetite se ovoga i mudro birajte svoje misli.
Poslije kiše dolazi sunce. :-)
Ovo meni jako pomaže, nadam se da će i vama pomoći. I toplo vam preporučujem knjigu jer zaista nije isključivo vezana za novac. Ja sam dosada metode iz knjige primjenjivala za sasvim druge stvari koje nemaju veze sa novcem tako da mislim da se mogu primjeniti u bilo kojoj situaciji.
I evo još par misli za kraj ovog posta. Kontrast je sastavni dio života, sastavni dio Vortexa. Zahvaljujući kontrastu ekspandiramo. Po to smo došli, jer tamo odkud dolazimo kontrasta nema, tamo je sve sreća, ljubav, radost i mir. Zato smo izabrali doći ovdje na Zemlju kako bi kroz kontraste mogli spoznati što je to sreća, ljubav, radost i mir. Jer ako nema lošeg kako ćemo znati što je dobro, ako nema tame kako ćemo znati što je svijetlo? Ne borite se protiv kontrasta, prihvatite ga i budite zahvalni na njemu. Ovo kada shvatite život će vam biti puno lakši, bar je meni tako. Kada god se loše osjećate sjetite se ovoga i mudro birajte svoje misli.
Poslije kiše dolazi sunce. :-)
subota, 2. srpnja 2016.
Uživanje u putovanju
Pozdrav dragi ljudi. Već neko vrijeme nisam ništa pisala ali ne zato što nemam što nego nemam kada. Ljeto je počelo, škola je završila i sada sam jednostavno okupirana klincima te ne stignem ni otvoriti laptop a kamoli štogod napisati. A preko mobitela mi se iskreno neda tipkati. Evo večeras uhvatih malo vremena, klinci spavaju, muž u noćnoj a ja sama, pa rekoh da napišem koju pametnu hehe.
Mi svi težimo velikim manifestacijama i ostvarenju najvećih želja i snova, što je normalno, ali treba i uživati u ovim malim slatkim manifestacijama, znakovima i trenutcima. Svemir nas obasipa darovima svaki dan, na nama je da ih primjetimo.
Često se uhvatim kako razmišljam upravo o tim malim manifestacijama. Često ih ni ne primjetim taj čas kada se dogode nego mi tek poslije klikne, ali kada klikne izmami mi osmjeh na lice. Trudim se da ih pronađem što više u svakom danu, mislim one su tu samo ih pokušavam što više primjetiti. To je moj način uživanja u putovanju. Te male manifestacije me baš čine sretnom. Evo par nedavnih primjera:
Pomislim na dobru prijateljicu s kojom se nisam dugo čula, ona mi se nakon par dana javi. Onda kad god sjednem u auto i upalim radio počne svirati neka ljubavna pjesma. Imam sada i ja semafor kao i Ana koji mi je uvijek kad prolazim zelen (ako kojim slučajem i nije zeleno ja se obavezno zahvalim kao da je zeleno i što se desi...ne moram dugo čekati). Pa onda znakovi...prvo što mi pada na pamet je još jedno bijelo pero od anđela...
Mi svi težimo velikim manifestacijama i ostvarenju najvećih želja i snova, što je normalno, ali treba i uživati u ovim malim slatkim manifestacijama, znakovima i trenutcima. Svemir nas obasipa darovima svaki dan, na nama je da ih primjetimo.
Često se uhvatim kako razmišljam upravo o tim malim manifestacijama. Često ih ni ne primjetim taj čas kada se dogode nego mi tek poslije klikne, ali kada klikne izmami mi osmjeh na lice. Trudim se da ih pronađem što više u svakom danu, mislim one su tu samo ih pokušavam što više primjetiti. To je moj način uživanja u putovanju. Te male manifestacije me baš čine sretnom. Evo par nedavnih primjera:
Pomislim na dobru prijateljicu s kojom se nisam dugo čula, ona mi se nakon par dana javi. Onda kad god sjednem u auto i upalim radio počne svirati neka ljubavna pjesma. Imam sada i ja semafor kao i Ana koji mi je uvijek kad prolazim zelen (ako kojim slučajem i nije zeleno ja se obavezno zahvalim kao da je zeleno i što se desi...ne moram dugo čekati). Pa onda znakovi...prvo što mi pada na pamet je još jedno bijelo pero od anđela...
Zatim brojevi koje i dalje viđam, pogotovo kad pogledam na sat (konačno sam pronašla i mjesto gdje mogu protumačiti što znače što me isto tako dovelo do jedne ideje koju ću nadam se ostvariti čim budem imala više slobodnog vremena, a to će biti na jesen). A trenutci...moji najljepši trenutci su kada se zagledam u oblake ili navečer prije nego što legnem u krevet pogledam u zvijezde, tada meni vrijeme stane. Još od malena sam voljela promatrati nebo, uvijek me to fasciniralo pa tako i dan danas.
Isto tako bi ovdje htjela spomenuti još jednu stvar koju odnedavno primjećujem. Naime kad god pripremim malo posebniji ručak ili večeru i kad vidim svog muža i djecu kako jedu mene preplavi tolika ljubav i zahvalnost da bi mogla zaplakati od sreće. Nevjerovatan osjećaj! To mi se prije nije događalo.
Ovo su sve "sitnice" i "male" kreacije ali ja stvarno uživam u njima. Zabavne su i pokazuju nam u kojem smjeru idemo i kakva nam je vibracija. Sreća je u malim stvarima <3
srijeda, 15. lipnja 2016.
Kreiranje (podsjetinik)
Ovaj post pišem najviše radi sebe kako bi zapamtila ono o čemu ću sada u kratko pisati. Ovo sam već nekoliko puta čula ali nekako svaki put zaboravim, pa reko da si napravim podsjetnik :-D .
Znači kreiranje....Ako ne mogu otpustiti onda gledam što mogu, mogu koristiti neke druge metode kao što su pričanje nove priče, tapkanje, metoda nebi li bilo lijepo, afirmacije itd., ali te metode koristi samo kako bi se osjećala bolje, kako bi podigla vibraciju, ne kako bi kreirala.
Ovo mi je bitno da shvatim jer često kada dođem u situaciju da trebam otpustiti a ne mogu, taj tren se ne mogu sjetiti kako dalje. Tako da nadam se da će mi ovaj post, ovaj podsjetnik pomoći da i to zapamtim i koristim kada mi zatreba.
A evo i Anin video koji me inspirirao da napišem ovaj post u kojem upravo to govori. U biti je u ovom videu sažela sve ono najbitnije i to na jednostavan način!
Znači kreiranje....Ako ne mogu otpustiti onda gledam što mogu, mogu koristiti neke druge metode kao što su pričanje nove priče, tapkanje, metoda nebi li bilo lijepo, afirmacije itd., ali te metode koristi samo kako bi se osjećala bolje, kako bi podigla vibraciju, ne kako bi kreirala.
Ovo mi je bitno da shvatim jer često kada dođem u situaciju da trebam otpustiti a ne mogu, taj tren se ne mogu sjetiti kako dalje. Tako da nadam se da će mi ovaj post, ovaj podsjetnik pomoći da i to zapamtim i koristim kada mi zatreba.
A evo i Anin video koji me inspirirao da napišem ovaj post u kojem upravo to govori. U biti je u ovom videu sažela sve ono najbitnije i to na jednostavan način!
Moj Anđeo čuvar
Prije nekih par mjeseci sam radila meditaciju Primite dar od svog anđela čuvara. Od svog ađela čuvara sam na poklon dobila jedno malo srce. Kada sam ju pitala zašto baš srce, rekla mi je zato jer si ti ljubav. Obično poslije ove meditacije ljudi pronađu taj poklon, međutim ja sam na to bila posve zaboravila do preksinoć kada mi je odjednom kliknulo!! Pa ja dobivam srca na svakom čošku!! Moj anđeo čuvar me obasipa darovima cijelo vrijeme a ja sam tek sad skužila haha. Ali nema veze, nikad nije kasno!
Hvala ti anđele čuvaru moj... <3
Hvala ti anđele čuvaru moj... <3
ponedjeljak, 13. lipnja 2016.
Promjene koje donosi rad na sebi
Evo već je prošlo nekih 6 mjeseci otkad radim na sebi i točno primjećujem promjene. Najveća promjena je pogled na svijet, kako gledam druge ljude i životne situacije. Ovo se naravno podudara i sa načinom razmišljanja. Ja sam i prije uvijek mislila pozitivno i uvijek sam bila veliki optimista, ali sada je to pojačano. Evo promjena koje sam kod sebe primjetila:
- imam puno više razumijevanja
- manje osuđujem druge ljude (puuuuno manje!)
