Sinoć sam baš razmišljala o ovoj temi i sada maloprije upalim Anin najnoviji video u kojem govori "Nema tog Lota, nema tog Jackpota, nema tog nasljedstva i ne znam čega, od osjećaja da sve stvoriš sam!" . Ta rečenica me izula iz cipela i inspirirala da napišem ovaj post. Već sam o ovome pisala ali htjela bi sada ući malo dublje.
Već znate kako mi je godinama bila želja osvojiti Loto/Eurojackpot. Nisam htjela raditi nego sam htjela imati hrpu novca da si mogu priuštiti što god želim. Ali kao što i sam naslov kaže, to je ono što sam ja mislila da želim, što sam mislila da bi me ispunilo. Dali je to ono što ja zaista želim? Nije! I to sada i znam. Kao što Ana kaže "Nema tog osjećaja do osjećaja da sve stvoriš sam!" I zaista je tako! Sada se "bojim" igrati Loto nebili slučajno dobila.
Isto je zanimljivo kako sam došla do svega toga. Veći dio već znate. Nisam baš imala pretjeranu volju nešto raditi jer mi se sviđala moja sloboda, sviđalo mi se to što ujutro imam vremena za sebe kada muž ode na posao i kada djeca odu u školu. I onda mi je došla ponuda za ovaj posao. Tu sam malo zastala i premišljala se...da li da odgovorim na ovu ponudu ili ne? Znala sam da ako prihvatim da će mi to oduzeti veći dio moje slobode. Ipak sam se odlučila prihvatiti pa šta bude bude. I wow...kuda me to odvelo! Moram reći da početak nije bio tako lak. Ja sam imala dobar osjećaj u vezi tog posla ali suprug je imao svoje sumnje (jer je sve zvučalo predobro da bi bilo istinito). Kada sam se trebala naći s tim čovjekom suprug je glasno "protestirao". Bojao se za mene, govorio kako šta ja znam što mi se može dogoditi, ja tog čovjeka ni ne poznam, mogao bi mi ubaciti nešto u piće, oteti me, svašta mi napraviti... Mnogi bi ovdje potvrdili njegove strahove, ali ja to nisam napravila. Ja to nisam vidjela tako. Moja intuicija je govorila drugačije, i ja sam ju poslušala! Suprugu sam rekla "Ok. To je tvoje mišljenje. Ja tako ne mislim." I otišla sam naći se s tim čovjekom. Od tada je sve krenulo još na bolje! Što je onda bilo slijedeće...Sada dolazi do toga da ću ja otvoriti svoj obrt (bez ikakvih troškova, sve troškove snosi moj šef, meni će ići čista zarada). Opet zvuči predobro da bi bilo istinito, zar ne? Suprug opet ima svoje sumnje...što ako te zezne, ako te uvali u dugove, kako ćeš i šta ćeš onda? Ali ja mu ne odgovaram ništa, jer ja znam da će sve biti u redu, moja intuicija mi govori da je to pravi put i da će sve biti dobro. Nemam potrebe se s njim prepirati oko toga niti biti u pravu, on ne zna ono što ja znam. Zato rađe šutim. Uvidjeti će poslije i sam da je ovo odličan potez za sve nas.
Što sam s ovim svime htjela reći? Kao prvo, mislila sam da želim nešto ali dobila sam ono što ni u najluđim snovima nisam mogla zamisliti, ono što zaista želim i ono što me ispunjava! Druga stvar, iako suprug ne vjeruje u mene (trenutno) i ima sumnje, ja vjerujem u sebe i usklađena sam sa svojim odlukama. I sigurna sam da ću vam uskoro pisati o tome kako mi je nakon svih ovih odluka još bolje!
Zato ljudi ne odustajte kada drugi ne vjeruju u vas, najbitnije je da vi vjerujete u sebe i da vjerujete da će svemir sve posložiti najbolje za vas. I budite sigurni da ako samo održavate što češće visoku vibraciju da ćete dobiti ono što zaista želite, makar vi u ovom trenutku ne znali što je to što zaista želite!
četvrtak, 13. listopada 2016.
srijeda, 5. listopada 2016.
