Jutros sam pogledala
Anin novi video i pročitala par komentara ispod (jedan i prokomentirala) i malo sam se dala na razmišljanje...zaista jako puno ljudi igra ulogu žrtve a da toga nisu ni svjesni. I ja sam to radila, samo što ja nisam nikada kukala kao što neki znaju, ali sam zato optuživala supruga za svoju nesreću. Da sad ovdje ne objašnjavam cijelu situaciju ponovo evo
link na moju priču. Ono što sam ja tada napravila (a tada nisam znala kako zakon privlačenja funkcionira, ali sada razumijem) je da sam donjela ODLUKU, odluku da želim biti sretna! Shvatila sam da to nije život kakav bi trebao biti i da zaslužujem bolje. I onda sam se uskladila s tom odlukom i poduzela AKCIJU. Izašla sam iz zone komfora koja mi ne služi i krenula u nepoznato. Nisam znala što me čeka, kako će se sve završiti, što će biti, hoće li biti bolje ili gore, ali znate što...bilo mi je svejedno! Samo sam htjela da se promjeni pa šta bude bude. I što se desilo? Život mi se preokrenuo! Nabolje! Sada je bolje nego sam tada mogla sanjati!
Sada razumijem što se desilo i kako sam postigla to što sam postigla i to je upravo ono što svi motivacijski govornici nama uporno pokušavaju objasniti a to je ukratko ovo:
Ne sviđa ti se trenutna situacija -> osvijesti je -> donesi odluku -> uskladi se s odlukom -> napravi prvi korak u nepoznato/promjeni nešto -> go with the flow...što znači samo se prepusti i pusti neka te život nosi, odnosno slušaj svoje osjećaje i prati ih, ne vraćaj se na staro (nipošto se ne vraćaj na staro!!), idi hrabro dalje makar ne znaš kuda te to vodi
I to je sva mudrost...i stvarno funkcionira. Ljudi nemojte ništa forsirati, stvarno je bitno da se prepustite i opustite jednom kada ste napravili prvi korak. Mi ne moramo imati kontrolu nad svime, ne moramo brinuti o tome što će biti, jer brigom o tome što će biti samo privlačimo upravo to čega se bojimo da će se desiti. Opustite se.
Isto tako je bitan taj prvi korak ka promjeni. Znam da je to još i najteže, ali je i najbitnije! I meni je dugo trebalo da napravim taj korak i bilo mi je teško to napraviti, i bilo me strah, ali sam ga ipak napravila. I sada kada vidim kuda me to dovelo mogu samo reči da mi je žao što to i prije nisam napravila. Ali valjda je tako trebalo biti, svemir zna bolje od nas kada je pravo vrijeme za nešto. Svo to "zlo" služi nečemu dobrom, kao što se kaže "svako zlo za neko dobro" i to je zaista tako. Ja sam iz toga dosta naučila o sebi i zbog toga sam se promjenila i sada sam puno bolja osoba. To je rast, to je ekpanzija nakon kontrasta.
Zato poručujem svima koji igraju ulogu žrtve: Trgnite se! Poduzmite nešto! Ne morate tako živjeti!
Sretno svima! :-)