- biram o čemu ću razmišljati
- svjesno mičem fokus s onoga što mi se ne sviđa
- prema "negativnim" iskustvima imam potpuno drugačiji stav - znam da se dešavaju s razlogom i da su za moje najveće dobro, zahvalim se na kontrastu i idem dalje znajući da me čeka nešto bolje
- emocije su mi pojačane, puno bolje prepoznajem kako se osjećam, a to sve povlači za sobom i to da mi sada puno više stvari izaziva snažne emocije, sada mi suze radosnice idu i na reklame (a kamoli tek na filmove hahaha), jako me veseli tuđa sreća
- intuicija mi je pojačana, odnoso sada je bolje prepoznajem a i slijedim, kao i inspiracija
- prepoznajem znakove svemira i trudim se shvatiti što znače
Manifestacije, manifestacije, manifestacije!!
Prije nekih tjedan dana me uhvatilo nešto...ne znam ni sama...nekakav kontrast valjda...i tu sam imala misli kako mi je trenutno nekako sve monotono, ništa se ne dešava, kako bi voljela da se nešto zanimljivo i uzbudljivo počne dešavat. I nisam dugo morala čekati :-D
Počele su se događati stvari koje su mi u trenu dizale vibraciju do te mjere da su mi suze išle od sreće! Ne znam od kud bih krenula...sve se nekako počelo dešavati jedno za drugim. Sestra je uspjela zadnja dva dana škole ispraviti 4 predmeta i prolazi godinu bez popravka (što je mislila da je nemoguće ali je ipak uspjela, naravno da sam je cijelo vrijeme ohrabrivala da bar pokuša), u isto vrijeme je sestra dobila malog psića kojeg svi obožavamo (ovo su njene manifestacije ali ujedno i moje, jer je njena sreća i moja sreća), zatim sam dobila odgovor od Ane na mail i to par minuta nakon što sam joj poslala pitanje (slučajnost? I don't think so! :-D ), onda sam otkrila Nadinu grupu na Facebooku i poslala zahtjev, i isto nakon par minuta Nada me dodaje u grupu, također sam joj poslala upit za jednu narukvicu i dobila odgovor (ovdje želim napomenuti da se preko poruka primjeti koliko su Ana i Nada divne duše, kada ti odgovore imaš osjećaj da si voljen i poseban, iako sam svjesna da one odgovore na tisuće takvih upita na isti način ali opet sam se osjećala nekako posebnom <3 ). Da se sad vratim na Nadinu grupu...tamo se stvorila ideja za jednom novom grupom u koju sam se naravno učlanila jer je ideja genijalna. U toj grupi je rođena ideja o još jednoj grupi koju sam na kraju ja napravila jer je to upravo ono što sam htjela postići i ovim blogom i stranicom na Facebooku, a to je druženje s istomišljenicima! Grupa je danas napravljena i već ima 20 članova! Ne mogu opisati svoju sreću! I onda još čitam...i svi se zahvaljuju što sam ih prihvatila u grupu...a ja si samo mislim: Pa ljudi dragi, hvala vama što ste se pridružili grupi!
Pored svega ovoga mi je i novac počeo dolaziti sa svih strana...je da je to očekivani novac ali nisam znala kada će doći. Ali nevjerovatno je kako svako malo dolazi novac od nekud. Wow!!!!
Zahvalna sam za sve ove divne manifestacije i neka samo nastave dolaziti! Više mi nije sve monotono, sada je uzbudljivo!!
Počele su se događati stvari koje su mi u trenu dizale vibraciju do te mjere da su mi suze išle od sreće! Ne znam od kud bih krenula...sve se nekako počelo dešavati jedno za drugim. Sestra je uspjela zadnja dva dana škole ispraviti 4 predmeta i prolazi godinu bez popravka (što je mislila da je nemoguće ali je ipak uspjela, naravno da sam je cijelo vrijeme ohrabrivala da bar pokuša), u isto vrijeme je sestra dobila malog psića kojeg svi obožavamo (ovo su njene manifestacije ali ujedno i moje, jer je njena sreća i moja sreća), zatim sam dobila odgovor od Ane na mail i to par minuta nakon što sam joj poslala pitanje (slučajnost? I don't think so! :-D ), onda sam otkrila Nadinu grupu na Facebooku i poslala zahtjev, i isto nakon par minuta Nada me dodaje u grupu, također sam joj poslala upit za jednu narukvicu i dobila odgovor (ovdje želim napomenuti da se preko poruka primjeti koliko su Ana i Nada divne duše, kada ti odgovore imaš osjećaj da si voljen i poseban, iako sam svjesna da one odgovore na tisuće takvih upita na isti način ali opet sam se osjećala nekako posebnom <3 ). Da se sad vratim na Nadinu grupu...tamo se stvorila ideja za jednom novom grupom u koju sam se naravno učlanila jer je ideja genijalna. U toj grupi je rođena ideja o još jednoj grupi koju sam na kraju ja napravila jer je to upravo ono što sam htjela postići i ovim blogom i stranicom na Facebooku, a to je druženje s istomišljenicima! Grupa je danas napravljena i već ima 20 članova! Ne mogu opisati svoju sreću! I onda još čitam...i svi se zahvaljuju što sam ih prihvatila u grupu...a ja si samo mislim: Pa ljudi dragi, hvala vama što ste se pridružili grupi!
Pored svega ovoga mi je i novac počeo dolaziti sa svih strana...je da je to očekivani novac ali nisam znala kada će doći. Ali nevjerovatno je kako svako malo dolazi novac od nekud. Wow!!!!
Zahvalna sam za sve ove divne manifestacije i neka samo nastave dolaziti! Više mi nije sve monotono, sada je uzbudljivo!!
utorak, 7. lipnja 2016.
Radim ono što volim
U videima i knjigama nam stalno govore kako trebamo raditi ono što volimo, trebamo težiti poslu kojeg volimo, ali ja nisam znala što je to, što ja to volim raditi, koji bi to posao bio. Dosta dugo me mučilo to, mučilo me kako ja to ne znam što volim raditi. Pa sam onda čula Anu kako kaže da ne moramo čitav život raditi isto, da možemo birati...sada ću raditi to, pa poslije nešto drugo itd. Tu sam si prvo pomislila: pa ja ne znam ni ono jedno što bi radila a kamoli još nešto. E onda sam nakon nekog vremena shvatila da mi to mozganje o tome što volim raditi ni malo ne pomaže i da me samo smara i jednostavno sam odustala od razmišljanja o tome. Kako sam sve manje pomišljala na to tako su mi sve češće počele na pamet padati ideje. Tako sam krenula i sa ovim blogom. Počela sam pisati blog i to me činilo sretnom. Zatim mi je došla ideja da napravim Youtube kanal gdje ću objavljivati videa napravljena od mojih fotografija. I to me činilo sretnom. Onda sam se sjetila kako bi mogla napraviti i Facebook stranicu gdje bi se svi zajedno mogli družiti, komentirati, raspravljati, dijeliti svoje priče. I to sam onda i napravila. Doduše za sada nitko ništa ne komentira ali vidim da ljudi dolaze na stranicu i uvjerena sam da će uskoro početi i pisati na stranici i da će to postati stranica na kojoj ćemo si međusobno pomagati. Zatim mi je došla ideja snimanja videa...mislim snimanja...u biti mi samo čujete glas ali me ne vidite :-P .
Što je pjesnik htio reći...Jednostavno sam počela slušati osjećaje i sprovodila te ideje u djela iako pojma nemam kuda me to vodi, ali baš me briga, meni je lijepo dok to sve radim i to mi je jedino bitno. Moram priznati da mi je trebalo i dosta hrabrosti da to sve pokrenem, zato sam djelovala odmah na početku, znači čim mi je sinula ideja sprovodila sam je u djelo prije nego je nastupio "razum". I mogu vam reći da mi je baš super! Ja kad vidim da netko čita moj blog ili je pogledao objavu na Facebooku ili neki video na Youtube meni odmah skoči vibracija. Kada sam jučer postavila anketu i već jučer vidjela da je jedna osoba glasala ja sam skoro zaplakala od sreće.
