Uživanje u putovanju

 Pozdrav dragi ljudi. Već neko vrijeme nisam ništa pisala ali ne zato što nemam što nego nemam kada. Ljeto je počelo, škola je završila i sada sam jednostavno okupirana klincima te ne stignem ni otvoriti laptop a kamoli štogod napisati. A preko mobitela mi se iskreno neda tipkati. Evo večeras uhvatih malo vremena, klinci spavaju, muž u noćnoj a ja sama, pa rekoh da napišem koju pametnu hehe.

Mi svi težimo velikim manifestacijama i ostvarenju najvećih želja i snova, što je normalno, ali treba i uživati u ovim malim slatkim manifestacijama, znakovima i trenutcima. Svemir nas obasipa darovima svaki dan, na nama je da ih primjetimo.
Često se uhvatim kako razmišljam upravo o tim malim manifestacijama. Često ih ni ne primjetim taj čas kada se dogode nego mi tek poslije klikne, ali kada klikne izmami mi osmjeh na lice. Trudim se da ih pronađem što više u svakom danu, mislim one su tu samo ih pokušavam što više primjetiti. To je moj način uživanja u putovanju. Te male manifestacije me baš čine sretnom. Evo par nedavnih primjera:
Pomislim na dobru prijateljicu s kojom se nisam dugo čula, ona mi se nakon par dana javi. Onda kad god sjednem u auto i upalim radio počne svirati neka ljubavna pjesma. Imam sada i ja semafor kao i Ana koji mi je uvijek kad prolazim zelen (ako kojim slučajem i nije zeleno ja se obavezno zahvalim kao da je zeleno i što se desi...ne moram dugo čekati). Pa onda znakovi...prvo što mi pada na pamet je još jedno bijelo pero od anđela...

Zatim brojevi koje i dalje viđam, pogotovo kad pogledam na sat (konačno sam pronašla i mjesto gdje mogu protumačiti što znače što me isto tako dovelo do jedne ideje koju ću nadam se ostvariti čim budem imala više slobodnog vremena, a to će biti na jesen). A trenutci...moji najljepši trenutci su kada se zagledam u oblake ili navečer prije nego što legnem u krevet pogledam u zvijezde, tada meni vrijeme stane. Još od malena sam voljela promatrati nebo, uvijek me to fasciniralo pa tako i dan danas.

Isto tako bi ovdje htjela spomenuti još jednu stvar koju odnedavno primjećujem. Naime kad god pripremim malo posebniji ručak ili večeru i kad vidim svog muža i djecu kako jedu mene preplavi tolika ljubav i zahvalnost da bi mogla zaplakati od sreće. Nevjerovatan osjećaj! To mi se prije nije događalo.

Ovo su sve "sitnice" i "male" kreacije ali ja stvarno uživam u njima. Zabavne su i pokazuju nam u kojem smjeru idemo i kakva nam je vibracija. Sreća je u malim stvarima <3