Živciranje, svađe, brige...

Prije sam bila osoba koja se dosta živcirala i to oko gluposti. Svašta mi je moglo dignuti tlak. Ali opet se nisam baš voljela previše svađati, nego sam uvijek tu ljutnju zadržavala u sebi dok se ne nakupi i onda kada bi pukla rekla bi sve što imam. Također sam i brinula oko svega i svačega, brinula bi oko djece, novaca, budućnosti...Dok je moj suprug recimo bio potpuna suprotnost. On nikad nije previše brinuo o budućnosti, više je bio osoba koja živi iz dana u dan i ono...nekako će već biti. Mene je to strašno živciralo, jer ja sam bila ta koja je voljela uvijek sve imati isplanirano, sve moguće scenarije.
A sada? Sada sam potpuno druga osoba. Sada se skoro pa i ne živciram više. Kažem skoro jer sada, čim me nešto naživcira, ja odmah primjetim i upale mi se alarmi i onda se brže bolje idem smiriti. Kako sam došla do toga? Pa čitanjem, proučavanjem, gledanjem videa sam jednostavno shvatila da to sve skupa zaista nema smisla. Time samo sebi štetim. Zaista dođete do trenutka kada se uhvatite da se živcirate ili brinete oko nečeg i u tom trenutku se zapitate: Zašto ja ovo sad radim? Što imam od toga? Ima li to svrhu? I tu dođete do odgovora koji vam otvori oči.
Što se tiče svađa...ovdje bi sada ponajviše govorila o svađama u braku. Naravno da u svakom braku dođe do svađe, i to je u redu, to je kontrast, poslije toga obično slijedi ekspanzija (ovdje ne govorim o onim brakovima gdje se partneri svađaju non stop zbog svake sitnice, nego govorim o onim konstruktivnim svađama). Meni je nekada zaista gušt onako lijepo i argumentirano se posvađati sa suprugom. Ali svađati se bezveze...e to mi se ne da, stvarno mi se ne da. Evo i primjer kako sam neki dan vrlo ležerno izbjegla upravo jednu takvu bezveznu svađu, sama sebe sam tu iznenadila i vrlo sam ponosna na sebe. Suprug mi je počeo nešto dobacivati, počeo je prepirati se, malo i ton povisio. Odmah sam shvatila da ta svađa nema smisla i ne vodi nikuda. Prvo sam pokušala ga izbjegavati, pustiti ga da se malo ispuše ali on me pozivao na raspravu. Tu sam stala i mirnim tonom mu rekla: Ne želim na takav način razgovarati. Kada se malo smiriš onda možemo lijepo razgovarati o tome. Okrenula sam se i otišla raditi nešto. I na tome je završilo. Dok sam ja napravila svoje što sam imala i on se fino smirio i više mu nije bilo do svađe. Sve je bilo u najboljem redu. Ponosna sam na sebe jer sam u tom trenutku ostala smirena i mudro sam reagirala (prije to tako nebi napravila nego bi se odmah upustila u tu svađu).
Još jedna stvar...Sada kada sam u društvu ljudi koji su živčani, svađaju se bespotrebno, brinu, kukaju (a svaki dan sam u takvom društvu, skoro pa cijela obitelj mi je takva, kao i vjerovatno velika većina ljudi), ja sam tu promatrač. Gledam ih i slušam kako se živciraju, svađaju i mislim si u sebi: kad bi bar shvatili kako to nema smisla...Naravno sjetim se i sebe, pa i ja sam bila takva, i onda mi dođe da se nasmijem i svojoj prijašnjoj sebi i njima sada. Zaista mi to sada već postaje smiješno o čemu ljudi sve raspravljaju i vode brigu. Prije bi se i ja priključila njima i njihovim raspravama, a sada samo sjedim i promatram ih.
Ljudi moji, ja se zaista nadam da ste se i vi kao i ja uspjeli riješiti tih okova. Kako mi je život sada drugačiji. Puuuunooo mi je lakše i lijepše kada se ne živciram i ne brinem. Ja sada zaista imam povjerenja u život, vjerujem da sam tu gdje trebam biti i da će sve biti onako kako treba biti. Ako sam ja uspjela doći do ovakvog stanja svijesti, bez previše muke, onda može svatko. Ja recimo ne meditiram svaki dan, ja meditiram svake prijestupne, kad mi se hoće, nekad češće nekad rijeđe, a pretežno rijeđe. Ne koristim baš previše neke metode tipa afirmacije ili tapkanje (EFT). Koristim ih onda kada mi se da, kada mi dođe da tako nešto odradim. Što ja to onda radim? Velikom većinom pratim svoje misli i upravljam s njima. E tu sam se malo jače potrudila. To mi se nekako čini najbitnijim. Bitno je znati što mislimo, o čemu razmišljamo, bitno je birati svoje misli, zaista! To i nije tako ni teško ni komplicirano. Možda u početku i je, ali s vremenom to postane navika. Ja sada kada mi krene negativna misao ja nju vrlo lako okrenem na pozitivnu, ili ako ne mogu to onda tražim nešto sasvim drugo o čemu ću razmišljati.
Znači: Bitno je osvjestiti svoje misli i početi upravljati njima i vježbati zahvalnost, biti zahvalan! To je po mom mišljenju dovoljno za početak i vrlo brzo donosi rezultate. Život vam postaje puno lakši.
Udri brigu na veselje! :-D