Sada sam tek shvatila što to znači da radimo ono što volimo... Ne moramo sjesti i mozgati o tome što volimo raditi. Samo se trebamo opustiti i prepustiti i onda će nam ideje dolaziti same. Ali ono najbitnije je da ideje odmah treba sprovesti u djelo. To je inspirativna akcija i treba se odmah djelovati! Jer ako odgodimo djelovanje onda počinjemo razmišljati, onda se javlja Ego s propitkivanjem dali da to napravim ili ne, što se sve može dogoditi itd. Ako ne djelujemo odmah nikad ni nećemo!
p.s. Ne mogu izdržati a da ne kažem...danas objavljujem i prvi video na Youtubeu (prvi na kojem ja govorim o nečemu)! Znam da sam tek jučer postavila anketu da vidim dali ima zainteresiranih (možete i dalje glasati) ali nisam mogla izdržati a da ne snimim video. Da ne odajem previše...pogledajte video kada ga objavim, tamo sam sve objasnila :-)
Što je pjesnik htio reći...Jednostavno sam počela slušati osjećaje i sprovodila te ideje u djela iako pojma nemam kuda me to vodi, ali baš me briga, meni je lijepo dok to sve radim i to mi je jedino bitno. Moram priznati da mi je trebalo i dosta hrabrosti da to sve pokrenem, zato sam djelovala odmah na početku, znači čim mi je sinula ideja sprovodila sam je u djelo prije nego je nastupio "razum". I mogu vam reći da mi je baš super! Ja kad vidim da netko čita moj blog ili je pogledao objavu na Facebooku ili neki video na Youtube meni odmah skoči vibracija. Kada sam jučer postavila anketu i već jučer vidjela da je jedna osoba glasala ja sam skoro zaplakala od sreće.
Sada sam tek shvatila što to znači da radimo ono što volimo... Ne moramo sjesti i mozgati o tome što volimo raditi. Samo se trebamo opustiti i prepustiti i onda će nam ideje dolaziti same. Ali ono najbitnije je da ideje odmah treba sprovesti u djelo. To je inspirativna akcija i treba se odmah djelovati! Jer ako odgodimo djelovanje onda počinjemo razmišljati, onda se javlja Ego s propitkivanjem dali da to napravim ili ne, što se sve može dogoditi itd. Ako ne djelujemo odmah nikad ni nećemo!
p.s. Ne mogu izdržati a da ne kažem...danas objavljujem i prvi video na Youtubeu (prvi na kojem ja govorim o nečemu)! Znam da sam tek jučer postavila anketu da vidim dali ima zainteresiranih (možete i dalje glasati) ali nisam mogla izdržati a da ne snimim video. Da ne odajem previše...pogledajte video kada ga objavim, tamo sam sve objasnila :-)
ponedjeljak, 6. lipnja 2016.
subota, 4. lipnja 2016.
Uloga žrtve
Jutros sam pogledala Anin novi video i pročitala par komentara ispod (jedan i prokomentirala) i malo sam se dala na razmišljanje...zaista jako puno ljudi igra ulogu žrtve a da toga nisu ni svjesni. I ja sam to radila, samo što ja nisam nikada kukala kao što neki znaju, ali sam zato optuživala supruga za svoju nesreću. Da sad ovdje ne objašnjavam cijelu situaciju ponovo evo link na moju priču. Ono što sam ja tada napravila (a tada nisam znala kako zakon privlačenja funkcionira, ali sada razumijem) je da sam donjela ODLUKU, odluku da želim biti sretna! Shvatila sam da to nije život kakav bi trebao biti i da zaslužujem bolje. I onda sam se uskladila s tom odlukom i poduzela AKCIJU. Izašla sam iz zone komfora koja mi ne služi i krenula u nepoznato. Nisam znala što me čeka, kako će se sve završiti, što će biti, hoće li biti bolje ili gore, ali znate što...bilo mi je svejedno! Samo sam htjela da se promjeni pa šta bude bude. I što se desilo? Život mi se preokrenuo! Nabolje! Sada je bolje nego sam tada mogla sanjati!
Sada razumijem što se desilo i kako sam postigla to što sam postigla i to je upravo ono što svi motivacijski govornici nama uporno pokušavaju objasniti a to je ukratko ovo:
Ne sviđa ti se trenutna situacija -> osvijesti je -> donesi odluku -> uskladi se s odlukom -> napravi prvi korak u nepoznato/promjeni nešto -> go with the flow...što znači samo se prepusti i pusti neka te život nosi, odnosno slušaj svoje osjećaje i prati ih, ne vraćaj se na staro (nipošto se ne vraćaj na staro!!), idi hrabro dalje makar ne znaš kuda te to vodi
I to je sva mudrost...i stvarno funkcionira. Ljudi nemojte ništa forsirati, stvarno je bitno da se prepustite i opustite jednom kada ste napravili prvi korak. Mi ne moramo imati kontrolu nad svime, ne moramo brinuti o tome što će biti, jer brigom o tome što će biti samo privlačimo upravo to čega se bojimo da će se desiti. Opustite se.
Isto tako je bitan taj prvi korak ka promjeni. Znam da je to još i najteže, ali je i najbitnije! I meni je dugo trebalo da napravim taj korak i bilo mi je teško to napraviti, i bilo me strah, ali sam ga ipak napravila. I sada kada vidim kuda me to dovelo mogu samo reči da mi je žao što to i prije nisam napravila. Ali valjda je tako trebalo biti, svemir zna bolje od nas kada je pravo vrijeme za nešto. Svo to "zlo" služi nečemu dobrom, kao što se kaže "svako zlo za neko dobro" i to je zaista tako. Ja sam iz toga dosta naučila o sebi i zbog toga sam se promjenila i sada sam puno bolja osoba. To je rast, to je ekpanzija nakon kontrasta.
Zato poručujem svima koji igraju ulogu žrtve: Trgnite se! Poduzmite nešto! Ne morate tako živjeti!
Sretno svima! :-)
Sada razumijem što se desilo i kako sam postigla to što sam postigla i to je upravo ono što svi motivacijski govornici nama uporno pokušavaju objasniti a to je ukratko ovo:
Ne sviđa ti se trenutna situacija -> osvijesti je -> donesi odluku -> uskladi se s odlukom -> napravi prvi korak u nepoznato/promjeni nešto -> go with the flow...što znači samo se prepusti i pusti neka te život nosi, odnosno slušaj svoje osjećaje i prati ih, ne vraćaj se na staro (nipošto se ne vraćaj na staro!!), idi hrabro dalje makar ne znaš kuda te to vodi
I to je sva mudrost...i stvarno funkcionira. Ljudi nemojte ništa forsirati, stvarno je bitno da se prepustite i opustite jednom kada ste napravili prvi korak. Mi ne moramo imati kontrolu nad svime, ne moramo brinuti o tome što će biti, jer brigom o tome što će biti samo privlačimo upravo to čega se bojimo da će se desiti. Opustite se.
Isto tako je bitan taj prvi korak ka promjeni. Znam da je to još i najteže, ali je i najbitnije! I meni je dugo trebalo da napravim taj korak i bilo mi je teško to napraviti, i bilo me strah, ali sam ga ipak napravila. I sada kada vidim kuda me to dovelo mogu samo reči da mi je žao što to i prije nisam napravila. Ali valjda je tako trebalo biti, svemir zna bolje od nas kada je pravo vrijeme za nešto. Svo to "zlo" služi nečemu dobrom, kao što se kaže "svako zlo za neko dobro" i to je zaista tako. Ja sam iz toga dosta naučila o sebi i zbog toga sam se promjenila i sada sam puno bolja osoba. To je rast, to je ekpanzija nakon kontrasta.
Zato poručujem svima koji igraju ulogu žrtve: Trgnite se! Poduzmite nešto! Ne morate tako živjeti!
Sretno svima! :-)
petak, 3. lipnja 2016.
Facebook stranica
Evo napravila sam i Facebook stranicu na kojoj se možemo družiti, gdje i vi možete dijeliti svoja iskustva i mišljenja. Nadam se ugodnom druženju :-)
https://www.facebook.com/zivotnavisokojvibraciji/
https://www.facebook.com/zivotnavisokojvibraciji/
srijeda, 1. lipnja 2016.
Video koji budi emocije
Jutros kao i svako jutro pregledavam Facebook i naiđem na Nadinu objavu...podjelila je tuđu obaju, odnosno jedan video. I ja sada ne mogu a da ne podijelim isti taj video jer gledajući taj video sam proživjela more emocija, ježila se, osjetila tugu, ljubav, zahvalnost, sreću, isplakala se kao malo dijete. Mislim da ne postoji osoba koja bi mogla ostati ravnodušna nakon ovoga. Pogledajte i sami, sve riječi su suvišne...
https://www.facebook.com/robert.pausic/videos/724118214295396/ (Ovdje je video sa prijevodom na hrvatski.)
Ako netko slučajno ne može otvoriti evo i sa Youtubea ali bez prijevoda...
https://www.facebook.com/robert.pausic/videos/724118214295396/ (Ovdje je video sa prijevodom na hrvatski.)
Ako netko slučajno ne može otvoriti evo i sa Youtubea ali bez prijevoda...
petak, 27. svibnja 2016.
