Kako kontrolirati vlastite misli (Odgovori na pitanja)

Na Facebook stranici mi je jedna gospođa postavila nekoliko pitanja na koja želim odgovoriti ovim postom pošto smatram da će služiti mnogima. Isto tako bi se htjela detaljno pozabaviti svakim pitanjem i odgovoriti što detaljnije mogu i znam.

Pitanja koja je gospođa postavila su slijedeća:

1. Kako podići vibraciju ako mi se stalno nameću negativne misli poput briga, straha od nečega i slično?
2. Kako ukrotiti neposlušan um i misli?
3. I ako uspijem podići vibraciju, kako je zadržati?

Ovo su pitanja koja se svi koji radimo na sebi pitamo i na koja nam svi motivacijski govornici i drugi učitelji daju odgovore. Ali ja ovdje neću ponavljati ono što oni govore nego vam želim reći na koji način ja to radim i što meni pomaže. Pa krenimo 😊

Prije nego što konkretno odgovorima na pitanja vrlo je bitno naučiti prepoznati svoje misli, i to u trenutku kada nam dolaze. Jer ako nismo u stanju prepoznati misli u startu, kada se nagomilaju puno je teže mijenjati ih i micati fokus.

Kako naučiti prepoznati misli? Jedan odgovor je meditacija, a drugi je pojednostavljena meditacija. Ovaj drugi sam i ja primjenjivala pa ću vam objasniti kako sam to radila (pošto, kao što sam već i prije pisala, ja baš i ne meditiram prečesto pa sam si ja to malo pojednostavila). Ovo možete raditi bilo kada, bilo gdje, kad god imate vremena i mira za sebe. Ja sam znala jednostavno opušteno sjesti, zatvoriti oči (po želji) i pustiti misli da idu same od sebe. Zatim bi ih promatrala, ne sudjelovati u njima nego ih jednostavno promatrati. Mislim da sam za tu metodu čula od Ane...jednostavno zamislite da sjedite na klupici pored prometne ceste i promatrate aute koji prolaze. Auti predstavljaju vaše misli. Ne zaustavljate ih, ne vozite se u njima, jednostavno ih promatrate, slušate.

Meni je ta metoda jako pomogla u prepoznavanju vlastitih misli u običnoj svakodnevnici. Radeći to počela sam prepoznavati kada mi dolazi misao i kakva je misao. Upravo to znatno olakšava slijedeće postupke, a to je da sami izabiremo hoćemo li sudjelovati u toj misli (ako nam služi) ili ćemo je samo pustiti da prođe (ako nam ne služi) te maknuti fokus.

Vjerojatno je većina čula za pravilo od 68 sekundi. Naime, misli se redaju jedna na drugu i to po principu da jedna misao privlači drugu koja je slična prvoj. Nakon 68 sekundi Zakon privlačnosti kreće u akciju i tada je već malo teže zaustaviti se. Kao i auto koji se kreće niz nizbrdicu, lakše ga je zaustaviti odmah u startu nego kada je u punoj brzini dok se spušta niz nizbrdicu. Zato, ponovo naglašavam, vrlo je bitno naučiti prepoznati misao čim se ona pojavi.

Odgovori na pitanja:

1. Prvo i osnovno se moramo zapitati što je to briga, što je to strah? To nije ništa drugo nego naše misli koje mi sami sebi namećemo. Kada naučimo prepoznati naše misli vrlo je lako jednostavno odbacit one koje nam ne donose ništa dobro. Jer emocije poput brige i straha nam mogu donjeti samo nešto loše, nešto što ne želimo, pa zašto bi ih onda pobogu hranili. Znači, kada smo shvatili da nam takve misli zasigurno neće donjeti ništa dobrog, onda ih jednostavno odbacimo. Kako to izvesti u praksi? Evo kako: Ja razgovaram sama sa sobom, u mislima naravno 😀. Evo jedan friški primjer od neki dan: Jedno dijete mi je došlo iz škole a drugo, koje je imalo manje sati i trebalo je prije doći, nije. Kreće briga i strah, misli kao što su: Pa gdje je? Da mu se nije nešto dogodilo? U tom trenu prepoznajem svoje misli i moj unutarnji dijalog se nastavlja ovako: Ovo su briga i strah. Hoće li mi to pomoći? Hoće li zbog toga moje dijete doći kući brže? Koriste li mi te misli? NE! Onda ih jednostavno neću misliti. Jer da se nešto dogodilo netko bi me iz škole nazvao. Ima još autobusa s kojima može doći iz škole. Ako i ne dođe sa zadnjim autobusom onda ću se "brinuti" i poduzeti određene akcije. Mičem fokus na način da recimo gledam nešto na TV-u ili pogledam što ima na Facebooku ili odem obaviti neki od kućanskih poslova...bilo što što će mi odvratiti misli. Nakon nekog vremena moje dijete dolazi kući veselo i nasmijano. Naravno, ništa se nije dogodilo, učiteljica ga je zadržala u školi i rekla mu da ide na taj autobus. Ova situacija bi se vjerojatno tako završila i da sam nastavila brinuti i strahovati, samo je razlika ta da bi ja u tim trenutcima prolazila pakao. Isto tako ako bi često na taj način razmišljala jednog dana bi se takvo nešto moglo i desiti.

