Kao što već znate, prije mjesec dana sam nakon nekoliko kontrasta imala manifestaciju nakon koje je uslijedila ekspanzija (za one koji nisu upućeni evo linkovi: Manifestacija i Ekspanzija ). U ovom postu želim s vama podijeliti razvoj moje ekspanzije.
Već mjesec dana živimo sami, i mogu vam reći da uživamo. Je da sad imamo više obaveza i veće odgovornosti ali ništa od toga nam nije teško. Imamo svoj mir. Djedu je u staračkom domu lijepo. Dobro se brinu o njemu i kaže da mu se tamo sviđa. Bilo mu je opet malo pozlilo pa je opet bio u bolnici ali sada je bolje, čak je bolje nego što je bio kada je otišao u dom. Baka živi malo kod jedne kćeri malo kod druge, i njoj je lijepo. Svaki vikend dođe k nama da vidi djecu i prespava jednu noć tu. Eto...ispalo je najbolje moguće za sve nas!
Ajmo sad malo o meni hehe...Moj novi posao! Oni prijevodi o kojima sam pisala. E tu je ekspanzija u petoj brzini! Krenuli smo lagano sa par sitnih prijevoda. Zatim smo se jedan dan našli da dogovorimo sve detalje. Dogovorili smo razne poslove, ne samo prijevodi. Posla ima preko glave i ja mu toliko toga mogu obaviti. U jednom postu sam pisala kako nemam nikakve struke pošto sam završila gimnaziju, i to je tako, ali imam ja nekih znanja koje sam sama stekla i koje sada konačno u potpunosti mogu koristiti. Uživam u poslu, uopće nemam dojam kao da radim. To je ono o čemu je Ana pričala...kada radiš ono što voliš nemaš osjećaj da radiš. Sada to tek shvaćam! Moj šef je samnom oduševljen. Svaki dan mi govori koliko sam pametna i inteligentna i svaki dan se čudi koliko toga znam i koliko toga mogu napraviti. Ja sebe i inače smatram inteligentom osobom, ali kada ti to drugi počnu govoriti i potvrđivati i to još svaki dan, to je poseban osjećaj, neopisiv. Taj čovjek me toliko poštuje i cijeni da točno ne mogu vjerovati da postoje tako dobri poslodavci. Do sada, kad bi povremeno obavljala tako neke poslove mi je uvijek bila važna zarada. Ali sada, sa ovim čovjekom mi to nekako uopće nije bitno, radim to jer mi se sviđa. I moram li ovdje reći da je zarada izvrsna, i ne samo to nego i raste i rasti će još i više. Stalno mi ponavlja kako ima hrpu posla za mene, kako će mi kad krene jedan veći projekt povisiti moju cijenu (on je odlučio da će mi dignuti cijenu!). Ja naprosto ne mogu vjerovat! Ne mogu vam opisati koliko sam zahvalna na ovom poslu i na ovom čovjeku! Kome ne bi bio užitak raditi za ovakvog poslodavca! Ta njegova dobrota i njeovo poštenje me tjeraju da budem još bolja, da se još više potrudim. Kako je krenulo čeka me odlična karijera, i to mi nagovještava.
Mislim da sam u jednom postu pisala kako mi planiramo emigrirati u Ameriku ili Kanadu. Zbog nekih prepreka to nije bilo moguće, ali od druge polovine slijedeće godine neće više biti niti jedne prepreke i onda krećemo u akciju! Jučer su krenule opet prijave za lutriju za Zelenu kartu za SAD i naravno da smo se opet prijavili. Izvlačenje je u 5. mjesecu iduće godine pa ćemo vidjeti dalje. Ako opet ne budemo izvučeni nema veze, onda gledamo za Kanadu.
Svom šefu sam naravno rekla kako planiramo iduće godine pokrenuti proces odlaska, čisto da čovjek bude upućen i da si zna planirati. Svako malo me pita pa zašto baš morate u Kanadu, pa znate li vi koji bi mi posao mogli pokrenuti... Ajme, osjećam se kao Eruojackpot hahahaha.
A kad sam već spomenula Eruojackpot...ajmo malo o toj temi. Već godinama imam snažnu želju osvojiti Eurojackpot (tko to ne želi hahahahaha), baš onako snažnu želju! Konstantno sam sanjarila o tome što bih sve radila kada bi ga osvojila, kako bi živjeli...Godinama me ta želja baš onako držala. A sada...ne mogu vjerovati da to osjećam...ali sada nekako mi to više nije bitno. Nekako si razmišljam: Kada bi sada dobila te novce onda sigurno više nebi radila, a onda moj šef gubi mene kao radnika, i to mi se ne sviđa, jer želim raditi za njega, pomoći koliko god mogu. Čudan neki osjećaj...nikad nisam mislila da ću se tako osjećati. Eto što ti napravi buđenje, visoka vibracija...potpuno te preokrene, na dobro naravno!
Ali to nije sve! I suprugu se otvaraju vrata. Ima prilika otići van (unutar EU) raditi i to preko firme u kojoj i ovdje radi. Tamo bi mu plaća bila četverostruko veća (4x veća!). Je da će nam biti ružno razdvojenima, ali na taj način možemo uštediti dosta novaca za emigraciju! Što znači da nebi za to morali dizati kredit kao što smo planirali. Nije li to super!
I još jedna onako usputna manifestacija za kraj ovog posta. Do nedavno sam svaki dan morala sjediti sa djecom i pisati s njima zadaće (oni su sada 2. i 3. razred osnovne). Nije mi se to sviđalo jer sam ih htjela naučiti da budu samostalni i da znaju sami pisati zadaću. U jednom trenutku sam shvatila kako se previše opterećujem s time, prihvatila da je to tako i otpustila. Jednostavno sam si rekla: Ok, tako je kako je. Nema veze. Pomagat ću im sada, pa kad malo porastu već će znati sami pisati zadaću. I šta se onda desilo? Nije prošlo dan/dva od te misli i moja djeca sada sama pišu zadaću! Sve naprave sami, jedino ako nešto baš nikako ne razumiju onda me pitaju za pomoć. Ja ne mogu vjerovat! A još neki dan nisu znali ništa sami u vezi zadaće hahaha. Sada mi još i znaju reći: Odi ti tamo, ne moraš biti tu, mi to znamo sve sami. Wow!
Baš sam se raspisala...Ali tako je to kada te uhvati ekspanzija, toliko toga se u tako kratkom vremenu izdogađa. Ne prođe dan a da ne kažem: Wow! Ne mogu vjerovat! HVALA!!!
Nema komentara:
Objavi komentar