Anđeli su se pokazali
Eto 2 tjedna kasnije su mi se anđeli pokazali!! Ajme!! Nakon što sam ih
zamolila da mi se pokažu u obliku bijelog pera nisam mogla prestati
misliti o tome koliko god sam se trudila, i naravno ništa se nije
dogodilo. Tek prije par dana sam zaista skroz zaboravila na to i jučer
predvečer nađem pero! Već je sunce skoro bilo zašlo i ja se trgnem,
sjetim se da mi je veš vani i da ga moram unesti. Skočim ja i izađem
van, pokupim jedan veš sa štrika i unesem ga u kuću, krenem van po drugi
koji je na onoj lojtrici za veš, prođem kraj pera i skužim ga krajičkom
oka i vratim se...wooow....nisam mogla vjerovat! Eto meni dokaz da
anđeli postoje! Hvala vam što ste mi se pokazali!
petak, 20. svibnja 2016.
Youtube kanal
Kao što sam napisala u prošlom postu otvorila sam svoj Youtube kanal. Zašto? E to je bila inspirativna akcija. Imala sam taj jedan video (moj prvi video na Youtubeu) koji sam napravila prije par godina "bezveze". Imala sam tada na mobitelu program za pravljenje videa i išla sam isprobati i nastao je taj video, bila sam oduševljena! I sada sam se opet sjetila toga i pomislila: "A zašto ga nebi objavila?" I tako je nastao moj Youtube kanal. Nakon toga sam objavila još jedan video pod imenom "Munja". Taj video je nastao tako da sam jaaaakoooo dugo sjedila na prozoru sa mobitelom u rukama za vrijeme nevremena nebi li uhvatila munju. I uspjela sam!! Ja inače obožavam sve te divne pojave na nebu, to mi je fascinantno, kao da mi daje snagu, i to su za mene oni trenutci kad ti vrijeme stane. Tako da imam dosta slika koje nisam nigdje objavljivala, ali sam zato sada odlučila podijeliti to sa svijetom. Skupila sam sve slike koje imam (a koje sam ja uslikala!) i napravila još jedan video! Jako sam ponosna! Našla sam i Soundtrack koji se savršeno spaja sa nizom slika, sve se poklopilo bez puno muke. Da ne objašnjavam previše pogledajte sami...
https://youtu.be/_4BhHdNcqBg
I slobodno se pretplatite na moj kanal jer bit će još videa, imam ja još slika...A poslije, tko zna što će se iz toga izroditi i kuda će me to odvesti :-)
https://youtu.be/_4BhHdNcqBg
I slobodno se pretplatite na moj kanal jer bit će još videa, imam ja još slika...A poslije, tko zna što će se iz toga izroditi i kuda će me to odvesti :-)
četvrtak, 19. svibnja 2016.
Moćna priroda
Evo i moj prvi video na Youtubeu. Otvorila sam kanal gdje ću stavljati za sada videe ovakvog tipa. :-)
petak, 13. svibnja 2016.
Petak 13.
Danas je petak 13. Juuuupiiii!!!!
Znam da se većina ljudi boji ovog dana jer misle da će im se događati "nesretne" stvari i naravno da im se onda dogode jer samo na to misle i strahuju. A ja? Ja sam totalna suprotnost! Oduvijek sam voljela petak 13., još i prije nego sam saznala za zakon privlačenja. Nekako mi se nikad nije činio tako strašan nego baš nasuprot, poseban. I taj "nesretni" broj 13 je za mene uvijek bio sretan, ne znam, jednostavno mi se sviđa taj broj a petak 13. mi je nekako čaroban.
Tako da ja vjerujem da će mi današnji dan biti prekrasan! Jutros kada sam se probudila prvo što sam si rekla je: Danas će biti jedan od najboljih dana u mome životu!
Osjećam se odlično i spremna sam za lijepe događaje! A već je i krenulo...kada sam se probudila prvo što sam ugledala je bio sunčani dan (nakon jučerašnje cijelodnevne kiše) :-)
Znam da se većina ljudi boji ovog dana jer misle da će im se događati "nesretne" stvari i naravno da im se onda dogode jer samo na to misle i strahuju. A ja? Ja sam totalna suprotnost! Oduvijek sam voljela petak 13., još i prije nego sam saznala za zakon privlačenja. Nekako mi se nikad nije činio tako strašan nego baš nasuprot, poseban. I taj "nesretni" broj 13 je za mene uvijek bio sretan, ne znam, jednostavno mi se sviđa taj broj a petak 13. mi je nekako čaroban.
Tako da ja vjerujem da će mi današnji dan biti prekrasan! Jutros kada sam se probudila prvo što sam si rekla je: Danas će biti jedan od najboljih dana u mome životu!
Osjećam se odlično i spremna sam za lijepe događaje! A već je i krenulo...kada sam se probudila prvo što sam ugledala je bio sunčani dan (nakon jučerašnje cijelodnevne kiše) :-)
Anđeli
Jučer sam se malo informirala o anđelima, gledala Anin video na tu temu, čitala iskustva drugih ljudi na tu temu pa rekoh hajde da probam i ja. Zamolila sam anđele da mi se pokažu u obliku bijelog pera. To je bilo ujutro. Popodne Ana objavi video na Facebooku gdje spominje anđele. Wow! A navečer...navečer je moja kćer dva puta vidjela duha. Prvo u hodniku a zatim joj je proletio preko dnevne sobe gdje je ona sjedila. Jako se uplašila pa sam joj išla objasniti kako to nije ništa loše, da su oni tu da nas čuvaju a da je možda vidjela i anđela i da se toga ne treba bojati. Objasnila sam joj kako da i ona zamoli anđele da joj se pokažu u obliku bijelog pera. Tu naša priča nije stala...nakon tog događaja mi je po stoti put rekla kako želi nekakvu pticu (igračka), to već jako dugo govori da želi. E tu je nastupila priča o zakonu privlačenja, ali skroz pojednostavljeno da bi mogla shvatit. Rekla sam joj da navečer kada legne u krevet zamišlja kako već ima tu pticu i kako bi se osjećala da ju ima. Sin je to isto sve slušao i bio je isto oduševljen s time. Rekla sam im da samo razmišljaju o lijepim stvarima koje ih čine sretnim i da će odna vidjeti što će se događati. Gledali su me sa sjajem u očima dok sam im to govorila! Ajme kako sam bila sretna! Već sam im jednom pokušavala to sve objasniti ali nisu me tada čuli, nisu razumjeli, ali zato vjerujem da sada jesu. Toliko su bili ushićeni i sretni da su jedva čekali da legnu u krevet i počnu maštati.
I ja sam oduševljena i jedva čekam vidjeti njihove prve svjesne manifestacije, a kakve će im tek reakcije biti....mogu samo zamisliti!
I ja sam oduševljena i jedva čekam vidjeti njihove prve svjesne manifestacije, a kakve će im tek reakcije biti....mogu samo zamisliti!
ponedjeljak, 9. svibnja 2016.
Reakcija je bitna
Polako uviđam kako se mijenjam, u kojem smjeru idem. Kako? Po mojim reakcijama na situacije i dešavanja. Ovo mi otvara oči i osjećam se dobro. Evo i nedavnih događanja...