Da ponovim: Važno je shvatiti da su briga i strah SAMO naše misli koje mi sebi SAMI namećemo i koje nam ama baš nikako ne služe! A kada smo svjesni da to radimo sami sebi i da nemamo nikakve koristi od toga onda nam je puno lakše odbaciti takve misli. 

Još jedna bitna stvar: Ovo se jednostavno uvježba ponavljanjem. Možda u početku nećete odmah moći prepoznati misli, možda ih nećete tako lako moći odbaciti. Nemojte se kriviti! Naprotiv, kada prvi put uspijete prepoznati svoju misao, pa makar već i duboko zaronili u brigu, pohvalite se! Zaustavite se na trenutak i recite sebi: Bravo! Prepoznala/o sam svoju misao! To je veliki napredak! S vremenom će vam postajati sve lakše i lakše. Tako od nesvjesne osobe postajete svjesna osoba.

2. Mislim da odgovor na ovo pitanje možete pronaći u odgovoru na prvo pitanje. Ali da ipak ponovim. Opet je najbitnija stavka da naučite prepoznati misli. Bez toga ne može. Kada prepoznate da vam misli vrludaju i shvatite da to ne želite jednostavno se zaustavite. Recite sebi: Stani! Ne želim sada o tome razmišljati. Zatim si pronađite nekakvu zanimaciju koja će vas odvratiti od tih misli. Ali prvo se pohvalite jer ste prepoznali svoje misli! Vi ste svjesni i preuzimate kontrolu nad svojim mislima! Ako vam se to dešava kad legnete spavati (imala sam i ja prije takve epizode često, da ne mogu zaspati jer mislim o svemu i svačemu, bezveze) možete se recimo fokusirati na disanje, kao meditacija. Ja sam znala jednostavno svaki put kad udahnem u sebi reći Udah i kad izdahnem Izdah, i tako dok ne zaspem. Znači maknula sam fokus sa svih tih misli i stavila ga na nešto prosto jednostavno kao disanje. Znači FOKUS je bitan, na šta stavite fokus to raste.

3. Kada dođete na visoku vibraciju vrlo ju je lako održati. Objasnit ću. Naime, ljudi se često znaju zavaravati. To radim i sama. Misle da su na visokoj vibraciji, pretvaraju se da su super a u biti nisu. U takvim trenutcima nas je vrlo lako izbaciti iz ravnoteže i opet smo nesretni. Kada zaista osjećamo istinsku radost, sreću, mir, ljubav ili zahvalnost nitko i ništa nas ne može izbaciti iz takta i spustiti na nižu vibraciju. Sjetite se samo neke situacije gdje ste bili istinski sretni i radosni, i onda zamislite da vam je došao netko i pokušao vas spustiti na nišu vibraciju, da li bi mu to u tom trenutku uspjelo? Ne bi!

Isto tako, nije bit u tome biti konstantno na visokoj vibraciji. Tada život ne bi imao smisla. Trebamo težiti tome da češće u danu pronađemo razloge za biti sretni. Sami smo odgovorni za to kako se osjećamo. Svi mi bar jednom dnevno možemo pronaći nešto što nas diže na visoku vibraciju, recimo možemo slušati muziku, igrati se sa svojim ljubimcem, družiti se sa svojom djecom, šetati, čitati...tko već što voli. Ako ništa bar se prisjetiti nekog lijepog događaja iz prošlosti, odmah ćemo se osjećati bolje. 

