Čudo jedno kako se zahvalnost može vrlo brzo uvježbati. Ja sam prije bila osoba koja je sve uzimala zdravo za gotovo. Mislim, zahvalila bi se ja nekome kada bi mi nešto dao, pomogao mi itd. ali nikada se nisam zahvaljivala svemiru za sve što već imam. Sada je to potpuno drugačije. Stvorila sam si takvu naviku zahvaljivanja da sada nema šanse da zaspem bez da se prvo zahvalim na onome što imam gdje su na prvom mjestu svaku večer moj suprug i naša djeca.
Vježba koja je meni najviše pomogla je slijedeća: Navečer kad legnete u krevet zamislite da ćete se probuditi samo s onim na čemu ćete se zahvaliti. Mene je ova vježba potpuno promjenila. Sada stvarno shvaćam što sve imam u životu, imam sve što mi treba - zdravlje, ljubav, obitelj, krov nad glavom, dovoljno novca za sve osnovne potrebe i još milijun sitnica koje su nekome luksuz. Tako da stvarno je jako korisno osvijestiti što sve imamo u životu. Neki ljudi bi sve dali da imaju barem nešto od toga. Evo odmah sam se sjetila još jedne vježbe koju sam radila: Zamislite da ste beskućnik, sami bez ikoga, godinama spavate vani na betonu, jedete iz smeća itd. I dođe vam netko i pokloni vam sve ono što sada imate. Zamislite sebe kako ulazite u svoju kuću/stan (s kojim dobivate i sve one koji žive tu sa vama). Kako se osjećate?
Isto tako sam se sada počela zahvaljivati čim otvorim oči ujutro, što donedavno nisam radila jer mi je bilo "teško" izdvojiti tu jednu jedinu minutu. Ali sad kao da sam progledala. Koliko je ljepše probuditi se s mislima zahvalnosti, ono biti zahvalan što si se uopće probudio, što možeš pogledati kroz prozor jer imaš vid itd. Sada su mi svako jutro misli upravo ovakve i osjećam se odlično!
Nema komentara:
Objavi komentar