Zadnjih mjesec dva nas sustiže sve ono što smo znali da će doći, što smo si u biti sami iskreirali. I kako to obično ide, kako se ono kaže, "vrag na hrpu sere". Naime imali smo dosta novčanih izdataka zadnja dva mjeseca, i to trenutno još uvijek traje. Dobra stvar je bila što je suprug dobio povišicu na poslu ali s povišicom su krenuli i troškovi. Prvo je suprugov djed imao moždani udar i završio u bolnici. Pa da krenemo odma s tom situacijom. Prije bi se vjerovatno drugačije nosili s tom situacijom ali sada je drugačije (govorim mi jer kako se ja mijenjam tako vidim da povlačim i supruga za sobom iako on toga nije svjestan hehe). Znači čim se to desilo ja sam odmah znala da će sve biti u redu. Nisam imala negativne misli niti u jednoj sekundi, uvjeravala sam druge kako će sve biti u redu, kako će se on brzo oporaviti i sve će biti po starom. Moram tu naglasiti kako je suprugova baka (znači žena njegovog djeda) non stop kukala...pa joj što ću, pa šta će biti, pa kako će biti...Ja stvarno ne volim kukanje, nikad osobno nisam kukala i ne mogu razumjeti kukanje. Tako da kad bi ona počela s tim ja bi ili se maknula ili joj rekla da se smiri i da će biti kako bude. Suprug je u tim trenutcima dijelio moje mišljenje. Znači mi smo bili uvjereni da će sve biti u redu. I da sad tu ne duljim evo sve je zaista u redu. Djed se oporavio jaaako brzo i sada je opet onakav kakav je i bio prije moždanog udara. E sad druga stvar...Kad je djed završio u bolnici morali smo napraviti neke preinake po kući što je naravno koštalo. Mi živimo u istoj kući da suprugovim djedom i bakom, znači ja, suprug i naše dvoje djece i njegovi baka i djed. Mi smo na katu kuće imali svoju dnevnu sobu i spavaću (u kojoj su i djeca do nedavno spavala skupa sa nama) i treća soba na katu je bila od djeda. Već jako dugo smo htjeli preseliti djeda dolje baki kako bi od njegove sobe napravili dječju sobu međutim nije baš išlo jer se baka protivila (baka i djed se baš i ne vole...) pa stoga nismo htjeli forsirati. Kada je djed imao moždani morali smo ga preseliti dole jer nije imalo smisla da se čovjek u takvom stanju penje gore. U toj situaciji je baka morala prihvatiti činjenicu da će on spavati dolje gdje i ona. Pošto njih dvoje već jaaaaako dugo ne spavaju u istoj sobi odlučili smo pregraditi tu njezinu sobu po pola knauf pločama. A kako smo sada preselili djeda dolje odlučili smo odmah od njegove sobe napraviti dječju sobu. To sve smo napravili u roku od dva tjedna jer je suprug uzeo godišnji kako bi to sve napravili. Ovo sve skupa nas je dosta koštalo, tu je odmah otišlo više od pola plaće. Ali ono najbitnije ovdje je da se mi nismo grizli zbog toga što smo potrošili sada odmah pola plaće, nismo kukali joj od čega ćemo živjeti do kraja mjeseca, nismo se zamarali s time hoćemo li imati dosta novace....NE! Mi smo bili sretni što smo to sve napravili, divili smo se tome što smo napravili nas dvoje sami svojim rukama, bili smo ponosni na sebe. Planirali smo dalje što još trebamo prikupiti, što još trebamo napraviti. U tom periodu su i djeca išla na izlete sa školom pošto je kraj godine, što je naravno isto koštalo. I opet nismo se zbog toga zamarali niti im branili da idu. Platili smo im izlete, išli su na sve i jedan izlet. Jer ja sam uvijek za da djeca idu da vide sve što mogu. I ja sam išla na sve moguće izlete dok sam išla u školu i bilo mi je super!
E onda kratko nakon ovih izdataka su nam prijatelji dobili dijete i dan poslije i kumovi. Što znači da nas čeka dvoje babinja ( i to sad u ovom mjesecu). Također ću krajem ovog mjeseca biti krizmana kuma, što je također izdatak. Ali mi se nismo pokolebali zbog toga, bili smo sretni zbog rođenja ovih bebica, ja sam sretna što ću biti kuma, ovo je prvi put da ću ikome biti kuma, meni je to velika čast!
Idemo dalje...u tome svemu nam se i auto počeo kvariti. Sve što smo odlagali godinama nas je sada zadesilo. Dugo smo bili svjesni što sve na autu treba popraviti, promjeniti ali smo to uvijek odgađali jer je uvijek nešto drugo bilo preće. I narano, kad tad te to sve sustigne, ne možeš vječno odgađati. I nas je to sve naravno sve sad "baš kad ne treba" sustiglo. Zašto sam ovo stavila pod navodnike? Zato što bi većina ljudi ovdje počela živčanit, kukati, raspadati se, pa kud baš sad itd. Tako bi i mi prije reagirali. Ali kako smo sad reagirali? Rekli smo super...konačno će se i to riješiti! Stvarno nam je bilo drago da se to desilo da konačno možemo srediti što već dugo planiramo. Moram napomenut da ovo nije bilo jeftino...opet je otišlo pola plaće, ali nema veze, sada se barem osjećamo puuuno sigurnije u autu. Ovdje sam najviše primjetila koliko se i moj suprug promjenio. Zvali su ga prijatelji i kad im je rekao kako mu je na auto otišlo to i to svi redom su počeli kukati pa joooj pa kako ti se to desilo, pa joj ovo joj ono. A on im je na to odgovarao: pa šta? Pa baš dobro da se to desilo da to konačno sredim.
Ajme baš sam se raspisala...ali sad gad pogledam na sve ovo što nam se izdešavalo u zadnja dva mjeseca osjećam se odlično! Jer sam shvatila koliko sam se promjenila. Shvatila sam to po našim reakcijama! Kako se ono kaže "Svako zlo za neko dobro"... i to je stvarno tako, što se vdi iz ovog mog primjera. Mogla bi sad tu još nabrajat primjere ali to bi stvarno bilo previše, post bi bio predugačak. Samo ću još napomenuti kako sam primjetila kako sada potpuno drugačije, smirenije reagiram na stvari koje mi se ne sviđaju. Znači ako naiđem na nekakve negativnosti ili konflikte prvo pokušam to riješiti na miran način a ako vidim da ne ide odna biram onaj najlakši put, jednostavno se maknem, okrenem se i odem, mjenjam fokus, ne razmišljam o tome. I ovo mi savršeno funkcionira.
Reakcija je bitna! Po svojim reakcijama znamo kojim putem idemo i dali se mijenjamo. Ja se mijenjam i toliko sam sretna zbog toga i toliko sam ponosna na sebe! Život je puno ljepši kad nisi opterećen glupostima! I opet se sve riješi, i riješi se na puno lakši način.
Zadnjih mjesec dva nas sustiže sve ono što smo znali da će doći, što smo si u biti sami iskreirali. I kako to obično ide, kako se ono kaže, "vrag na hrpu sere". Naime imali smo dosta novčanih izdataka zadnja dva mjeseca, i to trenutno još uvijek traje. Dobra stvar je bila što je suprug dobio povišicu na poslu ali s povišicom su krenuli i troškovi. Prvo je suprugov djed imao moždani udar i završio u bolnici. Pa da krenemo odma s tom situacijom. Prije bi se vjerovatno drugačije nosili s tom situacijom ali sada je drugačije (govorim mi jer kako se ja mijenjam tako vidim da povlačim i supruga za sobom iako on toga nije svjestan hehe). Znači čim se to desilo ja sam odmah znala da će sve biti u redu. Nisam imala negativne misli niti u jednoj sekundi, uvjeravala sam druge kako će sve biti u redu, kako će se on brzo oporaviti i sve će biti po starom. Moram tu naglasiti kako je suprugova baka (znači žena njegovog djeda) non stop kukala...pa joj što ću, pa šta će biti, pa kako će biti...Ja stvarno ne volim kukanje, nikad osobno nisam kukala i ne mogu razumjeti kukanje. Tako da kad bi ona počela s tim ja bi ili se maknula ili joj rekla da se smiri i da će biti kako bude. Suprug je u tim trenutcima dijelio moje mišljenje. Znači mi smo bili uvjereni da će sve biti u redu. I da sad tu ne duljim evo sve je zaista u redu. Djed se oporavio jaaako brzo i sada je opet onakav kakav je i bio prije moždanog udara. E sad druga stvar...Kad je djed završio u bolnici morali smo napraviti neke preinake po kući što je naravno koštalo. Mi živimo u istoj kući da suprugovim djedom i bakom, znači ja, suprug i naše dvoje djece i njegovi baka i djed. Mi smo na katu kuće imali svoju dnevnu sobu i spavaću (u kojoj su i djeca do nedavno spavala skupa sa nama) i treća soba na katu je bila od djeda. Već jako dugo smo htjeli preseliti djeda dolje baki kako bi od njegove sobe napravili dječju sobu međutim nije baš išlo jer se baka protivila (baka i djed se baš i ne vole...) pa stoga nismo htjeli forsirati. Kada je djed imao moždani morali smo ga preseliti dole jer nije imalo smisla da se čovjek u takvom stanju penje gore. U toj situaciji je baka morala prihvatiti činjenicu da će on spavati dolje gdje i ona. Pošto njih dvoje već jaaaaako dugo ne spavaju u istoj sobi odlučili smo pregraditi tu njezinu sobu po pola knauf pločama. A kako smo sada preselili djeda dolje odlučili smo odmah od njegove sobe napraviti dječju sobu. To sve smo napravili u roku od dva tjedna jer je suprug uzeo godišnji kako bi to sve napravili. Ovo sve skupa nas je dosta koštalo, tu je odmah otišlo više od pola plaće. Ali ono najbitnije ovdje je da se mi nismo grizli zbog toga što smo potrošili sada odmah pola plaće, nismo kukali joj od čega ćemo živjeti do kraja mjeseca, nismo se zamarali s time hoćemo li imati dosta novace....NE! Mi smo bili sretni što smo to sve napravili, divili smo se tome što smo napravili nas dvoje sami svojim rukama, bili smo ponosni na sebe. Planirali smo dalje što još trebamo prikupiti, što još trebamo napraviti. U tom periodu su i djeca išla na izlete sa školom pošto je kraj godine, što je naravno isto koštalo. I opet nismo se zbog toga zamarali niti im branili da idu. Platili smo im izlete, išli su na sve i jedan izlet. Jer ja sam uvijek za da djeca idu da vide sve što mogu. I ja sam išla na sve moguće izlete dok sam išla u školu i bilo mi je super!
