Jutros je moja kćer (8 godina) otišla sa školom na izlet u Slavonski Brod. Dogovorile smo se da mi pošalje poruku kad stigne tamo i poslije kad budu išli kući (to bi trebalo biti navečer) da mi se javi kad bude blizu Siska (živimo u okolici Siska).
Nakon što sam otpratila kćer na izlet i sina u školu moj dan je započeo normalno kao i svaki: kava i uz nju Facebook. I listam ja tako po Facu kad vidim Nadinu objavu koja kaže: "Sada
odlucite da ce ovo biti dan kada cete se smijati puno, cesto i od srca.
Sada odlucite kako ce ovo biti jedan vrlo zabavan dan. I drzite fokus
na tome 17 sekundi. Pa mi javite veceras sto se dogodilo..." . I reko ajde idem probat. Samo sam ja držala fokus jednu minutu za svaki slučaj (mjerila sam vrijeme štopericom...hahaha). I nije prošlo ni 10 minuta kad zove mene moja kćer i kaže: Mama mi smo u Sisku. Ja ju pitam kako ste u Sisku pa tek ste stigli? ...i uglavnom sad da ne prepričavam cijeli razgovor tu sam se od srca nasmijala kako se tako zbunila. Poslije toga sam razgovarala sa sestričnom gdje smo se u 5 minuta uspjele nasmijati (više ne znam ni zbog čega, ali to nije ni bitno). Bitno je da mi je upravo to dokaz, to je manifestacija. I uvjerena sam da ću se do kraja dana još jako puno smijati.
Nema komentara:
Objavi komentar