Također sve kontraste treba objeručke prihvatiti jer oni su tu da nam služe. Možda to u tom trenutku ne shvaćamo ali s odmakom vremena shvatimo. Iz njih učimo i rastemo i postajemo bolje osobe. I uvijek na umu treba imati da sve što nam se događa se događa za naše dobro. Nismo došli na ovaj svijet da bi bili kažnjeni za nešto. Sve su to lekcije po koje smo došli, igra koju smo došli igrati. Pa onda igrajmo se, ali zaista igrajmo se. Nemojte biti prestrogi prema sebi, nemojte se forsirati. Polako, ne ide ništa na silu. Poigrajte se sami sa sobom i svojim mislima i vidite kuda će vas to odvesti. Istražujte sami sebe, razgovarajte sa sobom, ispitujte se i saslušajte svoje odgovore. Na taj način ćete naučiti prepoznati misli i kontrolirati ih a također ćete upoznati sebe.

Na kraju ovog posta bi još htjela reći koju o emocijama i emocionalnoj skali. Pogledajte slijedeće slike:

(Slike sam pronašla putem Google pretraživanja te ne polažem prava na njih. Klikom na sliku odlazite na stranicu s koje je slika preuzeta.)

Na ovim slikama možete vidjeti kako se popeti na visoku vibraciju. Naime ne može se, odnosno vrlo je teško od emocije straha skočiti do emocije radosti. Mora se proći taj emocionalni put da bi se došlo do određene emocije visoke vibracije. Ovo je jako dobro objašnjeno u Knjizi Traži i bit će ti dano - Esther i Jarry Hicks tako da tu knjigu toplo preporučujem. Tamo je sve objašnjeno korak po korak.


Nadam se da će vam ovaj post pomoći. Otvorena sam za komentare i dodatna pitanja 😊

Novosti

Dodala sam par novih opcija pa čisto da vam pokažem što ima novog na blogu.

• Nova stranica na blogu gdje možete pronaći knjige u pdf formatu. Popis knjiga je isti kao i na web stranici ali sam htjela da ih imate i ovdje na dohvat ruke. Bacite oko, dodala sam novu knjigu :-) Web stranice više nema tako da knjige možete pronaći jedino ovdje. Sve je ažurirano a stižu i nove knjige.

• Povezane stranice: Tu su linkovi na web stranicu i Facebook stranicu. Ostao je samo link na Facebook stranicu.

• Kontakt obrazac putem kojeg mi se vrlo jednostavno možete javiti. Znam da sam već dosadna :-D ali zaista bi voljela uspostaviti komunikaciju s vama. Vjerujem da bi to moglo služiti i meni i vama. Na što konkretno ciljam ću objasniti u posebnom postu. Ali za početak...slobodno se javite da razmijenimo razmišljanja. Primam i kritike i pohvale :-)

To je to za sada. Htjela sam vam te neke stvari učiniti lako dostupnima kako bi imali još sadržaja za pogledati, pročitati osim mojih monologa :-)

Ideja je rođena

Dragi moji čitatelji,

nisam pisala već duže od 2 mjeseca ali to ne znači da sam vas zaboravila. U jednom od zadnjih postova sam vam napisala kako se vraćam na početak. Tako je i bilo. U ova 2 mjeseca sam doslovno usporila i samo čitala i upijala nova znanja, preispitivala sebe i tražila svoju svrhu. Osjećala sam se točno tako, kao da sam na samom početku. Nisam imala blage veze što ja u biti želim, što bi htjela postići u životu. Moram priznati bilo je trenutaka kad mi je to jako teško padalo. Mislim da je to i najgore od svega, ne znati što želiš. Ali nisam si dozvoljavala da me takve misli zatrpaju. Znam da smo svi tu s nekim razlogom i da smo svi važni. Tako da sam se opustila i pustila da stvari idu svojim tokom pa šta bude bude.
Nakon što sam zatvorila obrt se nisam prijavljivala za nikakve poslove jer jednostavno nisam znala što bi htjela radit, a i iskreno, uopće mi se nije radilo. Uživala sam u svojoj nezaposlenosti. Jedino što sam radila su povremeni prijevodi ali i tu sam birala koji mi se da odraditi.
Moram napomenuti i da je u 12. mjesecu umro suprugov djed (koji je bio u staračkom domu, pisala sam o njemu u prijašnjim postovima). Čovijek se spasio, otišao je na bolje mjesto. Pod zadnje nije ni znao za sebe niti se mogao dignuti iz kreveta. Naravno, to nam je svima donjelo dodatne troškove ali nema veze. Dobio je sprovod kakav zaslužuje svatko tko napusti ovaj svijet. Iako nam je to svima donjelo dodatne troškove zbližilo nas je kao obitelj. Kako bi to sve organizirali bili smo kao jedan dobar tim i bez problema je sve riješeno.
Nije nam samo to donjelo nove troškove nego je tu bilo još i drugih, ali nema smisla sada nabrajati. Bitno je to da me to sve nije pokolebalo. Kako je vrijeme teklo dolazila mi je želja da se negdje zaposlim. Ali bilo je to malo čudno...čas mi se radilo a čas ne. Počela sam se lagano prijavljivati za poslove ali samo one u kojima se vidim (takvih je vrlo malo). Niti jednom se ne nadam previše, nakon svake prijave si kažem neka bude kako treba biti, onako kako je najbolje za mene.
Već dugo (čitaj godinama) imam želju imati nešto svoje. Da, imala sam svoj obrt ali kao što svi već znate to nije bilo to. Znači, htjela sam nešto svoje ali nisam znala što. I sinoć mi je iz vedra neba sinula ideja...i to kakva ideja! Sada imam viziju što želim, i to je veeeelika vizija/san za koju nemam pojma kako ju ostvariti, ali nema veze, ne moram ni znati kako. Sretna sam što znam što želim i sada mogu razmišljati o tome i lagano krenuti korak po korak.
Žalim, ali neću vam otkriti svoju ideju. Kada je ostvarim, vjerujte mi znat ćete! :-)