E onda kratko nakon ovih izdataka su nam prijatelji dobili dijete i dan poslije i kumovi. Što znači da nas čeka dvoje babinja ( i to sad u ovom mjesecu). Također ću krajem ovog mjeseca biti krizmana kuma, što je također izdatak. Ali mi se nismo pokolebali zbog toga, bili smo sretni zbog rođenja ovih bebica, ja sam sretna što ću biti kuma, ovo je prvi put da ću ikome biti kuma, meni je to velika čast!
Idemo dalje...u tome svemu nam se i auto počeo kvariti. Sve što smo odlagali godinama nas je sada zadesilo. Dugo smo bili svjesni što sve na autu treba popraviti, promjeniti ali smo to uvijek odgađali jer je uvijek nešto drugo bilo preće. I narano, kad tad te to sve sustigne, ne možeš vječno odgađati. I nas je to sve naravno sve sad "baš kad ne treba" sustiglo. Zašto sam ovo stavila pod navodnike? Zato što bi većina ljudi ovdje počela živčanit, kukati, raspadati se, pa kud baš sad itd. Tako bi i mi prije reagirali. Ali kako smo sad reagirali? Rekli smo super...konačno će se i to riješiti! Stvarno nam je bilo drago da se to desilo da konačno možemo srediti što već dugo planiramo. Moram napomenut da ovo nije bilo jeftino...opet je otišlo pola plaće, ali nema veze, sada se barem osjećamo puuuno sigurnije u autu. Ovdje sam najviše primjetila koliko se i moj suprug promjenio. Zvali su ga prijatelji i kad im je rekao kako mu je na auto otišlo to i to svi redom su počeli kukati pa joooj pa kako ti se to desilo, pa joj ovo joj ono. A on im je na to odgovarao: pa šta? Pa baš dobro da se to desilo da to konačno sredim.
Ajme baš sam se raspisala...ali sad gad pogledam na sve ovo što nam se izdešavalo u zadnja dva mjeseca osjećam se odlično! Jer sam shvatila koliko sam se promjenila. Shvatila sam to po našim reakcijama! Kako se ono kaže "Svako zlo za neko dobro"... i to je stvarno tako, što se vdi iz ovog mog primjera. Mogla bi sad tu još nabrajat primjere ali to bi stvarno bilo previše, post bi bio predugačak. Samo ću još napomenuti kako sam primjetila kako sada potpuno drugačije, smirenije reagiram na stvari koje mi se ne sviđaju. Znači ako naiđem na nekakve negativnosti ili konflikte prvo pokušam to riješiti na miran način a ako vidim da ne ide odna biram onaj najlakši put, jednostavno se maknem, okrenem se i odem, mjenjam fokus, ne razmišljam o tome. I ovo mi savršeno funkcionira.
Reakcija je bitna! Po svojim reakcijama znamo kojim putem idemo i dali se mijenjamo. Ja se mijenjam i toliko sam sretna zbog toga i toliko sam ponosna na sebe! Život je puno ljepši kad nisi opterećen glupostima! I opet se sve riješi, i riješi se na puno lakši način.
srijeda, 4. svibnja 2016.
Iznenadila sam sama sebe
Jučer je bila objava izvlačenja za Zelenu kartu. Od 18 sati po našem vremenu se mogao provjeriti dobitak.
Već oko podne sam postajala uzbuđena, nisam mogla dočekati 18 sati. Imala sam dobar osjećaj, bila sam na visokoj vibraciji. Govorila sam sebi da će sve biti u redu, da će biti kako treba biti. Konačno sam dočekala 18 sati međutim naravno da nisam uspjela provjeriti jer je server bio preopterećen. Pokušavala sam jedno pola sata bezuspješno. Srce mi je lupalo kao ludo. Nakon pola sata sam odustala jer sam shvatila da nema smisla jer je u tom trenutku na desetke tisuća ljudi (ako ne i više) pokušavalo isto što i ja. Smirila sam se i opustila, radila što i inače radim, nisam htjela forsirati. Ponovo sam pokušavala nešto kasnije oko 21, pa 22 sata međutim isti problem. Prije nego sam pošla spavati, oko pola 12, sam si rekla idem sad još jednom pokušat pa ide ide, ne ide ne ide. Uspjela sam ući iz drugog pokušaja i dobila poruku HAS NOT BEEN SELECTED (što znači da nisam izvučena). E tu sam se iznenadila! Kada sam vidjela tu poruku moje misli su bile: "Ok, nema veze. Sigurno postoji jako dobar razlog zašto sada nisam dobila." Znači, nisam bila ni malo razočarana, ni malo tužna, ostao mi je osmijeh na licu. Nevjerovatno! Bila sam uvjerena da ću plakati ako ne dobijem jer sam to stvarno jako željela kad ono super sam to podnjela. Ponosna sam sama na sebe!
Tek sada počinjem osjećati lagano da mi je krivo što nisam dobila, ali ono krivo kao žao mi je normalno ali ok, nije smak svijeta, život ide dalje. Znam da svemir radi najbolje za mene, vjerovatno me čeka nešto još bolje. Nisam ni malo obeshrabrena. Pokušati ću opet, neću odustati. A možda se u međuvremenu otvori neki novi, bolji put. Tko zna...vidjet ćemo. Uglavnom ostajem pozitivna pa šta bude bude.
Već oko podne sam postajala uzbuđena, nisam mogla dočekati 18 sati. Imala sam dobar osjećaj, bila sam na visokoj vibraciji. Govorila sam sebi da će sve biti u redu, da će biti kako treba biti. Konačno sam dočekala 18 sati međutim naravno da nisam uspjela provjeriti jer je server bio preopterećen. Pokušavala sam jedno pola sata bezuspješno. Srce mi je lupalo kao ludo. Nakon pola sata sam odustala jer sam shvatila da nema smisla jer je u tom trenutku na desetke tisuća ljudi (ako ne i više) pokušavalo isto što i ja. Smirila sam se i opustila, radila što i inače radim, nisam htjela forsirati. Ponovo sam pokušavala nešto kasnije oko 21, pa 22 sata međutim isti problem. Prije nego sam pošla spavati, oko pola 12, sam si rekla idem sad još jednom pokušat pa ide ide, ne ide ne ide. Uspjela sam ući iz drugog pokušaja i dobila poruku HAS NOT BEEN SELECTED (što znači da nisam izvučena). E tu sam se iznenadila! Kada sam vidjela tu poruku moje misli su bile: "Ok, nema veze. Sigurno postoji jako dobar razlog zašto sada nisam dobila." Znači, nisam bila ni malo razočarana, ni malo tužna, ostao mi je osmijeh na licu. Nevjerovatno! Bila sam uvjerena da ću plakati ako ne dobijem jer sam to stvarno jako željela kad ono super sam to podnjela. Ponosna sam sama na sebe!
Tek sada počinjem osjećati lagano da mi je krivo što nisam dobila, ali ono krivo kao žao mi je normalno ali ok, nije smak svijeta, život ide dalje. Znam da svemir radi najbolje za mene, vjerovatno me čeka nešto još bolje. Nisam ni malo obeshrabrena. Pokušati ću opet, neću odustati. A možda se u međuvremenu otvori neki novi, bolji put. Tko zna...vidjet ćemo. Uglavnom ostajem pozitivna pa šta bude bude.
ponedjeljak, 2. svibnja 2016.
Kako je svijet "mali"
Prvo jedan update...petak je prošao i nije se ništa desilo hahahaha. Znači odigrala sam Eurojackpot sa svojim dobivenim brojevima međutim nisam pogodila niti jedan jedini broj. Moram priznati da sam prvo bila jaaaaako uzbuđena, jedva sam se usudila pogledati izvučene brojeve. Kada sam se konačno nakanila i vidjela da baš niti jedan nisam pogodila moram priznati da sam u tom trenutku bila jaaako razočarana. Ne znam...možda je razlog tomu bilo i to što sam taj cijeli dan bila na niskoj vibraciji, bez nekog posebnog razloga ali jednostavno se nisam mogla dignuti na višu. Uglavnom sutradan sam se već osjećala bolje i shvatila da je sve u redu, da vjerovatno postoji jako dobar razlog zašto se nije ništa dogodilo i da jednostavno nije pravi trenutak za to, da postoji taj pravi trenutak kada će mi to najviše značiti. Ja zaista vjerujem u to.
