Spoznala sam nešto novo o sebi

Jučer sam kao i svaki dan djeci pomagala sa zadaćom. Kćer je imala zadaću iz vjeronauka i pitanja na koja je trebala odgovoriti su bila - što njeni roditelji čine za nju i što ona čini za svoje roditelje. Njeni odgovori su na oba pitanja bili - ništa! I to je onako bahato odgovorila...Tu sam ja pomislila: Bože kako je moje dijete nezahvalno. I onda sam se pitala zašto je to tako i shvatila sam da sam JA za to kriva, JA sam je tako odgojila, JA sam joj davala primjer. I ta me spoznaja jako zabolila. Zatim sam išla malo dublje analizirati sebe, i pitala sam se zašto sam ja takva, zbog čega se ponašam kako se ponašam. Shvatila sam da me negdje nešto koči, da nisam ono tko jesam, odnosno da se ne ponašam u skladu s tim tko jesam. Tajim od drugih tko sam a pogotovo tajim od supruga tko sam zaista. Moj suprug nema pojma šta ja čitam, šta ja gledam. A zašto? I tu sam si sama odgovorila...Zato što me brine što će on o tome misliti? Kako će on na to reagirati? Hoće li mi se smijati? Reći mi da kakve ja to gluposti gledam? Uvidjela sam kako sama sebe kočim, kako sama svoja uvjerenja pobijam time što razmišljam što će mi on reći. I onda sam se još sjetila 100 situacija kada sam isto tako razmišljala, znači uvijek prije nego što bi nešto napravila sam se prvo pitala što će on reći, ili bi mu rekla što želim napraviti i kad bi mi on rekao nemoj to napraviti, nemoj se sramotiti, ja to onda nebi napravila. A zašto? Kud me to vodi? Nikuda!! Nikuda!! To je ono što me drži na mjestu. Ja sama sebe držim na mjestu! I sada sam odlučila da ću to promjeniti! Ne znam hoću li uspijeti i kada ću uspjeti ali ću se potruditi. Skupit ću hrabrost i pokušat ću mu pokazat tko sam pa kud puklo da puklo!
Eto, sad sam to i javno rekla i sada ću pokušat promijenit sama sebe, pokušat ću riješiti te svoje otpore, strahove, brige pa da vidim kud će me to odvesti.

Novosti i obavijesti

Web stranice više nema. Pošto nije bilo aktivnosti ugasila sam je jer sam web prostor plaćala, tako da jednostavno nisam produžila pretplatu.

Također bacite oko na ažurirani post o novostima.

Zahvalnost

Čudo jedno kako se zahvalnost može vrlo brzo uvježbati. Ja sam prije bila osoba koja je sve uzimala zdravo za gotovo. Mislim, zahvalila bi se ja nekome kada bi mi nešto dao, pomogao mi itd. ali nikada se nisam zahvaljivala svemiru za sve što već imam. Sada je to potpuno drugačije. Stvorila sam si takvu naviku zahvaljivanja da sada nema šanse da zaspem bez da se prvo zahvalim na onome što imam gdje su na prvom mjestu svaku večer moj suprug i naša djeca.
Vježba koja je meni najviše pomogla je slijedeća: Navečer kad legnete u krevet zamislite da ćete se probuditi samo s onim na čemu ćete se zahvaliti. Mene je ova vježba potpuno promjenila. Sada stvarno shvaćam što sve imam u životu, imam sve što mi treba - zdravlje, ljubav, obitelj, krov nad glavom, dovoljno novca za sve osnovne potrebe i još milijun sitnica koje su nekome luksuz. Tako da stvarno je jako korisno osvijestiti što sve imamo u životu. Neki ljudi bi sve dali da imaju barem nešto od toga. Evo odmah sam se sjetila još jedne vježbe koju sam radila: Zamislite da ste beskućnik, sami bez ikoga, godinama spavate vani na betonu, jedete iz smeća itd. I dođe vam netko i pokloni vam sve ono što sada imate. Zamislite sebe kako ulazite u svoju kuću/stan (s kojim dobivate i sve one koji žive tu sa vama). Kako se osjećate?
Isto tako sam se sada počela zahvaljivati čim otvorim oči ujutro, što donedavno nisam radila jer mi je bilo "teško" izdvojiti tu jednu jedinu minutu. Ali sad kao da sam progledala. Koliko je ljepše probuditi se s mislima zahvalnosti, ono biti zahvalan što si se uopće probudio, što možeš pogledati kroz prozor jer imaš vid itd. Sada su mi svako jutro misli upravo ovakve i osjećam se odlično!

Voooorteeeex!!!

