Prošlost vs. sadašnjost

Moj život nije uvijek bio bajan, on to tek postaje. Ovdje ću se fokusirati ponajviše na moj brak, jer je on najbitinija stavka i tu su se desile ogromne promjene.
Ja sam bila vrlo mlada kad sam se udala i postala majka. Ali to sam tako željela. Suprug i ja smo bili 3 godine zajedno prije nego smo se vjenčali i dobili djecu. To je bila ljubav! Svaki dan smo bili skupa, nismo mogli jedno bez drugoga. Kada se rodilo naše prvo dijete tu su stvari krenule nizbrdo. Suprug je počeo puno piti i pretežno ga nije bilo kod kuće. Došlo je i drugo dijete ali stvari su i dalje išle nizbrdo. On je sve više i više pio a ja sam se sve više i više zbog toga živcirala. Stalno smo se zbog toga svađali, stalno su bili neki problemi, dolazilo je i do fizičkog nasilja. To je trajalo 5 godina. Većina se tu pita zašto sam ja to trpila i zašto sam ostala s njim. Zato što sam ga voljela, zato što sam u dubini duše znala da on nije takav čovjek, da to alkohol radi. Nadala sam se da će se promijenit, da će opet biti onaj stari. Ali nada u to da će se ON promijenit nije bila dovoljna. JA sam ta koja se trebala promijeniti da bi se i on promjenio. Tu činjenicu sam tek sada spoznala, a tada sam sve radila nesvjesno. Nakon 5 godina takvog života mi je bilo dosta. Jedne večeri mi je napravio scenu (pijan) i počeo se naguravati samnom. To je bila kap koja je prelila čašu. Tu večer kad je konačno zaspao ja sam bila budna i razmišljala dali da sad nešto drastično poduzmem ili nastavim živjeti tako. Odlučila sam poduzeti nešto iako nisam imala pojma kuda će me to odvesti. Ali znate šta, bilo mi je svejedno. Bilo mi je svega dosta i jednostavno sam se predala i rekla neka bude kako god bude. U sred noći sam spakirala sebe i djecu i otišla s njima u policiju i prijavila supruga za nasilje i otišla u sigurnu kuću. Nema riječi koje bi opisali moje osjećaje tada. Ni sama ne znam kako sam se osjećala. Toliko zbunjena, nisam znala što će biti, kako se osjećam, što misliti. Odmah ujutro je policija pokupila supruga i u podne smo već oboje bili na sudu. Kad sam ga vidjela na sudu osjećaji su mi još više podivljali. Vidjela sam mu u očima koliko mu je žao, a opet s druge strane sam znala što mi je sve priuštio u tih 5 godina. Došli smo pred sudca gdje je suprug sve priznao i stvarno se pokajao. Sudac mu je dao da bira ili će ići na lijećenje od alkoholizma ili će ići u zatvor. Imao je 7 dana da odluči. Narednih 5 dana se nismo ni vidjeli ni čuli. Ja sam iz sigurne kuće otišla kod mojih i tamo sam bila. Nakon 5 dana smo se slučajno sreli i on je htio razgovarati. Pristala sam ali nije tu bilo puno razgovora i pregovora. Jasno sam mu dala do znanja da sam mora odlučiti što želi, zatvor ili liječenje. Ja sam znala što ja želim. Ja sam odlučila da ako izabere zatvor podnosim zahtjev za razvod a ako izabere liječenje dat ću mu još jednu šansu. Naravno to mu nisam rekla nego sam ga pustila da prvo kaže što je izabrao. Rekao mi je da je izabrao liječenje. I tu su stvari krenule na bolje. Mjesec i pol je bio na liječenju i od tad je drugi čovjek. Bolji je nego što sam ikad mogla zamisliti. Njegovo ponašanje me iz dana u dan iznenađuje. Znala sam prije zamišljati kako bi to bilo kad on ne bi pio. Ali ova sad starnost je toliko bolje od moje mašte.
Dok je suprug još pio ja sam pogledala dokumentarac "Tajna" i tada sam u jednu bilježnicu napisala kako ja zamišljam svoj savršeni život. Tu sam opisala kako bi po mome izgledao naš sretan brak. Tek sam nedavno shvatila da ja upravo sad već 2 i pol godine živim upravo u takvom braku, još je i bolje.
Sada kada malo bolje razumijem zakon privlačenja shvaćam kako se to sve dogodilo. Sada shvaćam da sam ja odgovorna za sve što mi se događalo jer sam ja ta koja je konstantno bila ljuta, živčana, neraspoložena i takve sam stvari i događaje privlačila. Kada sam sama sebi rekla da je dosta, da ne želim više tako živjeti, da se predajem pa šta bude bude, tada sam izašla iz svoje zone komfora i učinila nešto hrabro iako nisam znala što me to čeka, ali bilo mi je svejedno što me čeka. Samo sam se prepustila i tu su se stvari počele mijenjati i to drastično. Prestala sam biti ljuta i živčana, postala sam mirna, zadovoljna, sretna, ponosna i takve stvari sam privlačila, takav brak sam manifestirala. I to se sve odigralo vrlo brzo. Ja sada mogu reći da ja imam savršen brak (za mene savršen), imam supruga o kojem sam sanjala. Ja svaku večer kad legnem u krevet sam toliko zahvalna za tu ljubav koju ja osjećam prema njemu. Ja njemu sada ne mogu naći ni jednu manu, što u biti znači da sada konačno volim sebe. To sam shvatila zahvaljujući Ani i njezinim videima, a najviše mi je ovaj video otvorio oči i pomogao da shvatim.