E sad ajmo na temu. Prvo da objasnim kako je meni velika želja emigrirati u Ameriku. Naime prije dvije godine mi takvo što nije padalo napamet dok jednog dana suprug nije načeo temu emigracije u Kanadu u razgovoru sa jednim našim prijateljem. Tu sam se onako dosta iznenadila te sam ga poslije pitala dali on kada razmišlja o emigraciji na što mi je on rekao da u zadnje vrijeme sve više o tome razmišla. E tu sam ostala paf!! Jer moj suprug je osoba koja cijeli svoj život živi na istom mjestu u istoj kući i nikada mu se nije sviđala ideja da se preseli nekuda, ma ni par kilometara dalje a kamoli na drugi kontinent. Uglavnom nakon tog razgovora se u meni otvorio neki novi svijet...počela sam guglati, istraživati kakav je to život u Kanadi. Svašta sam našla i sve me oduševilo. Mada sam otkrila i jedan problemčić koji nas trenutno koči ali ni to neće dugo trajati. Da sad ovdje ne duljim o tome ću u jednom drugom postu. Da se vratim na temu...tako kako sam istraživala Kanadu pade mi na pamet - A zašto ne SAD? Oduvijek mi se Amerika sviđala, ne znam zašto. Jednostavno me nešto vuče. I tako sam naletila na Zelenu lutriju (DV-Lottery). Također sam našla odličan forum na tu temu gdje se mogu naći apsolutno sve informacije. Na to sam naletila taman u vrijeme izvlačenja dobitnika, to je bilo prošle godine u 5. mjesecu. Tu sam čitala postove ljudi koji su bili izvučeni i ja sam skupa s njima plakala od sreće kao da sam i ja izvučena. Nevjerovatan doživljaj. Kada sam to malo istražila porazgovarala sam sa suprugom. Opet me iznenadio svojom reakcijom. Rekao je nešto tipa "pa da, ja bi tamo mogao svašta raditi" i vidjela sam mu u očima da mu se sviđa ideja. Jedva sam dočekala 10. mjesec da se prijavimo na lutriju. Pa je onda uslijedilo čekanje izvlačenja. Ali evo i to ću dočekati, naime sutra je izvlačenje i jaaaako sam uzbuđena. I tako sad dok željno isčekujem sutrašnji dan malo čitam po forumu, gledam po youtubeu i naletim na kanal jedne žene koja je prije 8 godina putem zelene lutrije emigrirala u Ameriku sa svojim suprugom i sinom. I gledam ja tako njena videa gdje govori o svom životu u Americi i primjećujem kako se često dotiče zakona privlačenja, što me odma oduševilo. I onda u jednom videu govori i o tome koliko su njoj u životu pomogli motivacijski govornici na youtubeu i počne nabrajati koga sve prati, kad gle čuda - spomenu u nahvali Anu Bučević! Znači WOW! To me još dodatno uvjerilo kako se ništa ne dešava slučajno, kako privlačimo upravo ono na što se fokusiramo, i kako se sve to skupa izmanifestira kada se tome najmanje nadamo.
E sad ajmo na temu. Prvo da objasnim kako je meni velika želja emigrirati u Ameriku. Naime prije dvije godine mi takvo što nije padalo napamet dok jednog dana suprug nije načeo temu emigracije u Kanadu u razgovoru sa jednim našim prijateljem. Tu sam se onako dosta iznenadila te sam ga poslije pitala dali on kada razmišlja o emigraciji na što mi je on rekao da u zadnje vrijeme sve više o tome razmišla. E tu sam ostala paf!! Jer moj suprug je osoba koja cijeli svoj život živi na istom mjestu u istoj kući i nikada mu se nije sviđala ideja da se preseli nekuda, ma ni par kilometara dalje a kamoli na drugi kontinent. Uglavnom nakon tog razgovora se u meni otvorio neki novi svijet...počela sam guglati, istraživati kakav je to život u Kanadi. Svašta sam našla i sve me oduševilo. Mada sam otkrila i jedan problemčić koji nas trenutno koči ali ni to neće dugo trajati. Da sad ovdje ne duljim o tome ću u jednom drugom postu. Da se vratim na temu...tako kako sam istraživala Kanadu pade mi na pamet - A zašto ne SAD? Oduvijek mi se Amerika sviđala, ne znam zašto. Jednostavno me nešto vuče. I tako sam naletila na Zelenu lutriju (DV-Lottery). Također sam našla odličan forum na tu temu gdje se mogu naći apsolutno sve informacije. Na to sam naletila taman u vrijeme izvlačenja dobitnika, to je bilo prošle godine u 5. mjesecu. Tu sam čitala postove ljudi koji su bili izvučeni i ja sam skupa s njima plakala od sreće kao da sam i ja izvučena. Nevjerovatan doživljaj. Kada sam to malo istražila porazgovarala sam sa suprugom. Opet me iznenadio svojom reakcijom. Rekao je nešto tipa "pa da, ja bi tamo mogao svašta raditi" i vidjela sam mu u očima da mu se sviđa ideja. Jedva sam dočekala 10. mjesec da se prijavimo na lutriju. Pa je onda uslijedilo čekanje izvlačenja. Ali evo i to ću dočekati, naime sutra je izvlačenje i jaaaako sam uzbuđena. I tako sad dok željno isčekujem sutrašnji dan malo čitam po forumu, gledam po youtubeu i naletim na kanal jedne žene koja je prije 8 godina putem zelene lutrije emigrirala u Ameriku sa svojim suprugom i sinom. I gledam ja tako njena videa gdje govori o svom životu u Americi i primjećujem kako se često dotiče zakona privlačenja, što me odma oduševilo. I onda u jednom videu govori i o tome koliko su njoj u životu pomogli motivacijski govornici na youtubeu i počne nabrajati koga sve prati, kad gle čuda - spomenu u nahvali Anu Bučević! Znači WOW! To me još dodatno uvjerilo kako se ništa ne dešava slučajno, kako privlačimo upravo ono na što se fokusiramo, i kako se sve to skupa izmanifestira kada se tome najmanje nadamo.
petak, 29. travnja 2016.
Spoznala sam nešto novo o sebi
Jučer sam kao i svaki dan djeci pomagala sa zadaćom. Kćer je imala zadaću iz vjeronauka i pitanja na koja je trebala odgovoriti su bila - što njeni roditelji čine za nju i što ona čini za svoje roditelje. Njeni odgovori su na oba pitanja bili - ništa! I to je onako bahato odgovorila...Tu sam ja pomislila: Bože kako je moje dijete nezahvalno. I onda sam se pitala zašto je to tako i shvatila sam da sam JA za to kriva, JA sam je tako odgojila, JA sam joj davala primjer. I ta me spoznaja jako zabolila. Zatim sam išla malo dublje analizirati sebe, i pitala sam se zašto sam ja takva, zbog čega se ponašam kako se ponašam. Shvatila sam da me negdje nešto koči, da nisam ono tko jesam, odnosno da se ne ponašam u skladu s tim tko jesam. Tajim od drugih tko sam a pogotovo tajim od supruga tko sam zaista. Moj suprug nema pojma šta ja čitam, šta ja gledam. A zašto? I tu sam si sama odgovorila...Zato što me brine što će on o tome misliti? Kako će on na to reagirati? Hoće li mi se smijati? Reći mi da kakve ja to gluposti gledam? Uvidjela sam kako sama sebe kočim, kako sama svoja uvjerenja pobijam time što razmišljam što će mi on reći. I onda sam se još sjetila 100 situacija kada sam isto tako razmišljala, znači uvijek prije nego što bi nešto napravila sam se prvo pitala što će on reći, ili bi mu rekla što želim napraviti i kad bi mi on rekao nemoj to napraviti, nemoj se sramotiti, ja to onda nebi napravila. A zašto? Kud me to vodi? Nikuda!! Nikuda!! To je ono što me drži na mjestu. Ja sama sebe držim na mjestu! I sada sam odlučila da ću to promjeniti! Ne znam hoću li uspijeti i kada ću uspjeti ali ću se potruditi. Skupit ću hrabrost i pokušat ću mu pokazat tko sam pa kud puklo da puklo!
Eto, sad sam to i javno rekla i sada ću pokušat promijenit sama sebe, pokušat ću riješiti te svoje otpore, strahove, brige pa da vidim kud će me to odvesti.
Eto, sad sam to i javno rekla i sada ću pokušat promijenit sama sebe, pokušat ću riješiti te svoje otpore, strahove, brige pa da vidim kud će me to odvesti.
četvrtak, 28. travnja 2016.
Novosti i obavijesti
Web stranice više nema. Pošto nije bilo aktivnosti ugasila sam je jer sam web prostor plaćala, tako da jednostavno nisam produžila pretplatu.