Razvoj ekspanzije
Kao što već znate, prije mjesec dana sam nakon nekoliko kontrasta imala manifestaciju nakon koje je uslijedila ekspanzija (za one koji nisu upućeni evo linkovi: Manifestacija i Ekspanzija ). U ovom postu želim s vama podijeliti razvoj moje ekspanzije.
Već mjesec dana živimo sami, i mogu vam reći da uživamo. Je da sad imamo više obaveza i veće odgovornosti ali ništa od toga nam nije teško. Imamo svoj mir. Djedu je u staračkom domu lijepo. Dobro se brinu o njemu i kaže da mu se tamo sviđa. Bilo mu je opet malo pozlilo pa je opet bio u bolnici ali sada je bolje, čak je bolje nego što je bio kada je otišao u dom. Baka živi malo kod jedne kćeri malo kod druge, i njoj je lijepo. Svaki vikend dođe k nama da vidi djecu i prespava jednu noć tu. Eto...ispalo je najbolje moguće za sve nas!
Ajmo sad malo o meni hehe...Moj novi posao! Oni prijevodi o kojima sam pisala. E tu je ekspanzija u petoj brzini! Krenuli smo lagano sa par sitnih prijevoda. Zatim smo se jedan dan našli da dogovorimo sve detalje. Dogovorili smo razne poslove, ne samo prijevodi. Posla ima preko glave i ja mu toliko toga mogu obaviti. U jednom postu sam pisala kako nemam nikakve struke pošto sam završila gimnaziju, i to je tako, ali imam ja nekih znanja koje sam sama stekla i koje sada konačno u potpunosti mogu koristiti. Uživam u poslu, uopće nemam dojam kao da radim. To je ono o čemu je Ana pričala...kada radiš ono što voliš nemaš osjećaj da radiš. Sada to tek shvaćam! Moj šef je samnom oduševljen. Svaki dan mi govori koliko sam pametna i inteligentna i svaki dan se čudi koliko toga znam i koliko toga mogu napraviti. Ja sebe i inače smatram inteligentom osobom, ali kada ti to drugi počnu govoriti i potvrđivati i to još svaki dan, to je poseban osjećaj, neopisiv. Taj čovjek me toliko poštuje i cijeni da točno ne mogu vjerovati da postoje tako dobri poslodavci. Do sada, kad bi povremeno obavljala tako neke poslove mi je uvijek bila važna zarada. Ali sada, sa ovim čovjekom mi to nekako uopće nije bitno, radim to jer mi se sviđa. I moram li ovdje reći da je zarada izvrsna, i ne samo to nego i raste i rasti će još i više. Stalno mi ponavlja kako ima hrpu posla za mene, kako će mi kad krene jedan veći projekt povisiti moju cijenu (on je odlučio da će mi dignuti cijenu!). Ja naprosto ne mogu vjerovat! Ne mogu vam opisati koliko sam zahvalna na ovom poslu i na ovom čovjeku! Kome ne bi bio užitak raditi za ovakvog poslodavca! Ta njegova dobrota i njeovo poštenje me tjeraju da budem još bolja, da se još više potrudim. Kako je krenulo čeka me odlična karijera, i to mi nagovještava.
Mislim da sam u jednom postu pisala kako mi planiramo emigrirati u Ameriku ili Kanadu. Zbog nekih prepreka to nije bilo moguće, ali od druge polovine slijedeće godine neće više biti niti jedne prepreke i onda krećemo u akciju! Jučer su krenule opet prijave za lutriju za Zelenu kartu za SAD i naravno da smo se opet prijavili. Izvlačenje je u 5. mjesecu iduće godine pa ćemo vidjeti dalje. Ako opet ne budemo izvučeni nema veze, onda gledamo za Kanadu.
Svom šefu sam naravno rekla kako planiramo iduće godine pokrenuti proces odlaska, čisto da čovjek bude upućen i da si zna planirati. Svako malo me pita pa zašto baš morate u Kanadu, pa znate li vi koji bi mi posao mogli pokrenuti... Ajme, osjećam se kao Eruojackpot hahahaha.
