Moram danas napisati još i ovo...
Sad kako živimo sami naravno da je sam posao po kući spao na mene (pošto suprug radi pa ga pola dana nema doma). Znači kuhanje, spremanje, pranje, pisanje zadaće s dvoje klinaca, poslovi oko kuće (kad suprug dođe s posla uvijek još nešto i po vani napravi, lagano krčimo sve što se nakupilo a što nam sada ne treba pa mu naravno pomažem) i uz to sve sada još i prevodim. Znači ja po cijeli dan imam šta raditi i navečer budem iscrpljena (fizički) ali ja vama ne mogu opisati kako se ja na kraju dana osjećam...Tolika sreća me obuzme, toliko sam zadovoljna i zahvalna. Kad pripremim ručak ili večeru pa kad svi sjednemo zajedno za stol meni dođe da plaćem od sreće, ja taj osjećaj ne mogu opisati, totalno me preplavi.
Prije mi se nije previše dalo obavljati te kućanske poslove. Obavljala sam ja njih ali ne sa voljom. A sada to sve i još i više obavljam sa osmjehom na licu. Zaista uživam u svakom trenutku.
Eto...morala sam ove misli pretočiti u pisanu riječ jer mi se još od sinoć motaju po glavi. A ono što mi se tako mota po glavi mi je znak da to moram zabilježiti :-)
Nema komentara:
Objavi komentar