Također bacite oko na ažurirani post o novostima.
Također bacite oko na ažurirani post o novostima.
srijeda, 27. travnja 2016.
Zahvalnost
Čudo jedno kako se zahvalnost može vrlo brzo uvježbati. Ja sam prije bila osoba koja je sve uzimala zdravo za gotovo. Mislim, zahvalila bi se ja nekome kada bi mi nešto dao, pomogao mi itd. ali nikada se nisam zahvaljivala svemiru za sve što već imam. Sada je to potpuno drugačije. Stvorila sam si takvu naviku zahvaljivanja da sada nema šanse da zaspem bez da se prvo zahvalim na onome što imam gdje su na prvom mjestu svaku večer moj suprug i naša djeca.
Vježba koja je meni najviše pomogla je slijedeća: Navečer kad legnete u krevet zamislite da ćete se probuditi samo s onim na čemu ćete se zahvaliti. Mene je ova vježba potpuno promjenila. Sada stvarno shvaćam što sve imam u životu, imam sve što mi treba - zdravlje, ljubav, obitelj, krov nad glavom, dovoljno novca za sve osnovne potrebe i još milijun sitnica koje su nekome luksuz. Tako da stvarno je jako korisno osvijestiti što sve imamo u životu. Neki ljudi bi sve dali da imaju barem nešto od toga. Evo odmah sam se sjetila još jedne vježbe koju sam radila: Zamislite da ste beskućnik, sami bez ikoga, godinama spavate vani na betonu, jedete iz smeća itd. I dođe vam netko i pokloni vam sve ono što sada imate. Zamislite sebe kako ulazite u svoju kuću/stan (s kojim dobivate i sve one koji žive tu sa vama). Kako se osjećate?
Isto tako sam se sada počela zahvaljivati čim otvorim oči ujutro, što donedavno nisam radila jer mi je bilo "teško" izdvojiti tu jednu jedinu minutu. Ali sad kao da sam progledala. Koliko je ljepše probuditi se s mislima zahvalnosti, ono biti zahvalan što si se uopće probudio, što možeš pogledati kroz prozor jer imaš vid itd. Sada su mi svako jutro misli upravo ovakve i osjećam se odlično!
Vježba koja je meni najviše pomogla je slijedeća: Navečer kad legnete u krevet zamislite da ćete se probuditi samo s onim na čemu ćete se zahvaliti. Mene je ova vježba potpuno promjenila. Sada stvarno shvaćam što sve imam u životu, imam sve što mi treba - zdravlje, ljubav, obitelj, krov nad glavom, dovoljno novca za sve osnovne potrebe i još milijun sitnica koje su nekome luksuz. Tako da stvarno je jako korisno osvijestiti što sve imamo u životu. Neki ljudi bi sve dali da imaju barem nešto od toga. Evo odmah sam se sjetila još jedne vježbe koju sam radila: Zamislite da ste beskućnik, sami bez ikoga, godinama spavate vani na betonu, jedete iz smeća itd. I dođe vam netko i pokloni vam sve ono što sada imate. Zamislite sebe kako ulazite u svoju kuću/stan (s kojim dobivate i sve one koji žive tu sa vama). Kako se osjećate?
Isto tako sam se sada počela zahvaljivati čim otvorim oči ujutro, što donedavno nisam radila jer mi je bilo "teško" izdvojiti tu jednu jedinu minutu. Ali sad kao da sam progledala. Koliko je ljepše probuditi se s mislima zahvalnosti, ono biti zahvalan što si se uopće probudio, što možeš pogledati kroz prozor jer imaš vid itd. Sada su mi svako jutro misli upravo ovakve i osjećam se odlično!
ponedjeljak, 25. travnja 2016.
Voooorteeeex!!!
Prvo da objasnim neke stvari da bi mogli shvatiti koliko ovo meni znači!
Naime već jaaaako dugo imam želju dobiti Eurojackpot. Dosad mi sam par puta osvojila neke manje iznose ali to nije još to što želim. Isto tako već jaaaako dugo viđam duple i troduple brojeve svud oko sebe a pogotovo kad pogledam na sat. To je recimo tipa 11:11, 14:14 pa onda i recimo 12:21 ili 21:12 tipa toga, ili dok nešto čitam gledam vidim ne znam 777 ili 333 nebitno ali uvijek se tako ponavljaju. Već sam bila i navikla na to i samo bi se nasmijala kada vidim tako nešto. Onda sam jednog dana odlučila da želim saznati što to znači, to se ne dešava slučajno, svemir mi uporno i uporno šalje neku poruku. I onda sam odlučila malo bolje obratiti pažnju na te brojeve i počela sam zapisivati one brojeve koji su me se posebno dojmili, one zbog kojih padnem na dupe kad ih vidim. I tako sam krenula. Neki od tih brojeva su bili recimo sat+minute+postotak baterije na mobitelu, neke sam vidjela u oblacima, i evo upravo maloprije sam vidjela zadnja dva broja. To će biti moja dobitna kombinacija za Eurojackpot! Danas ću dobiti neku lovu i odmah uplatiti Eurojackpot! Ajme jedva čekam petak da vidim što će se dogoditi!! Ajme, tako sam uzbuđena!! Kada sam vidjela ta zadnja dva broja suze su mi krenule!
Isto tako sam prije nekih pola sata zamišljala svoju besplatnu novu kutnu garnituru! Želim kutnu garnituru i želim je dobiti besplatno. I sada me baš zanima kako će se to posložiti jer nemam nikakvu ideju o tome kako bi je mogla dobiti. Ali upravo to mi je i zanimljivo, čekati da vidim kako će se izmanifestirati. Sada ću svaki dan isčekivati kamion koji mi ju dovozi. :-D
Naime već jaaaako dugo imam želju dobiti Eurojackpot. Dosad mi sam par puta osvojila neke manje iznose ali to nije još to što želim. Isto tako već jaaaako dugo viđam duple i troduple brojeve svud oko sebe a pogotovo kad pogledam na sat. To je recimo tipa 11:11, 14:14 pa onda i recimo 12:21 ili 21:12 tipa toga, ili dok nešto čitam gledam vidim ne znam 777 ili 333 nebitno ali uvijek se tako ponavljaju. Već sam bila i navikla na to i samo bi se nasmijala kada vidim tako nešto. Onda sam jednog dana odlučila da želim saznati što to znači, to se ne dešava slučajno, svemir mi uporno i uporno šalje neku poruku. I onda sam odlučila malo bolje obratiti pažnju na te brojeve i počela sam zapisivati one brojeve koji su me se posebno dojmili, one zbog kojih padnem na dupe kad ih vidim. I tako sam krenula. Neki od tih brojeva su bili recimo sat+minute+postotak baterije na mobitelu, neke sam vidjela u oblacima, i evo upravo maloprije sam vidjela zadnja dva broja. To će biti moja dobitna kombinacija za Eurojackpot! Danas ću dobiti neku lovu i odmah uplatiti Eurojackpot! Ajme jedva čekam petak da vidim što će se dogoditi!! Ajme, tako sam uzbuđena!! Kada sam vidjela ta zadnja dva broja suze su mi krenule!
Isto tako sam prije nekih pola sata zamišljala svoju besplatnu novu kutnu garnituru! Želim kutnu garnituru i želim je dobiti besplatno. I sada me baš zanima kako će se to posložiti jer nemam nikakvu ideju o tome kako bi je mogla dobiti. Ali upravo to mi je i zanimljivo, čekati da vidim kako će se izmanifestirati. Sada ću svaki dan isčekivati kamion koji mi ju dovozi. :-D
četvrtak, 21. travnja 2016.
Tko sam ja?
Upravo sam shvatila tko sam ja! Po što sam došla? Što želim od života? Čemu težim? Sve sam to shvatila u 12 minuta zahvaljujući ovoj meditaciji! Prije toga nisam znala...nisam znala koja je moja strast, što ja to želim, nisam imala pojma i moram priznati to me pomalo mučilo. Ono zašto sam ja tu? Što želim raditi? Stvarno nisam si mogla dati neki smisleni odgovor. Jer razmišljala sam na potpuno krivi način, mislila sam o tome kako u biti ne znam što bi radila (u smislu posla) pošto nisam završila strukovnu školu nego gimnaziju, nemam nikakav zanat. Mislila sam kako mi je bitno imati novac, težila sam tome da si privučem što više novca. Ali sad sam shvatila da to sve nije ono čemu moja duša teži...ona teži sasvim drugim iskustvima...i što je najbolje već sam na pola puta, već pola toga imam upravo sada gdje jesam. Sada znam tko sam! Stvarno od srca preporučujem ovu meditaciju!
Pretplati se na:
Postovi (Atom)