Ljubav i partnerstvo

Iskrenost u vezi ili braku - Ana Bučević

Nakon što sam pogledala video sam osjetila potrebu napisati svoje iskustvo jer sam se pronašla u onome što Ana govori. Da ne objašnjavam što to ona govori molim vas da prvo pogledate video (ako već niste).

Svog supruga sam upoznala kada sam imala nekih 14-15 godina. Ja sam tada živjela u drugoj državi i dolazila sam u Hrvatsku samo za vrijeme školskih praznika. Vrlo kratko nakon upoznavanja smo završili u vezi. Isto tako sam saznala za njegovu prijašnju vezu sa jednom curom s kojom je bio duže vrijeme ali su često prekidali. Kada smo se mi upoznali bio je slobodan. Kratko smo bili u vezi jer je on na kraju odlučio da ipak želi biti sa svojom bivšom. On se tada našao samnom i iskreno mi rekao o čemu se radi. Naravno da sam bila tužna jer sam se bila ludo zaljubila. Čak sam od njega tražila da se i dalje viđamo potajno što je on odbio i rekao mi da on nije takav dečko i da to ne bi nikada učinio ali da sam mu draga i da želi da si ostanemo dobri. Tako je i bilo, ostali smo prijatelji a i bili smo u istom društvu. Kada su završili ljetni praznici ja sam se opet vratila u drugu državu gdje sam živjela. Iduće ljeto sam ponovo došla i on je ponovo bio slobodan. Opet smo završili u vezi koja je trajala cijelo ljeto. Nakon završetka praznika i mog povratka u drugu državu smo i dalje bili skupa. Bila je to veza na daljinu. Dopisivali bi se porukama i povremeno čuli telefonom. Nakon nekog vremena on mi opet javlja kako se želi pomiriti sa bivšom (ista ona cura). Opet je bio potpuno iskren iako je komotno mogao "sjediti na dvije stolice" a da nitko ne sazna. Ja sam mu obadva puta poželjela sreću i ostali smo i dalje prijatelji.

Slijedeće ljeto sam se vratila u Hrvatsku ali ovaj put za stalno. Tada sam već nekih 8-9 mjeseci bila u vezi s jednim dečkom te smo također odlučili nastaviti vezu na daljinu. Kada sam došla u Hrvatsku moj sadašnji suprug je (pogađate) opet bio slobodan i počeo me "oblijetati". Kako smo bili u istom društvu viđali smo se svaki dan. Moram priznati to mi je laskalo ali nisam popuštala, imala sam dečka a i iz prijašnjeg iskustva mi se nije dalo biti druga opcija, bilo mi je draže da smo samo prijatelji. Međutim on nije odustajao. Jednog dana mi je bilo dosta i zaustavila sam ga i pitala što on hoće od mene. Rekao je da želi da budemo skupa. Odmah sam mu rekla da ne želim zato što će nakon nekog vremena opet doći njegova bivša pa će htjeti biti s njom. Rekao je da je to s njom zauvijek gotovo i da više ne želi biti s njom. Dala sam mu šansu ali sam prije toga prekinula sa tadašnjim dečkom i iskreno mu rekla zašto prekidam. Taj se naljutio i više se nikad nismo čuli. Započela sam vezu sa sadašnjim suprugom koja traje evo već 13 godina.