Prvo da objasnim neke stvari da bi mogli shvatiti koliko ovo meni znači!
Naime već jaaaako dugo imam želju dobiti Eurojackpot. Dosad mi sam par puta osvojila neke manje iznose ali to nije još to što želim. Isto tako već jaaaako dugo viđam duple i troduple brojeve svud oko sebe a pogotovo kad pogledam na sat. To je recimo tipa 11:11, 14:14 pa onda i recimo 12:21 ili 21:12 tipa toga, ili dok nešto čitam gledam vidim ne znam 777 ili 333 nebitno ali uvijek se tako ponavljaju. Već sam bila i navikla na to i samo bi se nasmijala kada vidim tako nešto. Onda sam jednog dana odlučila da želim saznati što to znači, to se ne dešava slučajno, svemir mi uporno i uporno šalje neku poruku. I onda sam odlučila malo bolje obratiti pažnju na te brojeve i počela sam zapisivati one brojeve koji su me se posebno dojmili, one zbog kojih padnem na dupe kad ih vidim. I tako sam krenula. Neki od tih brojeva su bili recimo sat+minute+postotak baterije na mobitelu, neke sam vidjela u oblacima, i evo upravo maloprije sam vidjela zadnja dva broja. To će biti moja dobitna kombinacija za Eurojackpot! Danas ću dobiti neku lovu i odmah uplatiti Eurojackpot! Ajme jedva čekam petak da vidim što će se dogoditi!! Ajme, tako sam uzbuđena!! Kada sam vidjela ta zadnja dva broja suze su mi krenule!
Isto tako sam prije nekih pola sata zamišljala svoju besplatnu novu kutnu garnituru! Želim kutnu garnituru i želim je dobiti besplatno. I sada me baš zanima kako će se to posložiti jer nemam nikakvu ideju o tome kako bi je mogla dobiti. Ali upravo to mi je i zanimljivo, čekati da vidim kako će se izmanifestirati. Sada ću svaki dan isčekivati kamion koji mi ju dovozi. :-D

Tko sam ja?

Upravo sam shvatila tko sam ja! Po što sam došla? Što želim od života? Čemu težim? Sve sam to shvatila u 12 minuta zahvaljujući ovoj meditaciji! Prije toga nisam znala...nisam znala koja je moja strast, što ja to želim, nisam imala pojma i moram priznati to me pomalo mučilo. Ono zašto sam ja tu? Što želim raditi? Stvarno nisam si mogla dati neki smisleni odgovor. Jer razmišljala sam na potpuno krivi način, mislila sam o tome kako u biti ne znam što bi radila (u smislu posla) pošto nisam završila strukovnu školu nego gimnaziju, nemam nikakav zanat. Mislila sam kako mi je bitno imati novac, težila sam tome da si privučem što više novca. Ali sad sam shvatila da to sve nije ono čemu moja duša teži...ona teži sasvim drugim iskustvima...i što je najbolje već sam na pola puta, već pola toga imam upravo sada gdje jesam. Sada znam tko sam! Stvarno od srca preporučujem ovu meditaciju!

