Dragi moji čitatelji,
nisam pisala već duže od 2 mjeseca ali to ne znači da sam vas zaboravila. U jednom od zadnjih postova sam vam napisala kako se vraćam na početak. Tako je i bilo. U ova 2 mjeseca sam doslovno usporila i samo čitala i upijala nova znanja, preispitivala sebe i tražila svoju svrhu. Osjećala sam se točno tako, kao da sam na samom početku. Nisam imala blage veze što ja u biti želim, što bi htjela postići u životu. Moram priznati bilo je trenutaka kad mi je to jako teško padalo. Mislim da je to i najgore od svega, ne znati što želiš. Ali nisam si dozvoljavala da me takve misli zatrpaju. Znam da smo svi tu s nekim razlogom i da smo svi važni. Tako da sam se opustila i pustila da stvari idu svojim tokom pa šta bude bude.
Nakon što sam zatvorila obrt se nisam prijavljivala za nikakve poslove jer jednostavno nisam znala što bi htjela radit, a i iskreno, uopće mi se nije radilo. Uživala sam u svojoj nezaposlenosti. Jedino što sam radila su povremeni prijevodi ali i tu sam birala koji mi se da odraditi.
Moram napomenuti i da je u 12. mjesecu umro suprugov djed (koji je bio u staračkom domu, pisala sam o njemu u prijašnjim postovima). Čovijek se spasio, otišao je na bolje mjesto. Pod zadnje nije ni znao za sebe niti se mogao dignuti iz kreveta. Naravno, to nam je svima donjelo dodatne troškove ali nema veze. Dobio je sprovod kakav zaslužuje svatko tko napusti ovaj svijet. Iako nam je to svima donjelo dodatne troškove zbližilo nas je kao obitelj. Kako bi to sve organizirali bili smo kao jedan dobar tim i bez problema je sve riješeno.
Nije nam samo to donjelo nove troškove nego je tu bilo još i drugih, ali nema smisla sada nabrajati. Bitno je to da me to sve nije pokolebalo. Kako je vrijeme teklo dolazila mi je želja da se negdje zaposlim. Ali bilo je to malo čudno...čas mi se radilo a čas ne. Počela sam se lagano prijavljivati za poslove ali samo one u kojima se vidim (takvih je vrlo malo). Niti jednom se ne nadam previše, nakon svake prijave si kažem neka bude kako treba biti, onako kako je najbolje za mene.
Već dugo (čitaj godinama) imam želju imati nešto svoje. Da, imala sam svoj obrt ali kao što svi već znate to nije bilo to. Znači, htjela sam nešto svoje ali nisam znala što. I sinoć mi je iz vedra neba sinula ideja...i to kakva ideja! Sada imam viziju što želim, i to je veeeelika vizija/san za koju nemam pojma kako ju ostvariti, ali nema veze, ne moram ni znati kako. Sretna sam što znam što želim i sada mogu razmišljati o tome i lagano krenuti korak po korak.
Žalim, ali neću vam otkriti svoju ideju. Kada je ostvarim, vjerujte mi znat ćete! :-)