Zašto vam ovo sve pišem? Ključno je to što je on bio od početka potpuno iskren samnom. Upravo zbog toga sam ga cijenila i poštovala iako nisam mogla biti s njim. Vidjela sam ga kao iskrenog i poštenog dečka koji nikada ne bi prevario svoju curu. Upravo zato ja u svih ovih 13 godina nisam posumnjala da bi me on mogao prevariti jer sam znala da nije takav. I dan danas je on takav, potpuno iskren pa šta god bilo. To je i razlog zašto sam tolike godine trpila (da prostite) sranja dok je pio, znala sam kakav je on zaista i to me držalo. Kao što već znate na kraju se itekako isplatilo.

Zadržali smo tu iskrenost jedno prema drugom do dan danas i ja sam sigurna da je upravo to razlog sretnog braka. I još jedna stvar, primijetila sam da nas upravo ti "bolno"iskreni razgovori prosvijetle i zbliže nas još više. Zato predlažem svima, u kakvoj god situaciji bili, da budete iskreni. Nemate što izgubiti. Ako nešto i izgubite, budite sretni, jer to za vas ni nije! Čeka vas nešto mnogo bolje!

Paralelne realnosti - iz vlastitog iskustva

Što su to paralelne realnosti i kako funkcioniraju sam već objasnila u postu "Paralelne realnosti". Ovim postom želim postići da svatko na temelju vlastitog života može shvatiti značenje paralelnih realnosti.

Svi se mi kroz život mijenjamo, bilo da to radimo svjesno ili nesvjesno. Kada pogledamo unazad sigurno svi imamo te neke životne periode koji nam se iz sadašnje perspektive čine kao neki film, skoro pa se i ne prepoznajemo. Pokušajte se sjetiti takvog primjera iz vlastite prošlosti. Ja ću ovdje za primjer uzeti period dok sam imala problema u braku (zbog suprugove ovisnosti o alkoholu). Sada kada razmišljam o tom periodu mog života, a radi se periodu od 6 godina, čini mi se kao da ga nisam proživjela. Znam kako mi je teško bilo, sjećam se svega ali se ne mogu poistovjetiti sa sobom od tada. Ali to nije ništa čudno...jer SADAŠNJA JA se nalazi u jednoj potpuno drugačijoj realnosti od tadašnje ja...nalazi se u paralelnoj realnosti. Međutim, to ne znači da realnost u kojoj moj suprug i dalje pije ne postoji, ona i dalje postoji i ja u njoj, i tko zna što se sve tamo dešava. Zahvaljujući odluci koju sam tada donjela, ja sam iskročila iz te realnosti i ukročila u drugu realnost, a donošenjem istih ili sličnih odluka i dalje ostajem u ovoj, boljoj realnosti. Da li se mogu vratiti opet u onu realnost? Naravno! U sekundi se mogu vratiti tamo ali ipak biram ostati u ovoj :-). Ovaj primjer sam uzela jer je lakše uočiti paralelne realnosti na temelju malo dalje prošlosti. Ali naravno da možete uzeti za primjer i neki svježiji vremenski period. Ja na primjer već sada jasno vidim i osjetim razliku između vremena prije samo par mjeseci dok sam još radila za onog doktora i sada. Ja sam sada u jednoj drugoj realnosti.

Mi u biti iz sekunde u sekundu mijenjamo realnosti. Ovo sam čula u nekom dokumentarcu ili videu ali se sada ne mogu sjetiti kojem. Svakom mišlju, emocijom, djelom kročimo u drugu realnost. Ali gledajući na to tako teško nam je shvatiti paralelne realnosti, zato ih je lakše uočiti i shvatiti uzimajući primjere iz dalje prošlosti za usporedbu sa sadašnjošću.

