Polako uviđam kako se mijenjam, u kojem smjeru idem. Kako? Po mojim reakcijama na situacije i dešavanja. Ovo mi otvara oči i osjećam se dobro. Evo i nedavnih događanja...
Zadnjih mjesec dva nas sustiže sve ono što smo znali da će doći, što smo si u biti sami iskreirali. I kako to obično ide, kako se ono kaže, "vrag na hrpu sere". Naime imali smo dosta novčanih izdataka zadnja dva mjeseca, i to trenutno još uvijek traje. Dobra stvar je bila što je suprug dobio povišicu na poslu ali s povišicom su krenuli i troškovi. Prvo je suprugov djed imao moždani udar i završio u bolnici. Pa da krenemo odma s tom situacijom. Prije bi se vjerovatno drugačije nosili s tom situacijom ali sada je drugačije (govorim mi jer kako se ja mijenjam tako vidim da povlačim i supruga za sobom iako on toga nije svjestan hehe). Znači čim se to desilo ja sam odmah znala da će sve biti u redu. Nisam imala negativne misli niti u jednoj sekundi, uvjeravala sam druge kako će sve biti u redu, kako će se on brzo oporaviti i sve će biti po starom. Moram tu naglasiti kako je suprugova baka (znači žena njegovog djeda) non stop kukala...pa joj što ću, pa šta će biti, pa kako će biti...Ja stvarno ne volim kukanje, nikad osobno nisam kukala i ne mogu razumjeti kukanje. Tako da kad bi ona počela s tim ja bi ili se maknula ili joj rekla da se smiri i da će biti kako bude. Suprug je u tim trenutcima dijelio moje mišljenje. Znači mi smo bili uvjereni da će sve biti u redu. I da sad tu ne duljim evo sve je zaista u redu. Djed se oporavio jaaako brzo i sada je opet onakav kakav je i bio prije moždanog udara. E sad druga stvar...Kad je djed završio u bolnici morali smo napraviti neke preinake po kući što je naravno koštalo. Mi živimo u istoj kući da suprugovim djedom i bakom, znači ja, suprug i naše dvoje djece i njegovi baka i djed. Mi smo na katu kuće imali svoju dnevnu sobu i spavaću (u kojoj su i djeca do nedavno spavala skupa sa nama) i treća soba na katu je bila od djeda. Već jako dugo smo htjeli preseliti djeda dolje baki kako bi od njegove sobe napravili dječju sobu međutim nije baš išlo jer se baka protivila (baka i djed se baš i ne vole...) pa stoga nismo htjeli forsirati. Kada je djed imao moždani morali smo ga preseliti dole jer nije imalo smisla da se čovjek u takvom stanju penje gore. U toj situaciji je baka morala prihvatiti činjenicu da će on spavati dolje gdje i ona. Pošto njih dvoje već jaaaaako dugo ne spavaju u istoj sobi odlučili smo pregraditi tu njezinu sobu po pola knauf pločama. A kako smo sada preselili djeda dolje odlučili smo odmah od njegove sobe napraviti dječju sobu. To sve smo napravili u roku od dva tjedna jer je suprug uzeo godišnji kako bi to sve napravili. Ovo sve skupa nas je dosta koštalo, tu je odmah otišlo više od pola plaće. Ali ono najbitnije ovdje je da se mi nismo grizli zbog toga što smo potrošili sada odmah pola plaće, nismo kukali joj od čega ćemo živjeti do kraja mjeseca, nismo se zamarali s time hoćemo li imati dosta novace....NE! Mi smo bili sretni što smo to sve napravili, divili smo se tome što smo napravili nas dvoje sami svojim rukama, bili smo ponosni na sebe. Planirali smo dalje što još trebamo prikupiti, što još trebamo napraviti. U tom periodu su i djeca išla na izlete sa školom pošto je kraj godine, što je naravno isto koštalo. I opet nismo se zbog toga zamarali niti im branili da idu. Platili smo im izlete, išli su na sve i jedan izlet. Jer ja sam uvijek za da djeca idu da vide sve što mogu. I ja sam išla na sve moguće izlete dok sam išla u školu i bilo mi je super!
E onda kratko nakon ovih izdataka su nam prijatelji dobili dijete i dan poslije i kumovi. Što znači da nas čeka dvoje babinja ( i to sad u ovom mjesecu). Također ću krajem ovog mjeseca biti krizmana kuma, što je također izdatak. Ali mi se nismo pokolebali zbog toga, bili smo sretni zbog rođenja ovih bebica, ja sam sretna što ću biti kuma, ovo je prvi put da ću ikome biti kuma, meni je to velika čast!
Idemo dalje...u tome svemu nam se i auto počeo kvariti. Sve što smo odlagali godinama nas je sada zadesilo. Dugo smo bili svjesni što sve na autu treba popraviti, promjeniti ali smo to uvijek odgađali jer je uvijek nešto drugo bilo preće. I narano, kad tad te to sve sustigne, ne možeš vječno odgađati. I nas je to sve naravno sve sad "baš kad ne treba" sustiglo. Zašto sam ovo stavila pod navodnike? Zato što bi većina ljudi ovdje počela živčanit, kukati, raspadati se, pa kud baš sad itd. Tako bi i mi prije reagirali. Ali kako smo sad reagirali? Rekli smo super...konačno će se i to riješiti! Stvarno nam je bilo drago da se to desilo da konačno možemo srediti što već dugo planiramo. Moram napomenut da ovo nije bilo jeftino...opet je otišlo pola plaće, ali nema veze, sada se barem osjećamo puuuno sigurnije u autu. Ovdje sam najviše primjetila koliko se i moj suprug promjenio. Zvali su ga prijatelji i kad im je rekao kako mu je na auto otišlo to i to svi redom su počeli kukati pa joooj pa kako ti se to desilo, pa joj ovo joj ono. A on im je na to odgovarao: pa šta? Pa baš dobro da se to desilo da to konačno sredim.
Ajme baš sam se raspisala...ali sad gad pogledam na sve ovo što nam se izdešavalo u zadnja dva mjeseca osjećam se odlično! Jer sam shvatila koliko sam se promjenila. Shvatila sam to po našim reakcijama! Kako se ono kaže "Svako zlo za neko dobro"... i to je stvarno tako, što se vdi iz ovog mog primjera. Mogla bi sad tu još nabrajat primjere ali to bi stvarno bilo previše, post bi bio predugačak. Samo ću još napomenuti kako sam primjetila kako sada potpuno drugačije, smirenije reagiram na stvari koje mi se ne sviđaju. Znači ako naiđem na nekakve negativnosti ili konflikte prvo pokušam to riješiti na miran način a ako vidim da ne ide odna biram onaj najlakši put, jednostavno se maknem, okrenem se i odem, mjenjam fokus, ne razmišljam o tome. I ovo mi savršeno funkcionira.
Reakcija je bitna! Po svojim reakcijama znamo kojim putem idemo i dali se mijenjamo. Ja se mijenjam i toliko sam sretna zbog toga i toliko sam ponosna na sebe! Život je puno ljepši kad nisi opterećen glupostima! I opet se sve riješi, i riješi se na puno lakši način.
Nema komentara:
Objavi komentar