Darivajući druge darujemo sebe

U ovo sam se upravo danas uvjerila.
Naime prošli tjedan sam na njuškalo stavila da darujem udžbenike za 2. razred osnovne škole. Nisam ih htjela prodati nego baš darovati. Javila mi se žena koja živi dosta dalje od mene i pitala dali bi joj ih htjela poslati. Naravno da sam pristala. Paket sam slala tiskom i kada se šalje mora se napisati vrijednost paketa. Ja sam onako bezveze napisala da vrijede 300 kn. Bila sam toliko sretna što poklanjam knjige, onako zaista dubinski sretna, oči su mi bile pune suza. Žena se meni od srca zahvaljuje za knjige a ja si u sebi mislim "Hvala vama što ih uzimate" . Zaista se ne mogu sjetiti kada sam zadnji put nešto istinski od srca darovala nekome bez da sam očekivala nešto zauzvrat. Divan osjećaj!
I što se onda desilo...Probudi me danas poziv od jedne službe za dostavu. Pitaju me dali sam kod kuće da imaju dostavu za mene. Kažem da jesam onako sva u čudu jer nisam ništa naručila. Nakon par minuta eto njih nose mi kuvertu sa poklon karticom Zagrebačke banke od Optime. (Samo da objasnim...Prije par mjeseci smo uzeli od Optime telefon i internet. I kao novi korisnik sam od njih dobila poklon karticu sa 200 kn, 200 kn zato što sam uzela 2 usluge. To se dobije samo jednom...) Kada sam otvorila kuvertu vidim poklon karticu sa iznosom od 300 kn! Wow! Totalno sam iznenađena! Mora da su mi zabunom poslali ponovo ali su baš potrefili i vrijeme i iznos! Još uvijek ne mogu vjerovati!

Budite uporni

Napravila sam screenshot ove Nadine objave. To je objavila 21.06.2016. Zašto mi je to toliko bitno? Zato što ima veze sa mojom najvećom željom...

