Priznanje

Mislim da je bitno s vremena na vrijeme preispitati samoga sebe. To sam nedavno i učinila. Kao što sam vam pisala u prošlom postu, ja trenutno živim u Vortexu. Ali da li to znači i da su svi moji snovi sada ispunjeni? Naravno da ne! I kada nam se jedni snovi ispune mi opet imamo nove snove, nove želje. To i jest smisao života! Da se vratim na temu...kopkala me jedna stvar i to me dovelo do toga da preispitam sebe. Već i univerzum zna da imam super posao sada, međutim primjetila sam da mi se preko vikenda (kada sam slobodna) ponekad zna javiti osjećaj da mi se ne da raditi. I tu sam se zapitala: Da li je ovo posao koji ja želim raditi? Da li je to posao ili poziv? Došla sam do spoznaje da je to ipak samo posao. Naime sjetila sam se kako je Ana rekla u više navrata nešto tipa "Kada radite ono što volite onda ne radite ni jednog dana!" i "Znate da volite ono što radite kada jedva čekate da se ujutro probudite kako bi to radili!" i još ono najbitnije "Da dobijete na lutriji, što biste radili?" I sjetim se kako sam u jednom postu napisala da me strah igrati Loto da slučajno ne bi dobila jer onda možda nebi više htjela raditi taj posao. I tu su mi se upalile lampice! To ne znači da ću sada dati otkaz, ne! Meni se i dalje sviđa taj posao i radit ću to dokle god se u tome budem osjećala ugodno.
Ali nije to sve...mislim i da sam konačno shvatila, i priznala sebi, što je to što ja uistinu želim raditi i što bi radila da imam sav novac ovoga svijeta. A To je...pisanje! Ja sam pisac u duši! Pa zaboga miloga pišem ovaj blog iako ne dobivam lipe za to! Pišem zato što mi se to sviđa i ispunjava me. Isto tako sam primjetila da kada gledam neki film u kojem se pojavljuje neki pisac da se toj osobi divim i mislim si... i ja bi tako. I onda shvatim, pa ja to već radim hahaha. Sad ozbiljno, zaista vjerujem da je to ono što želim raditi. Ne samo blog, vjerujem i da ću knjige pisati, ideja imam nekoliko. Jednu sam čak prije par mjeseci i počela. Nije mi čak ni bitno hoće li to što pišem ikada biti objavljeno, samo mi je bitno da ono što mi je na umu pretočim u tekst. Ima i jedan prigodan citat koji sam prije nekoliko mjeseci čula u seriji "Zločinački umovi" i tek sam nedavno uspjela naći tko je to rekao, a glasi ovako:
         "Better to write for yourself and have no public than write for the public and have no self." Cyril Connolly, pisac
U prijevodu ovo znači: Bolje pisati za sebe i nemati publiku nego pisati za publiku i nemati sebe.
Ovaj citat me toliko oduševio zato što potpuno rezonira samnom.

Zašto vam ovo sve pišem? Želim da shvatite da je bitno biti iskren prema sebi. Tako se jedino može doći do spoznaja o tome tko uistinu jesmo. Mogla sam se ja zavaravati i praviti kako je ovaj posao koji radim moj posao iz snova. Ali što bi dobila time? Da li mi to služi? Ne služi mi nikako! Puno mi je lijepše sada kada znam na čemu sam sama sa sobom! Zato želim i vama da budete potpuno iskreni prema sebi. To vam može donjeti samo dobroga. :-)