Prošlost vs. sadašnjost

Moj život nije uvijek bio bajan, on to tek postaje. Ovdje ću se fokusirati ponajviše na moj brak, jer je on najbitinija stavka i tu su se desile ogromne promjene.
Ja sam bila vrlo mlada kad sam se udala i postala majka. Ali to sam tako željela. Suprug i ja smo bili 3 godine zajedno prije nego smo se vjenčali i dobili djecu. To je bila ljubav! Svaki dan smo bili skupa, nismo mogli jedno bez drugoga. Kada se rodilo naše prvo dijete tu su stvari krenule nizbrdo. Suprug je počeo puno piti i pretežno ga nije bilo kod kuće. Došlo je i drugo dijete ali stvari su i dalje išle nizbrdo. On je sve više i više pio a ja sam se sve više i više zbog toga živcirala. Stalno smo se zbog toga svađali, stalno su bili neki problemi, dolazilo je i do fizičkog nasilja. To je trajalo 5 godina. Većina se tu pita zašto sam ja to trpila i zašto sam ostala s njim. Zato što sam ga voljela, zato što sam u dubini duše znala da on nije takav čovjek, da to alkohol radi. Nadala sam se da će se promijenit, da će opet biti onaj stari. Ali nada u to da će se ON promijenit nije bila dovoljna. JA sam ta koja se trebala promijeniti da bi se i on promjenio. Tu činjenicu sam tek sada spoznala, a tada sam sve radila nesvjesno. Nakon 5 godina takvog života mi je bilo dosta. Jedne večeri mi je napravio scenu (pijan) i počeo se naguravati samnom. To je bila kap koja je prelila čašu. Tu večer kad je konačno zaspao ja sam bila budna i razmišljala dali da sad nešto drastično poduzmem ili nastavim živjeti tako. Odlučila sam poduzeti nešto iako nisam imala pojma kuda će me to odvesti. Ali znate šta, bilo mi je svejedno. Bilo mi je svega dosta i jednostavno sam se predala i rekla neka bude kako god bude. U sred noći sam spakirala sebe i djecu i otišla s njima u policiju i prijavila supruga za nasilje i otišla u sigurnu kuću. Nema riječi koje bi opisali moje osjećaje tada. Ni sama ne znam kako sam se osjećala. Toliko zbunjena, nisam znala što će biti, kako se osjećam, što misliti. Odmah ujutro je policija pokupila supruga i u podne smo već oboje bili na sudu. Kad sam ga vidjela na sudu osjećaji su mi još više podivljali. Vidjela sam mu u očima koliko mu je žao, a opet s druge strane sam znala što mi je sve priuštio u tih 5 godina. Došli smo pred sudca gdje je suprug sve priznao i stvarno se pokajao. Sudac mu je dao da bira ili će ići na lijećenje od alkoholizma ili će ići u zatvor. Imao je 7 dana da odluči. Narednih 5 dana se nismo ni vidjeli ni čuli. Ja sam iz sigurne kuće otišla kod mojih i tamo sam bila. Nakon 5 dana smo se slučajno sreli i on je htio razgovarati. Pristala sam ali nije tu bilo puno razgovora i pregovora. Jasno sam mu dala do znanja da sam mora odlučiti što želi, zatvor ili liječenje. Ja sam znala što ja želim. Ja sam odlučila da ako izabere zatvor podnosim zahtjev za razvod a ako izabere liječenje dat ću mu još jednu šansu. Naravno to mu nisam rekla nego sam ga pustila da prvo kaže što je izabrao. Rekao mi je da je izabrao liječenje. I tu su stvari krenule na bolje. Mjesec i pol je bio na liječenju i od tad je drugi čovjek. Bolji je nego što sam ikad mogla zamisliti. Njegovo ponašanje me iz dana u dan iznenađuje. Znala sam prije zamišljati kako bi to bilo kad on ne bi pio. Ali ova sad starnost je toliko bolje od moje mašte.
Dok je suprug još pio ja sam pogledala dokumentarac "Tajna" i tada sam u jednu bilježnicu napisala kako ja zamišljam svoj savršeni život. Tu sam opisala kako bi po mome izgledao naš sretan brak. Tek sam nedavno shvatila da ja upravo sad već 2 i pol godine živim upravo u takvom braku, još je i bolje.
Sada kada malo bolje razumijem zakon privlačenja shvaćam kako se to sve dogodilo. Sada shvaćam da sam ja odgovorna za sve što mi se događalo jer sam ja ta koja je konstantno bila ljuta, živčana, neraspoložena i takve sam stvari i događaje privlačila. Kada sam sama sebi rekla da je dosta, da ne želim više tako živjeti, da se predajem pa šta bude bude, tada sam izašla iz svoje zone komfora i učinila nešto hrabro iako nisam znala što me to čeka, ali bilo mi je svejedno što me čeka. Samo sam se prepustila i tu su se stvari počele mijenjati i to drastično. Prestala sam biti ljuta i živčana, postala sam mirna, zadovoljna, sretna, ponosna i takve stvari sam privlačila, takav brak sam manifestirala. I to se sve odigralo vrlo brzo. Ja sada mogu reći da ja imam savršen brak (za mene savršen), imam supruga o kojem sam sanjala. Ja svaku večer kad legnem u krevet sam toliko zahvalna za tu ljubav koju ja osjećam prema njemu. Ja njemu sada ne mogu naći ni jednu manu, što u biti znači da sada konačno volim sebe. To sam shvatila zahvaljujući Ani i njezinim videima, a najviše mi je ovaj video otvorio oči i pomogao da shvatim.