Već godinama (Da! Godinama!) imam jednu želju. I već godinama vizualiziram manifestaciju te moje želje (s vizualiziranjem sam počela i prije nego sam čula za zakon privlačenja, samo sam to tada nazivala maštom :-)  ). Još uvijek mi se nije ostvarila ali ja znam da hoće. Kao što je Nada napisala neki odustanu i padnu do samog dna jer nisu dobili željeno. Ja nisam ta, moja želja je jaka kao i prvog dana. U početku je to bilo samo maštanje, ono kako bi bilo lijepo kad bi se to ostvarilo. Zatim je to preraslo u vjeru, vjerovala sam da postoji mogućnost da se ostvari. A onda je to postalo moje uvjerenje, sada sam uvjerena da će mi se moja želja ostvariti. Ja to znam, i ne mogu objasniti kako znam, jednostavno duboko u sebi znam da će mi se manifestirati u za mene najbolje vrijeme. Pa kad god došlo, dobrodošlo je! Sad sam se sjetila i one Anine metode otpuštanja (nedavno je objavila taj video) gdje govori o tome, što da znate da se vaša želja nikada neće ostvariti? Što bi radili? Kako bi vaš život izgledao? Moj odgovor na to je da bi nastavila živjeti kao i do sada jer mi je i ovako lijepo. S tim odgovorom sam sama sebi potvrdila da nisam vezana za tu želju, da vizualiziram zato da bi se dobro osjećala, zato jer mi je lijepo to vizualizirati. A svi znamo da je velika razlika između vizualizacije da bi se nešto kreiralo i vizualizacije da bi se ojećali dobro. S ovom prvom nećemo postići apsolutno ništa.

Kako ja to radim? Ja vizualiziram kad mi se hoće. Znači jednostavno kad mi dođe da želim o tome razmišljati. Nikada nisam na silu vizualizirala jer mi to nema smisla i ne osjećam se ugodno. I te spontane vizualizacije su za mene veliki užitak! Ja se tada doista osjećam kao da sam tamo, kao da sam u toj drugoj realnosti gdje živim to što želim. S godinama je taj osjećaj sve jači i jači, i vjerovatno zbog toga sam došla do te točke da sada znam da će se ostvariti, samo ne znam kako ni kada, ali srećom pa to ne moram ni znati :-)

Ljudi ne odustajte od svojih snova! Vjerujte u njih i vjerujte u sebe! Jer svi smo mi kreatori i sve je moguće! :-)

Kontrast

Što je kontrast? Kontrast je kad se osjećamo loše, kad osjećamo negativne emocije, to je niska vibracija. Mi sami sebi izazivamo kontraste, i to je bitno shvatiti. Znači nije kriva situacija ili događaj, niti su drugi krivi, sami sebi svojim mislima izazivamo negativne emocije. Ovo se može shvatiti samo radom na sebi. Tako sam i ja shvatila. Prije bi krivila druge, krivila bi životnu situaciju ali sada shvaćam da je do mene i mojih misli i reakcija. Ponosna sam na sebe jer u trenutku kada mi dođe negativna emocija ja ju isti tren prepoznam. Znači potpuno sam u tom trenutku svjesna kako se osjećam i zašto se tako osjećam. Ne borim se protiv toga niti ignoriram te osjećaje, jednostavno ih prihvatim i onda polako pokušavam pronalaziti misli od kojih se bar malo bolje osjećam. Ovdje moram napomenuti da mi jako pomaže knjiga koju trenutno čitam a to je: Novac i zakon privlačenja od Esther i Jerry Hicks. Zaista odlična knjiga i može se primjeniti za sve ne samo za novac. U toj knjizi imate primjere misli koje nam bolje služe kada dođe do kontrasta. Evo da navedem i primjer: Kada se osjećate loše, umjesto da pomislite "Ne osjećam se dobro" ili " Osjećam se loše" više će vam služiti misao "Želim se osjećati dobro" ili "Želim biti sretna/sretan" . To bi bila znači ta početna misao od koje možete krenuti prema gore, prema većoj vibraciji, ali postepeno, jer je nemoguće napraviti veliki skok. Nemoguće je kad se osjećate loše pomisliti nešto tipa "Ja sam sretna/sretan" ili "Osjećam se odlično" kada to nije tako i vi znate da to nije tako, stoga u to nećete povjerovati i to vam neće nikako pomoći. Evo još jedan primjer: Kada vam se dogodi nešto loše ili svjedočite nečemu što vam se ne sviđa možete izabrati ovakav slijed misli: "Ovo mi se ne sviđa" - "Ok, sada znam što ne želim" - "Što je to onda što želim?" - I tu ćete onda doći do odgovora što želite i onda dolazite opet do misli iz prvog primjera - "Želim ......."
Ovo meni jako pomaže, nadam se da će i vama pomoći. I toplo vam preporučujem knjigu jer zaista nije isključivo vezana za novac. Ja sam dosada metode iz knjige primjenjivala za sasvim druge stvari koje nemaju veze sa novcem tako da mislim da se mogu primjeniti u bilo kojoj situaciji.