A kad sam već spomenula Eruojackpot...ajmo malo o toj temi. Već godinama imam snažnu želju osvojiti Eurojackpot (tko to ne želi hahahahaha), baš onako snažnu želju! Konstantno sam sanjarila o tome što bih sve radila kada bi ga osvojila, kako bi živjeli...Godinama me ta želja baš onako držala. A sada...ne mogu vjerovati da to osjećam...ali sada nekako mi to više nije bitno. Nekako si razmišljam: Kada bi sada dobila te novce onda sigurno više nebi radila, a onda moj šef gubi mene kao radnika, i to mi se ne sviđa, jer želim raditi za njega, pomoći koliko god mogu. Čudan neki osjećaj...nikad nisam mislila da ću se tako osjećati. Eto što ti napravi buđenje, visoka vibracija...potpuno te preokrene, na dobro naravno!
Ali to nije sve! I suprugu se otvaraju vrata. Ima prilika otići van (unutar EU) raditi i to preko firme u kojoj i ovdje radi. Tamo bi mu plaća bila četverostruko veća (4x veća!). Je da će nam biti ružno razdvojenima, ali na taj način možemo uštediti dosta novaca za emigraciju! Što znači da nebi za to morali dizati kredit kao što smo planirali. Nije li to super!
I još jedna onako usputna manifestacija za kraj ovog posta. Do nedavno sam svaki dan morala sjediti sa djecom i pisati s njima zadaće (oni su sada 2. i 3. razred osnovne). Nije mi se to sviđalo jer sam ih htjela naučiti da budu samostalni i da znaju sami pisati zadaću. U jednom trenutku sam shvatila kako se previše opterećujem s time, prihvatila da je to tako i otpustila. Jednostavno sam si rekla: Ok, tako je kako je. Nema veze. Pomagat ću im sada, pa kad malo porastu već će znati sami pisati zadaću. I šta se onda desilo? Nije prošlo dan/dva od te misli i moja djeca sada sama pišu zadaću! Sve naprave sami, jedino ako nešto baš nikako ne razumiju onda me pitaju za pomoć. Ja ne mogu vjerovat! A još neki dan nisu znali ništa sami u vezi zadaće hahaha. Sada mi još i znaju reći: Odi ti tamo, ne moraš biti tu, mi to znamo sve sami. Wow!
Baš sam se raspisala...Ali tako je to kada te uhvati ekspanzija, toliko toga se u tako kratkom vremenu izdogađa. Ne prođe dan a da ne kažem: Wow! Ne mogu vjerovat! HVALA!!!
Već mjesec dana živimo sami, i mogu vam reći da uživamo. Je da sad imamo više obaveza i veće odgovornosti ali ništa od toga nam nije teško. Imamo svoj mir. Djedu je u staračkom domu lijepo. Dobro se brinu o njemu i kaže da mu se tamo sviđa. Bilo mu je opet malo pozlilo pa je opet bio u bolnici ali sada je bolje, čak je bolje nego što je bio kada je otišao u dom. Baka živi malo kod jedne kćeri malo kod druge, i njoj je lijepo. Svaki vikend dođe k nama da vidi djecu i prespava jednu noć tu. Eto...ispalo je najbolje moguće za sve nas!
Ajmo sad malo o meni hehe...Moj novi posao! Oni prijevodi o kojima sam pisala. E tu je ekspanzija u petoj brzini! Krenuli smo lagano sa par sitnih prijevoda. Zatim smo se jedan dan našli da dogovorimo sve detalje. Dogovorili smo razne poslove, ne samo prijevodi. Posla ima preko glave i ja mu toliko toga mogu obaviti. U jednom postu sam pisala kako nemam nikakve struke pošto sam završila gimnaziju, i to je tako, ali imam ja nekih znanja koje sam sama stekla i koje sada konačno u potpunosti mogu koristiti. Uživam u poslu, uopće nemam dojam kao da radim. To je ono o čemu je Ana pričala...kada radiš ono što voliš nemaš osjećaj da radiš. Sada to tek shvaćam! Moj šef je samnom oduševljen. Svaki dan mi govori koliko sam pametna i inteligentna i svaki dan se čudi koliko toga znam i koliko toga mogu napraviti. Ja sebe i inače smatram inteligentom osobom, ali kada ti to drugi počnu govoriti i potvrđivati i to još svaki dan, to je poseban osjećaj, neopisiv. Taj čovjek me toliko poštuje i cijeni da točno ne mogu vjerovati da postoje tako dobri poslodavci. Do sada, kad bi povremeno obavljala tako neke poslove mi je uvijek bila važna zarada. Ali sada, sa ovim čovjekom mi to nekako uopće nije bitno, radim to jer mi se sviđa. I moram li ovdje reći da je zarada izvrsna, i ne samo to nego i raste i rasti će još i više. Stalno mi ponavlja kako ima hrpu posla za mene, kako će mi kad krene jedan veći projekt povisiti moju cijenu (on je odlučio da će mi dignuti cijenu!). Ja naprosto ne mogu vjerovat! Ne mogu vam opisati koliko sam zahvalna na ovom poslu i na ovom čovjeku! Kome ne bi bio užitak raditi za ovakvog poslodavca! Ta njegova dobrota i njeovo poštenje me tjeraju da budem još bolja, da se još više potrudim. Kako je krenulo čeka me odlična karijera, i to mi nagovještava.