Malo mojih manifestacija

Jutros sam pogledala par Aninih videa i sjetila se nekih svojih manifestacija koje želim podijeliti s vama. Jer su me upravo te manifestacije naučile kako je do njih došlo. Prva o kojoj želim želim pisati je bila oko Valentinova. Moram napomenuti kako moj suprug i ja nikad nismo pridavali pažnju Valentinovu kao ni recimo danu žena, niti sam ja očekivala da mi on nešto pokloni niti je on to očekivao od mene. I sad, ove godine je Valentinovo bilo u nedjelju. Ja sam u petak ujutro nešto razmišljala kako bi bilo fora kad bi mogla napraviti američke palačinke u obliku srca i tako iznenaditi supruga. Ali ja nisam imala pojma kako to napraviti jer nisam imala ništa s čime bi to mogla izvesti da one budu u obliku srca. I tako sam pustila tu ideju i rekla sebi ma dobro nema veze, možda napravim obične okrugle američke palačinke ako mi se bude dalo. I više nisam razmišljala o tome. Sutradan, znači subota, zove mene moja sestra i kaže mi da dođem na kavu i da bi mogle skupa peći američke palačinke. Ajde reko može. Spremila sam klince i otišli smo do mojih (sestra živi s roditeljima). Pili smo kavu, zezali se, pravili palačinke...i tu se događa čudo! Izlijem ja prvu palačinku u tavu kad ono ona se počne oblikovati u srce! Wow!! Zašto je to wow? Nije to bio prvi put da kod sestre pečem američke palačinke, i pekla sam ih u istoj tavi. Znači prije su bile normalno okrugle (koliko toliko pošto je tava malo grbava) a sad odjednom u obliku srca! I tako je ovaj put sve i jedna palačinka bila u obliku srca! Uspjela sam sačuvati jednu i poklonila sam je suprugu.

Poslije toga je uslijedila manifestacija za dan žena. Opet tu napominjem kako nikad nismo pridavali tome pažnju i suprug mi nikad nije poklanjao ništa na taj dan. Tako da sam ja stvarno skroz zaboravila na taj dan. Par dana prije sam si razmišljala kako bi bilo fora kad bi mi netko poklonio Red Bull (ja sam veeeeliki obožavatelj Red Bulla). I došao je dan žena. Ja nisam imala pojma da je dan žena, potpuno sam to zaboravila. Taj dan je suprug došao iz noćne (došao je prije nego sam se ja probudila). Kada sam se digla vidjela sam na stolu veliki Red Bull sa urkasnom mašnicom. Bila sam totalno zbunjena. Nisam imala pojma ni od koga je ni zašto sam sad to dobila. To nije bilo nalik mome suprugu. Nakon što sam ispratila djecu u školu još sam pola sata sjedila i gledala u taj Red Bull razmišljajući od koga je i zašto i tek onda mi je sinulo da je dan žena i da je to od supruga poklon! Ajme kako sam bila iznenađena!

Ajmo na treću manifestaciju. Tu ću isto još jedanput napomenuti kako moj suprug nije baš bio osoba od iznenađenja. Priča ide ovako...Suprug i ja jako volimo tehnologiju, pogotovo mobitele. A i suprugov hobi je popravljanje mobitela, laptopa, kompova itd. pa tako uvijek težimo tome da imamo i isprobamo najnovije. Kada je na tržište izašao Samsung Gear VR mi smo o tome pričali kako bi to moglo biti baš fora, kako bi to htjeli isprobati ali baš i nismo imali 800 kn viška pa smo tu ideju malo zapustili. Tu još moram naglasiti kako sam ja ta koja ima Samsungov mobitel koji bi išao u taj Gear VR. Mjesec/dva kasnije smo svi redom bili bolesni, vladala je neka viroza. Prvo klinci, pa ja i na kraju suprug. E kad je njega uhvatila temperatura, bilo je to predvečer, on se nekud spremao ići. Pitala sam ga kud ide ali nije mi ništa rekao, a i ja više nisam pitala jer sam taman pripremala večeru. Mislila sam da će se kao i obično vratiti kući za 5 minuta (nigdje ne ostaje dugo). Kad ono nema njega sat vremena, pa sat i pol, pa skoro već 2 sata. Već sam se lagano počela brinuti gdje je, i taman sam ga htjela zvati da vidim dali je sve u redu kad eto ga dolazi. Ulazi on u kuću i pitam ga da gdje je tako dugo kad kaže on meni evo nosim ti poklon. Kad ono...Samsung Gear VR!! Nisam mogla vjerovati!! On je na njuškalu našao da netko prodaje to novo zapakirano i on je pod temparaturom išao u Zagreb po to!!

Eto to su neke od manifestacija koje su me se baš onako dojmile. Nisam toliko bila iznenađena tim materijalnim stvarima koliko sam bila iznenađena suprugovim gestama i namjerama. A zašto je tome tako to ću u jednom drugom postu napisati jer je to priča za sebe.