I evo još par misli za kraj ovog posta. Kontrast je sastavni dio života, sastavni dio Vortexa. Zahvaljujući kontrastu ekspandiramo. Po to smo došli, jer tamo odkud dolazimo kontrasta nema, tamo je sve sreća, ljubav, radost i mir. Zato smo izabrali doći ovdje na Zemlju kako bi kroz kontraste mogli spoznati što je to sreća, ljubav, radost i mir. Jer ako nema lošeg kako ćemo znati što je dobro, ako nema tame kako ćemo znati što je svijetlo? Ne borite se protiv kontrasta, prihvatite ga i budite zahvalni na njemu. Ovo kada shvatite život će vam biti puno lakši, bar je meni tako. Kada god se loše osjećate sjetite se ovoga i mudro birajte svoje misli.
Poslije kiše dolazi sunce.   :-)

Uživanje u putovanju

 Pozdrav dragi ljudi. Već neko vrijeme nisam ništa pisala ali ne zato što nemam što nego nemam kada. Ljeto je počelo, škola je završila i sada sam jednostavno okupirana klincima te ne stignem ni otvoriti laptop a kamoli štogod napisati. A preko mobitela mi se iskreno neda tipkati. Evo večeras uhvatih malo vremena, klinci spavaju, muž u noćnoj a ja sama, pa rekoh da napišem koju pametnu hehe.

Mi svi težimo velikim manifestacijama i ostvarenju najvećih želja i snova, što je normalno, ali treba i uživati u ovim malim slatkim manifestacijama, znakovima i trenutcima. Svemir nas obasipa darovima svaki dan, na nama je da ih primjetimo.
Često se uhvatim kako razmišljam upravo o tim malim manifestacijama. Često ih ni ne primjetim taj čas kada se dogode nego mi tek poslije klikne, ali kada klikne izmami mi osmjeh na lice. Trudim se da ih pronađem što više u svakom danu, mislim one su tu samo ih pokušavam što više primjetiti. To je moj način uživanja u putovanju. Te male manifestacije me baš čine sretnom. Evo par nedavnih primjera:
Pomislim na dobru prijateljicu s kojom se nisam dugo čula, ona mi se nakon par dana javi. Onda kad god sjednem u auto i upalim radio počne svirati neka ljubavna pjesma. Imam sada i ja semafor kao i Ana koji mi je uvijek kad prolazim zelen (ako kojim slučajem i nije zeleno ja se obavezno zahvalim kao da je zeleno i što se desi...ne moram dugo čekati). Pa onda znakovi...prvo što mi pada na pamet je još jedno bijelo pero od anđela...

Zatim brojevi koje i dalje viđam, pogotovo kad pogledam na sat (konačno sam pronašla i mjesto gdje mogu protumačiti što znače što me isto tako dovelo do jedne ideje koju ću nadam se ostvariti čim budem imala više slobodnog vremena, a to će biti na jesen). A trenutci...moji najljepši trenutci su kada se zagledam u oblake ili navečer prije nego što legnem u krevet pogledam u zvijezde, tada meni vrijeme stane. Još od malena sam voljela promatrati nebo, uvijek me to fasciniralo pa tako i dan danas.

Isto tako bi ovdje htjela spomenuti još jednu stvar koju odnedavno primjećujem. Naime kad god pripremim malo posebniji ručak ili večeru i kad vidim svog muža i djecu kako jedu mene preplavi tolika ljubav i zahvalnost da bi mogla zaplakati od sreće. Nevjerovatan osjećaj! To mi se prije nije događalo.

Ovo su sve "sitnice" i "male" kreacije ali ja stvarno uživam u njima. Zabavne su i pokazuju nam u kojem smjeru idemo i kakva nam je vibracija. Sreća je u malim stvarima <3