Mislim da sam u jednom postu pisala kako mi planiramo emigrirati u Ameriku ili Kanadu. Zbog nekih prepreka to nije bilo moguće, ali od druge polovine slijedeće godine neće više biti niti jedne prepreke i onda krećemo u akciju! Jučer su krenule opet prijave za lutriju za Zelenu kartu za SAD i naravno da smo se opet prijavili. Izvlačenje je u 5. mjesecu iduće godine pa ćemo vidjeti dalje. Ako opet ne budemo izvučeni nema veze, onda gledamo za Kanadu.
Svom šefu sam naravno rekla kako planiramo iduće godine pokrenuti proces odlaska, čisto da čovjek bude upućen i da si zna planirati. Svako malo me pita pa zašto baš morate u Kanadu, pa znate li vi koji bi mi posao mogli pokrenuti... Ajme, osjećam se kao Eruojackpot hahahaha.
A kad sam već spomenula Eruojackpot...ajmo malo o toj temi. Već godinama imam snažnu želju osvojiti Eurojackpot (tko to ne želi hahahahaha), baš onako snažnu želju! Konstantno sam sanjarila o tome što bih sve radila kada bi ga osvojila, kako bi živjeli...Godinama me ta želja baš onako držala. A sada...ne mogu vjerovati da to osjećam...ali sada nekako mi to više nije bitno. Nekako si razmišljam: Kada bi sada dobila te novce onda sigurno više nebi radila, a onda moj šef gubi mene kao radnika, i to mi se ne sviđa, jer želim raditi za njega, pomoći koliko god mogu. Čudan neki osjećaj...nikad nisam mislila da ću se tako osjećati. Eto što ti napravi buđenje, visoka vibracija...potpuno te preokrene, na dobro naravno!
Ali to nije sve! I suprugu se otvaraju vrata. Ima prilika otići van (unutar EU) raditi i to preko firme u kojoj i ovdje radi. Tamo bi mu plaća bila četverostruko veća (4x veća!). Je da će nam biti ružno razdvojenima, ali na taj način možemo uštediti dosta novaca za emigraciju! Što znači da nebi za to morali dizati kredit kao što smo planirali. Nije li to super!
I još jedna onako usputna manifestacija za kraj ovog posta. Do nedavno sam svaki dan morala sjediti sa djecom i pisati s njima zadaće (oni su sada 2. i 3. razred osnovne). Nije mi se to sviđalo jer sam ih htjela naučiti da budu samostalni i da znaju sami pisati zadaću. U jednom trenutku sam shvatila kako se previše opterećujem s time, prihvatila da je to tako i otpustila. Jednostavno sam si rekla: Ok, tako je kako je. Nema veze. Pomagat ću im sada, pa kad malo porastu već će znati sami pisati zadaću. I šta se onda desilo? Nije prošlo dan/dva od te misli i moja djeca sada sama pišu zadaću! Sve naprave sami, jedino ako nešto baš nikako ne razumiju onda me pitaju za pomoć. Ja ne mogu vjerovat! A još neki dan nisu znali ništa sami u vezi zadaće hahaha. Sada mi još i znaju reći: Odi ti tamo, ne moraš biti tu, mi to znamo sve sami. Wow!
Baš sam se raspisala...Ali tako je to kada te uhvati ekspanzija, toliko toga se u tako kratkom vremenu izdogađa. Ne prođe dan a da ne kažem: Wow! Ne mogu vjerovat! HVALA!!!
Pretplati se na:
Postovi (Atom)