Jedan vrlo zabavan dan

Jutros je moja kćer (8 godina)  otišla sa školom na izlet u Slavonski Brod. Dogovorile smo se da mi pošalje poruku kad stigne tamo i poslije kad budu išli kući (to bi trebalo biti navečer) da mi se javi kad bude blizu Siska (živimo u okolici Siska).
Nakon što sam otpratila kćer na izlet i sina u školu moj dan je započeo normalno kao i svaki: kava i uz nju Facebook. I listam ja tako po Facu kad vidim Nadinu objavu koja kaže: "Sada odlucite da ce ovo biti dan kada cete se smijati puno, cesto i od srca. Sada odlucite kako ce ovo biti jedan vrlo zabavan dan. I drzite fokus na tome 17 sekundi. Pa mi javite veceras sto se dogodilo..." . I reko ajde idem probat. Samo sam ja držala fokus jednu minutu za svaki slučaj (mjerila sam vrijeme štopericom...hahaha). I nije prošlo ni 10 minuta kad zove mene moja kćer i kaže: Mama mi smo u Sisku. Ja ju pitam kako ste u Sisku pa tek ste stigli? ...i uglavnom sad da ne prepričavam cijeli razgovor tu sam se od srca nasmijala kako se tako zbunila. Poslije toga sam razgovarala sa sestričnom gdje smo se u 5 minuta uspjele nasmijati (više ne znam ni zbog čega, ali to nije ni bitno). Bitno je da mi je upravo to dokaz, to je manifestacija. I uvjerena sam da ću se do kraja dana još jako puno smijati.

Moj prvi post...

Zašto sam pokrenula ovaj blog?? Pa iskreno da vam kažem ne znam ni sama hehe. Jednostavno mi je došla misao: "Život na visokoj vibraciji". Neki žive na visokoj nozi a ja evo pokušavam živjeti na visokoj vibraciji. Nakon te prve misli mi je palo na pamet da bi mogla početi pisati blog jer imam toliko toga za pričati ali trenutno nemam puno osoba za razglabanje o takvim temama. Zapravo imam samo jednu osobu, moju dragu sestričnu koju znam od rođenja i s kojom sam odrasla. Ovim putem je i pozdravljam. Ali kao i svatko i ona je zauzeta svojim životom i naravno da ne možemo pričati po cijele dane pa sam eto htjela stvoriti neki prostor gdje mogu dijeliti svoje misli i svoja razmišljanja. A možda nekome i pomogne, što bi bilo stvarno super.
A sad malo o meni...
Ne želim otkriti svoje ime pa ću za sada ostati samo na nadimku koji je kao što vidite Nina. Imam 28 godina, udana sam i imam dvoje školske djece. Sa zakonom privlačnosti sam se prvi put susrela prije 4 godine (koliko me sjećanje služi), i to tako što sam nabasala na dokumentarac "Tajna" iliti na engleskom "The secret". Bila sam oduševljena dokumentarcem i htjela sam pokušati ali mi je tada to dosta teško išlo jer nisam znala točno kako. Dokumentarac je odličan za to da se upoznaš sa time, što je to i čemu služi ali ne daje nikakve detalje. I naravno pošto nisam baš znala kako i šta odustala sam. I onda prije par mjeseci sam vidjela kako sestrična čita knjigu "Traži i bit će ti dano" od Esther i Jerry Hicks - Učenje Abrahomovo i naravno i ja sam je skinula i počela čitati....ajme tu sam progledala! Knjiga je stvarno odlična! Otvorila mi je oči. Puna je detalja, točno je napisano kako, šta, zašto...I tu počinje moje divno putovanje ka životu na visokoj vibraciji. Nakon te knjige sam i pregledala sva Abrahamova videa na Youtubeu, u međuvremenu pročitala i trilogiju "Razgovori s Bogom" od Neal Donald Walscha (također odlične knjige), počela pratiti Anu i Nadu Bučević koje i dalje redovito pratim i učim od njih. Pa pomalo i Bashara pratim... Da sad ne nabrajam, svi oni govore naravno o jednom te istom, samo svatko od njih ima neki svoj način objašnjavanja i svi redom su mi fascinantni.
Samo da odmah razjasnim jednu stvar...ja sebe ne smatram učiteljem, niti imam namjeru sad tu nešto pametovat, jer ne znam ni ja još sve, tek učim, svaki dan nešto novo. Ovdje samo želim zapisivati svoja razmišljanja kako bi bolje mogla pratiti svoj napredak. Ali ukoliko tko bude voljan razgovarati o svemu tome putem komentara slobodno neka to učini. Voljna sam i pomoći koliko god budem mogla.

Eto...to je to za prvi post. A vjerovatno će odmah uslijediti i drugi sa današnjim aktualnim zbivanjima i mislima.