Zašto vam ovo sve pišem? Kako nam može služiti shvaćanje paralelnih realnosti? Evo kako...
Kada na temelju vlastitih iskustava shvatimo kako smo prešli iz jedne realnosti u drugu onda znamo što trebamo činiti kako bi to isto opet napravili, svjesno! Po mom mišljenju je ključna odluka da nešto želimo promijeniti i ono najbitnije, usklađivanje s odlukom. Vjerujem da samim time već kročimo u novu realnost. Tada je na nama da li ćemo tu i ostati. Kako? Održavanjem visoke vibracije! Odnosno što češće raditi ono što nas čini sretnima i radosnima. To je sav naš posao, ostalo će odraditi svemir...
Pogledajte Anin današnji video "Promjena koja donosi rezultate". U tom videu govori o odlukama i promjenama. Mislim da  se upravo to sve može povezati sa paralelnim realnostima, odnosno prelaskom iz jedne realnosti u drugu.

Nadam se da će vam ovaj post pomoći da bolje shvatite paralelne realnosti. Rado bi čula vaša mišljenja. Komentirajte ili mi se osobno javite putem maila zivotnavisokojvibraciji@gmail.com ili zivot-na-visokoj-vibraciji@h-i-d.hr

Nazad na početak

Nakon svega što sam prošla u zadnjih godinu dana shvatila sam da sam malo skrenula s puta. Kako sam to shvatila? Najviše po svojim emocijama i mislima a na kraju krajeva i po mojoj realnosti. Stala sam i preispitala samu sebe, usporedila sebe od prije godinu dana i sebe sada. Shvatila sam da sam prije godinu dana krenula dobrim putem, radila sam na sebi, intenzivno upijala nova znanja, i ono najbitnije pratila sam emociju radosti i sreće. Takav način življenja mi je donosio manifestacije i potvrde da sam kreator i da je sve moguće. Po mojim postovima možete primijetiti kako je u početku sve išlo odlično ali onda je krenulo nizbrdo. Ipak, nije mi žao, jer da nije sve bilo tako kako je bilo ja ne bi danas bila ovakva kakva jesam.
Uglavnom, da skratim priču, odlučila sam se vratiti na početak. Pod početak mislim na ono vrijeme kada sam upijala nova znanja i bila fokusirana na to da se dobro osjećam. Prvi korak sam već napravila, a to je zatvaranje obrta. Zahtjev sam predala te bi krajem ovog mjeseca moj obrt trebao biti zatvoren. Što će biti nakon toga? Ne znam i ne moram znati. Istina da smo u dugovima, i da je s jednom plaćom malo "teže" živjeti ali imam dobar osjećaj...i vjerujem da će sve biti dobro. Moja intuicija me do sada nikad nije iznevjerila pa znam da neće ni sada. Zapravo sam uzbuđena i veselim se budućnosti jer me živo zanima što će sve biti.


p.s. Uskoro novi post o paralelnim realnostima...ostanite u toku ;-)

Još jedna manifestacija...malo veća

Ove godine nismo kupili drva za zimu. Kako je vrijeme odmicalo tako je i novaca bilo sve manje pa u biti nismo ni imali za drva. Zima se bliži, dani su sve hladniji a mi ni klipice nemamo a niti novaca. Često bi se krenula brinuti jer nisam imala pojma kako do novaca za drva. Ali čim bi počela brinuti zaustavljala bi se i pitala se da li mi se isplati brinuti...I naravno svaki put bi odgovor bio NE. Tako da sam se trudila ne brinuti i vjerovati da će već nekako biti iako nisam pojma imala kako bi moglo biti.
I tako neko jutro dolazi moja kćer buditi nas i kaže da suprugov tetak pita gdje da istovari drva. Ja onako sva zbunjena pitam supruga da li on išta zna o tome na što on odgovara da nema pojma. Zatim sam pitala suprugovu baku (koja živi s nama) zna li ona zašto nam on dovozi drva, međutim niti ona nije znala. Uglavnom je on dovezao drva i istrpao ih a mi nismo znali ni zašto ni kako...
Tek par dana poslije je suprug saznao zašto nam je dovezao drva. Naime taj suprugov tetak i suprugov djed su imali jedan zajednički traktor i neke priključke za njega (stvarno nemam pojma kako se zovu ali to nije ni bitno). Znači svih ovih godina su zajedno ulagali u njega i dijelili troškove održavanja. I sada je on prodao taj neki priključak za traktor i zato nam je dovezao drva.
Ja sam iskreno ostala šokirana...Kako je baš sad prodao to nešto...i zašto je baš drva dovezao...Mislim, to ne može biti slučajnost!
Eto kako univerzum pronađe najlakši put koji nama najčešće ne bude ni na kraj pameti...ili u mom slučaju van pameti hehe. Ovim sam samo dobila još jednu potvrdu kako je sve moguće!