Želim podijeliti svoju najnoviju manifestaciju sa vama. I moram naglasiti kako primjećujem da mi što više radim na sebi manifestacije sve brže stižu. Vidjet ćete dalje u tekstu kako je tu i onaj kontrast iz prošlog posta odigrao veliku ulogu.
Pa da krenem ispočetka. Ja sam u braku već evo skoro 9 godina. I svo to vrijeme suprug i ja smo živjeli u kući zajedno sa njegovim bakom i dedom i naravno dijelili troškove stanovanja (kuća je od njegovog dede i suprug tu živi od malena). Naravno da sam u tih 9 godina milijun puta pomislila kako bi rado da živimo sami sa naše dvoje djece ali to iz financijskih razloga nije bilo moguće a i suprug je jako vezan uz ovu kuću pošto je tu odrastao. Obično bi me nešto naživciralo od strane njegove bake ili dede pa bi pomislila "da bar živimo sami" ili "kad bi živjeli sami do toga i toga sada nebi došlo i ja se nebi živcirala". Naravno s takvim mislima nisam ništa postizala (toga tada naravno nisam bila svjesna). Ali sada kad sam se probudila situacija je drugačija. Sada bi znala pomisliti "nebi li bilo lijepo kada bi mogli sami živjeti kao obitelj, to bi bilo dobro i za nas i za baku i dedu jer i oni su već stari i voljeli bi imati svoj mir". Vidite i samo kako je ovo drugo puno pozitivnija misao. I što se onda počelo događati? Prije 6 mjeseci se djed razbolio, nije ništa bilo strašno, funkcionirao je normalno. međutim prije dva tjedna mu se stanje naglo pogoršalo i nije više mogao ustati iz kreveta. Naglo je došlo do toga da su ga njegove kćeri smjestile u starački dom. To je bio kontrast iz prošlog posta. Znali smo mi da je to jedna mogućnost, ali nismo mislili da će ga se tako brzo smjestiti u dom, to je došlo zaista naglo i kao šok. Šok zato jer su u sekundi svi troškovi spali na nas pošto je djedova penzija cijela otišla na dom. Jedina primanja koja mi imamo je suprugova plaća a škola je evo počela i potrošili smo dosta novaca za opremanje dvoje školaraca. A tu je još bila i baka koja je sada isto ostala bez ikakvih primanja (ona nema penzije). Mislili smo naravno da ćemo sada nju uzdržavati. Ali kako nakon kontrasta slijedi ekspanzija stvari su se preokrenule. Naime baka se odlučila preseliti kod jedne od svojih kćeri jer se sada osjeća usamljeno (a vjerovatno isto i iz financijskih razloga jer je svjesna da mi to financijski nebi mogli podnjeti). I eto...na kraju mi sada živimo sami. Znam da će biti sad malo financijski teže ali vjerujem u nas i vjerujem da će svemir sve to riješiti. Ne brinem se ni najmanje.
Nema komentara:
Objavi komentar